U OVIM TRENUCIMA U GVAJANI...

Siniša Glogoški stigao je u Gvajanu. Pročitajte prve dojmove!

"Sjedim u internet-kafiću i klima mi tuče u glavu. Da nisam preznojen maloprije ušao, ne bih ni znao da sam u Gvajani. Ovo će biti samo kratkotrajno osvježenje pred ponovni izlazak na ulicu. A to je pravi show! Prvo što doživite je glazba koja uvijek negdje svira. Puštena iz zvučnika velikih auta, mobilnih prodavača CDa ili uličnih restorana. Zvuk tog prekrasnog reggaea redovito prekidaju trube automobila. Evo čujem ih i sada. Običaj je ovdje prilično čudan.

Semafori postoje, no nitko se ne obazire

Iako prometni znakovi i semafori postoje, pravilo je smirena agresivnost uz davanje zvučnoa signala. Konkretno, to bi značilo da kada prilazite raskrižju, ukoliko ste ga odlučili proći bez stajanja, potrubit ćete dva, tri puta (nekad čak i više) tako da vas ostali vozači primijete. Kako svi žele prvi proći kroz raskrižje, tako svi i trube, ali u tom neobičnom kaosu sudara i nervoze nema. Mentalitet je takav, zaključili smo Bernard i ja. - Polako polako, sve će biti brzo - govorio je moj djed i ovdje je taj stav potpuno primjenjiv.

100 % vlaga i temperatura od oko ugodih 30° Celzijevih stvaraju atmosferu goleme saune

Osim glazbe i automobilskih truba, iznenadit će vas miris. 100 % vlaga i temperatura od oko ugodih 30° Celzijevih stvara specifičnu atmosferu goleme saune. Znoj vas oblijeva, a povremeni
povjetarac krasno godi. Bernard se čudio bojama koje je očekivao drugačijima, a mene još uvijek iznenađuje miris. Miris cvijeća i toplog zraka, ali najviše miris ljudi. Nisam još sreo osobu da je imalo zaudarala. Čak ni oni što trče na kilometrima morskog zida, ni zanimljivi krezavi rastafarijanci, niti povremeni prosjaci. Sve se tako miješa u jedan ugodan, prepoznatljiv miris koji će mi vječno definirati Gvajanu.

Yo Yankee, Yo Man!

Ovdje smo tek par dana i doživjeli smo pravi kulturni šok. Počevši od banalnosti kao što je vožnja na lijevoj strani ceste. Ozbiljan je to problem u uvjetima ovakve vožnje. Pazimo tako Bernard i ja pri svakom prelasku ceste, smiješni smo jer čekamo situaciju bez auta na casti, a to je rijetkost. No ne ističemo se samo po takvim sitnicama. Najviše se ističemo bojom kože. Na prste jedne ruke mogao bih nabrojati bijelce koje sam od dolaska vidio. Ljudi nas konstantno gledaju, dovikuju nam "yo yankee", "yo man"; drugi nas pristojno pozdravljaju s britanskim "good afternoon", a kad mi prvi pozdravimo, potvrdno klimaju glavom i s kreolskim naglaskom govore "alright".

Jako su svi pristojni.

Stanovništvo Gvajane čini mješavina naroda, no rasne diskriminacije nema

Što god smo trebali za daljnju organizaciju putovanja, bilo karte iz Ministarstva šumarstva ili informacije iz turističkih ureda, svi su davali maksimum da nam pomognu. Prekrasna je ovo zemlja sa zanimljivom prošlosti. Prvo su tu bili domoroci Ameridiani koji su i danas skriveni u malim zajednicama, plemenima u unutrašnjosti zemlje. Došli su onda Nizozemci, pa Britanci i doveli jeftinu radnu snagu i robove iz istočne Indije, Afrike i Kine. Sada je to prilično zanimljiva mješavina naroda gdje većinu čine Indijci i Afrikanci. Velik je broj i miješanih, no svi navode da nikakve rasne diskriminacije nema. Jedino su im bijelci egzotični. Zapravo smo im možda više smiješni, ovako blijedi i znojni promatrajući sve izgubljenim pogledom.

Nebrojene prirodne ljepote

Puno fotografiram i snimam, pokušavam uloviti svaki trenutak, no toliko me ljepote okružuje da sam zasićen vizualnim informacijama. Ujutro prije zore redovito otiđem do morskog zida promatrati smeđi Atlantik. Ribiči u daljini skupljaju mreže, aktivni sportaši trčkaraju gore-dolje, a poneki rastafarijanac gol se kupa u daljini. Oduševljen sam ovom zemljom, a tek smo došli. Za nekoliko sati krećemo na jug, s džunglu, pa u savanu, pa na planinu. Čujemo se uskoro. Siniša Glogoški "