PREKRASNA PRIČA IZ PECA

Dok natalitet u Hrvatskoj iz godine u godinu pada, Štefek i Ivanka Vincek iz mjesta Pece na području Grada Ivanca u subotu su slavili krštenje svoga desetog djeteta. U župnoj crkvi u Margečanu tromjesečnog Lovru krstio je varaždinski biskup Josip Mrzljak. 

Obitelj Vincek posjetili smo u njihovoj kući u Pecama, gdje složno i u veselju žive djeca u dobi od tri mjeseca do 17 godina: Ivan (17), Ana (15), Marija (13), Josip (11), Magdalena (10), Tomo (8), Marko (6,5), Petra (4,5), Franjo (2,5) i Lovro (3 mjeseca). 

I ne odbacuju mogućnost da će imati još djece. – Ništa ne planiramo. Kako se dogodi – rekli su nam s osmijehom. 

I prije nego su se vjenčali 1999. godine, Štefek (49) i šest godina mlađa supruga Ivanka razgovarali su o tome da žele veću obitelj. Štefek Vincek je vjeroučitelj u školi, a Ivanka domaćica. Velika obitelj živi u kući nadomak šume, ispred koje se nalazi park s desetak igrala, sve potrebno za zabavu djece. U velikoj kući s nekoliko tisuća kvadrata okućnice svatko može birati želi li biti sam ili se družiti s ostalima.

“Strke” u njihovoj kući nema, kažu nam. – Djeca imaju neki svoj red, kojeg se pridržavaju. Stariji se pobrinu za sebe, pa za one mlađe. Kod nas je kao i u svakoj drugoj obitelji, osim što nas je malo više – govori Štefek Vincek. 

Dok razgovaramo,  najmlađi brat  „seli“ iz ruke i ruku, dio djece se igra, njih nekoliko svira, a ostali pomažu stricu u pripremama za krstitke. I jedni drugima – ne smetaju. 
Iako različitih karaktera, Vincekovi dijele jednu sklonost – umjetnost. Svi vole crtati i sve petero starije djece pohađa ili je završilo Glazbenu školu. – Ivan svira tamburicu, Ana flautu, Marija klavir, Josip violinu, a ja klarinet – nabrojila nam je Magdalena. 

Posebno su ipak ponosni na Anu, koja pohađa drugi razred Druge gimnazije Varaždin, a ide i u srednju Glazbenu školu.

Iako će većina pretpostaviti  da roditelji desetero maloljetne djece nemaju vremena ni pomisliti na sebe, a kamoli se baviti nekim hobijem, Ivanka veli suprotno.
– Suprug i ja možemo sami otići kamo god i kad god to želimo. Djeca si sama znaju skuhati, pobrinuti se jedni za druge… Suprug je lovac, pčelar, član udruga – priča Ivanka, a nadovezuje se Štefek: – Niti mi ni djeca nismo ni u čemu uskraćeni – veli. 

Kad je u pitanju novac, kažu da imaju baš onoliko koliko trebaju. Od hrane malo toga kupuju u dućanu. Djeca najviše vole salatu, koju, kao i većinu povrća, imaju na vrtu. Šogor uzgaja svinje i krave, pčele daju med, začini su također u vrtu. Mama Ivanka peče kolače, pa u kući uvijek ima slatkiša dovoljno za sve. A voće si svatko sam ubere. 

Tata Štefek sam je projektirao kuću i sam ju je, uz pomoć obitelji i susjeda, polako gradio. Sve što može napravi sam, što je za njega zadovoljstvo, a za obitelj ušteda.

Naravno da nije sve idilično. Vincekovi 17 godina žive s pelenama u kući – ponekad i s nekoliko različitih veličina, nerijetko su u istoj godini slavili krštenje, pričest i firmu. 
Teško je brinuti o jednom djetetu, a kamoli o njih desetero.

No, za Ivanku i Štefeka svaka žrtva isplati se baš svakog dana, jer obiteljskom kućom u Pecama odzvanja smijeh i vlada veselje. A to se ne može kupiti.   

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović