ROĐENDANI

Slