Povežite se s nama

Život i društvo

Polaznice lepoglavske Čipkarske škole od zaborava čuvaju znanje i baštinu

Objavljeno:

- dana

Već trinaest godina u Lepoglavi se školuju nove čipkarice

Da je Danica Brössler danas živa, imala bi više razloga za prekrižiti se. Uglavnom u čudu. Ova „majka“ lepoglavske čipke prvo bi se vjerojatno začudila da je ručni rad kojim je kratila vrijeme postao djelom kulturne baštine pod zaštitom UNESCO-a s oznakom izvornosti. Potom, nacrti čipke za koju je sama crtala mustre, trenutno se digitaliziraju kako bi se dodatno zaštitile. Do sada su se crtale ručno pa kopirale. Znalo se dogoditi da na kopirki „malo pobjegne. Sve su mustre definirane u mjerama. Kontrolira ih Povjerenstvo za zaštitu na osnovu čijega suda čipke dobivaju markicu izvornosti koja ju štiti pri Državnom zavodu za intektualno vlasništvo. Markica, koncem pričvrćena za čipku, garantira da je od početka do kraja izrađena po zadanim standardima. Svaka čipkarica svoj rad odnese na Povjerenstvo koje joj dodijeli ili ne markicu. Badava. Za čipkarice. Grad financira.
Zbog digitaliziranja se Dejan Belivuk, predsjednik udruge Eko muzej Lepoglava, ovih dana sprema u Državni zavod za intelektualno vlasništvo kako bi obnovio zaštitu. Istovremeno, o ženi koja je svojom čipkom donijela prestiž hrvatskoj kulturnoj baštini, nema stranice u Wikipediji. Severina, Celebrity, Big brother… za sve se našlo mjesta. Za Danicu Brösssler nije.

Škola u Vijećnici

Onaj tko ponedjeljkom, srijedom ili petkom između pet i osam sati poslijepodne prođe kraj lepoglavske Gradske vijećnice, kroz prozor na prizemlju vidjet će desetak žena kako predano na nečemu rade. Istovremeno će čuti neobičan zvuk koji, onaj tko ne zna o čemu je riječ, nema šanse prepoznati. Brzo „kuckanje“ komadića drveta. I tu bi se Danica Brössler vjerojatno prekrižila. Čipkarska škola, pa u Vijećnici. Dovoljno da se zaključi koliki značaj Lepoglava pridaje istoj onoj čipki koju je i sama izrađivala kako bi si skratila vrijeme i držala na policama. Miljeići što su, možemo samo pretpostaviti, njoj predstavljali ukras na stoliću u kutu ili polici regala, danas su djelovi muzejske zbirke Eko muzeja Lepoglava. Žene koje smo spomenuli ranije učenice su tečaja za čipkarstvo Pučkog otvorenog učilišta u Ivancu. No kompletna se nastava odvija u Lepoglavi. S dvije učenice iz Ivanca.

Tečaj u trajanju od 180 sati raspoređenih u tri semestra tijekom šest mjeseci, trenutno polazi devet učenica

Tečajevi su započeli još 2001. godine, kad smo dobili rješenje Ministarstva. – Nismo znali što da očekujemo – kaže Belivuk. Gradonačelnik Lepoglave, pak, Marijan Škvarić, s pravom forsira čipku kao nešto po čemu bi Lepoglava bila uvrštena na svjetsku kartu kulturnih turističkih destinacija. – Odricanjem i zalaganjem čipkarice su pridonijele očuvanju naše baštine i njezino prenošenje na mlađe generacije. Zahvaljujući čipki i čipkaricama, naš je grad stekao brojne prijatelje i postao dio svjetske kulturne baštine – istaknuo je Škvarić podsjetivši kako je Grad Lepoglava unatrag deset godina u razvoj čipkarstva uložio oko četiri milijuna kuna. Ulagat će se i dalje, a jedno od najznačajnijih ulaganja bit će izgradnja Ekomuzeja čipke i čipkarstva u Lepoglavi. Ovo je gradonačelnik rekao na 15. rođendanu čipkarskog Društva Danica Brössler. Još jedno „križanje“ za gospođu Danicu.
Zanimljiv je podatak da 11 milijuna Europljana danas živi od društvenog poduzetništva što bi mogao biti putokaz kako iskoristiti tržišnu vrijednost čipke i osigurati egzistenciju čipkaricama.

Zanimanje čipkarica

Svim polaznicama tečaja, nakon diplome, u radnu će se knjižicu upisati i zvanje čipkarice. – Ovaj nam je tečaj dosta značajan s obzirom na sve veći pad broja čipkarica što je prijetilo da se izgube ta specifična znanja. U evidenciji ima oko 150 čipkarica. Ovo dodatno zvanje mogu koristiti u, primjerice, registraciji nekog oblika kućne radinosti ili obrta. Mi kroz Eko muzej, putem programa poticanja zapošljavanja, zapošljavamo dvije čipkarice.

Treba jako puno strpljenja, volje i odricanja

Izrađuju čipku za muzej kako bi se izradile sve čipke koje imamo u nacrtima, da kompletiramo katalog – kaže Belivuk, sjedeći po strani za vrijeme nastave. Na pitanje je li njemu ikada palo na pamet učiti izrađivati čipku, prvo se zbunio, a potom odgovorio: “Možda, u mirovini.” Uopće nije djelovao uvjerljivo. Jednako kao da je odgovorio bilo tko od lepoglavskih muškaraca tijekom ovih 13 školskih godina – nikada se ni jedan nije prijavio. S obzirom na to da smo na Sajmu čipke vidjeli dječake koji su vrlo zainteresirano gledali to umijeće brzog preplitanja batića kroz prste, očigledno je da se njihov entuzijazam izgubi u predrasudama.

Dedek i batići

Tečaj u trajanju od 180 sati raspoređenih u tri semestra tijekom šest mjeseci, trenutno polazi devet učenica. Tri puta tjedno puna tri sata sjednu na svoje mjesto, pred sebe stave dedeka (omanja vreća punjena piljevinom, nabitom kuhačom) u košaricu od slame. Batiće u ruke i počnu raditi čaroliju. Batići mogu biti od šljive, trešnje, a one rade s jelovima koje izrađuje Rudolf Funda, 80-ogodišnjak, kojega čipkarice iz milja zovu Rudek.

Ovo iznimno znanje itekako je podcijenjeno. Na primjer, za izradu jedne ružice treba tri sata, a cijena je 14,50 kuna

Mentorica je Štefica Špiljak. Već osam godina svoje znanje prenosi drugim ženama. – Osim što mi dobro dođe dodatni izvor prihoda zbog čega nekada zanemarim obitelj, puna je važnija „psihoterapija čipkarstvom“ – kad mi je najteže, sjednem za dedeka i zaboravim na svijet oko sebe – kaže mentorica potekla iz prve generacije čipkarske škole. – S čipkom sam počela na slobodnim aktivnostima u četvrtom osnovne, a zapravo i puno ranije – radila je baka, a kad sam čula taj zvon batića i vidjela da baka može svih 16 batića primiti u ruku, to me fasciniralo. Škola se ranije plaćala 5400 kuna, ali Grad Lepoglava i Ivanec su, mogu reći, darežljivi, pa oni plaćaju školovanje budućim čipkaricama – kaže mentorica. Koliko god nekome 180 punih sati djeluje puno, to je vrijme zapravo dovoljno samo za osnove. I to pod uvjetom kontinuiranog rada, kako na tečaju, tako i doma. Tek se kasnije dobiva na brzini i kvaliteti.
Došli smo baš na početak drugog semestra tečaja. Inače, na kraju svakog se semestra polaže ispit pred četveročlanom komisijom – predstavnikom Grada, direktorom pučkog otvorenog učilišta, jedne iskusne čipkarice, direktora Eko muzeja i mentorice.
U ovom će semestru raditi ružice.
Dejan Belivuk nije rekao učenicama da ćemo doći kako se ne bi uplašile, ali nije se trebao bojati. Šaroliko društvo veselih žena, svaka za svojim dedekom, naizgled usredotočene na rad, prisluškivale su što koja govori valjda smišljajući što će same reći, ali ionako nisu trebale – riječi su samo tekle. Premda im je svima zajednička ljubav prema ručnome radu, ipak svaka ima svoju priču.

Nikad nije kasno

Još je jedna stvar zajednička svim čipkaricama, bivšim i današnjim. Na čipki se neće obogatiti. Ako se uspoređuje sa satnicom drugog posla, ovo iznimno znanje itekako je podcijenjeno. Na primjer, za izradu jedne ružice treba tri sata, a cijena je 14,50 kuna. Za jednu čipku šumice trebalo je 12 ružica – pa nije teško izračunati vrijeme rada i cijenu prodaje. – S tim da su to detalji, a gdje je sve ostalo… Potrebno je puno više elemenata da se dođe do cjeline. Čipka ima puno elemenata koji se povezuju – govori nam Štefica Špiljak.
Sve učenice se nadaju jednome – do kraja tečaja dosta toga savladati. Iako nam čipkarice vele da uvijek ima još nešto što ne znaš. Nikada do kraja ne usavršite izradu lepoglavske čipke, slažu se.
Koliko su čipkarice na cijeni, dovoljno govori predrasuda koju su neke od ovih žena imale prije upisa na tečaj – mislile su da je riječ o nekakvom „ekskluzivnom klubu“ za koji je potrebna veza učlaniti se. Mislila je tako i gospođa koja je prije dvije godine na tečaju proslavila 68. rođendan.
– I danas nas redovito nazove sva sretna kad joj uspije neki novi motiv – govori Štefica Špiljak, ističući kako nikada nije kasno za naučiti izrađivti lepoglavsku čipku. Barem osnove.

Novi Eko muzej Lepoglave

Za budući postav muzeja predviđen je digitalni oblik, ručna muštra i gotova čipka. Projektna dokumentacija Eko muzeja Lepoglava u novom kompleksu kod lepoglavske ambulante je u tijeku. Otvaranje Muzeja predviđa se za otprilike tri godine. Društvo, za sada registrirano kao udruga, postalo bi muzejskom ustanovom. S čipkarstvom kao centralnim postavom, ali uz to i kompletnom kulturnom baštinom Lepoglave i okolice.

Učenice (koje taj dan nisu markirale):

Vesna Brković (28) –Učila sam u školi, ali s godinama prestala raditi i zaboravila. Ako ne treniraš svakodnevno ili barem povremeno, zaboravi se.
Natalija Držajić (29) – U školu sam krenula prije gotovo sedam godina, zatrudnjela, morala čuvati trudnoću. Sada imam troje djece i vratila sam se.
Mirjana Filipović (42) – Oduvijek sam željela naučiti, ali želja iz ovog ili onog razloga nikada nije realizirana.. Meni vam je to psihoterapija. Svi mislimo da nema šense, ali kad krenete…
Đurđica Pavleković (54) – Počela sam prije 13 godina, prekinula i sada se vratila. Bilo bi bolje ranije jer sad je vid lošiji, a on je vrlo bitan – sve su to detalji.
Štefanija Žuliček(45) – Prvi put uopće imam batiće u rukama. Dulje vremena sam na bolovanju i moji su me dečki nagovorili da probam. Čovjek se navuče na to. Evo, danas sam imala goste, nisam sjela za dedeka i baš mi je falio.
Ana Marija Grabar (25) – Nikada ranije nisam „okrenula“ s batićima, a nedavno sam izradila čipku za markicu izvornosti „Uz dobru učiteljicu…“.

Namatati, zabadati, zavijati…

Prvo se uči namatati batiće, potom vezati batiće tkalačkim čvorom, nakon toga starica na cijelo, pa starica na pol, pa mrežica, pa izrada ukrasnog vanjskog zabadanja, pa izrađivanje zavoja koji se povezuju šćapcima, onda se uče špice cijelo-pol, špice pol na pol, da bi se mogli spojiti elementi u čipki. U špicama se pokljekljaju… moraju odraditi i stazice prijelaza jedno preko drugoga i onda se ide na ispit prvog semestra. Za drugi semestar se rade ružice, usavršavaju se špice na ružicama, izrađuju frkači… – Treba jako puno strpljenja, volje i odricanja. Čipku radim 20 godina i za ovo bi mi trebalo 10-15 sati rada. Čipka se prodaje u bescjenje. Na žalost, došla su vremena kad se prodaje po principu „bolje išta nego ništa“.

Oko sokolovo ne bi škodilo

Iako nije uvjet, s dobrim je vidom lakše. – Ako se slabije vidi – malo mučenje. Konac je jako tanak, broj 200. U prvom semestru se radilo s debljim, ali sada se prešlo na original. Pribadače su također dosta tanke. Problem je kad se s heklicom treba prepelati prek rupice i potegnuti konac van. Heklica je dosta tanka. Konac je 100 posto pamuk i ako ga heklica slučajno ne primi u komadu, on se razrilja i pukne. Dodatno opterećenje – kaže gospođa Špiljak. Zaista, dovoljno je pogledati pa da vam se igla i konac, u usporedbi s ovim, čine kao uže i omča.

Izvor:
Foto: Siniša Sović

Život i društvo

Uskršnja izložba Učeničke zadruge Vrčeki u Viničkoj tradicijskoj kući

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Učenička zadruga Vrčeki iz Osnovne škole Vinica organizirala je izložbu radova sekcija u Viničkoj tradicijskoj kući u razdoblju od 20. do 22. ožujka pod nazivom “Vuzim i Vrčeki – kaj su naše ruke napravile”.

Izložbu je svečano otvorio načelnik Općine Vinica, dr.sc. Branimir Štimec, prof., a riječi pozdrava i pohvale za trud i angažman uputila je i ravnateljice škole Mirjana Jambriško. Tijekom trodnevnog programa izložbu su razgledali djelatnici osnovne škole s učenicima, vrtićke grupe s odgojiteljicama i ravnateljicom Dječjeg vrtića Vinica, članovi KUD-a Vinica, predstavnica Udruge mladih Umami Vinica te drugi mještani općine. Posjetitelji su imali prilike poslušati priče o nekadašnjim uskršnjim običajima koje su pripovijedale učenice članice Povijesne sekcije.

Učitelji su s nekim razrednim odjelima realizirali nastavu u tradicijskoj kući. Voditeljice sekcija održale su radionice ukrašavanja pisanica prirodnim tehnikama i radionicu izrade cvjetnih puški za učenike i mještane u suradnji s bivšom ravnateljicom škole, Anicom Hrnčić te djelatnicama Srednje škole Arboretum Opeka, Vericom Tot, Blaženkom Adamić Gregurec i Gabrijelom Adamić. Voditeljica zadruge Vrčeki, Suzana Mihelčić, izuzetno je zadovoljna podržanom idejom o realizaciji izložbe te zahvaljuje voditeljicama sekcija na angažmanu te podršci i posjećenosti izložbe od strane školskih djelatnika, partnera, načelnika i mještana općine Vinica.

Nastavite čitati

Život i društvo

Više od 300.000 eura uloženo u uređenje vodotoka i sanaciju ceste na području Ivanečke Željeznice

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Župan Varaždinske županije Anđelko Stričak boravio je 27. ožujka u Ivanečkoj Željeznici u kojoj je u pratnji predsjednika Gradskog vijeća Grada Ivanca Zdenka Đurasa, direktora Hrvatskih voda VGO za Muru i Gornju Dravu dr.sc. Milana Reze, ravnatelja Županijske uprave za ceste Tomislava Osonjačkog, njegovog pomoćnika Krunoslava Lukačića te predsjednika Mjesnog odbora Ivanečka Željeznica Vladimira Mudrog obišao radove koje izvode Hrvatske vode u cilju sprečavanja izlijevanja potoka u Ivanečkoj Željeznici te poplavljivanja javnih i privatnih površina.

Župan Stričak zadovoljan je izvedenim radovima naglasivši pritom važnost sanacije i uređenja prometnica kako bi sigurnost svih sudionika u prometu bila neometana.

– Nakon prošlogodišnje elementarne nepogode prouzročene obilnim padalinama, održali smo kolegij svih načelnika i gradonačelnika kako bi detektirali tzv. crne točke, tj. mjesta koja su usporavala protočnost vode. Temeljem tih prijava, održali smo sastanak s Hrvatskim vodama, Hrvatskim cestama, Hrvatskim šumama i Županijskom upravom za ceste te kako bi pripremili interventne mjere, da bi ovu godinu dočekali što spremniji. Jedan od odličnih primjera te zajedničke suradnje je vidljiv i ovdje u Ivanečkoj Željeznici gdje su Hrvatske vode odradile odličan posao, a ŽUC je sanirao cestu te tako omogućio kvalitetniji i sigurniji promet, pogotovo autobusima koji voze djecu u školu – rekao je župan Stričak zahvalivši se svima na suradnji.

Direktor Hrvatskih voda VGO za Muru i Gornju Dravu dr.sc. Milan Rezo je istaknuo kako su Hrvatske vode u Ivanečkoj Željeznici provele radove kroz hitne intervencije održavanja vodotoka Ivanečka Željeznica.

– Vlada Republike Hrvatske je Hrvatskim vodama VGO za Muru i gornju Dravu osigurala milijun eura za sanaciju šteta na otvorenim vodotocima koje su nastale uslijed oborina u svibnju i kolovozu 2023. Zbog palih oborina kroz program hitnih intervencija u 2023. godini izvedeno je radova u iznosu od 150.000 eura na bujičnom vodotoku Ivanečka Željeznica. U 2024. godini Vodno gospodarska ispostava Plitvica – Bednja je aktivno nastavila na uređenju Ivanečke željeznice s planiranim iznosom od 100.000 eura – rekao je direktor Rezo naglasivši da su Hrvatske vode u fazi projektiranja uređenja sliva Ivanečka Željeznica kojim će se postići cjelovito rješenje zaštite od štetnog djelovanja voda i smanjenja rizika od poplava.

Ravnatelj ŽUC-a Osonjački pohvalio je izvrsnu zajedničku suradnju između ŽUC-a i Hrvatskih voda.

– Ovo je primjer izvrsne zajedničke suradnje. U prvoj fazi Hrvatske vode rješavale su vodotok, dok smo mi u drugoj fazi sanirali cestu uloživši 65.000 eura te smo na taj način omogućili kvalitetniji i sigurniji promet, pogotovo autobusi ma koji voze djecu u školu – rekao je ravnatelj Osonjački.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje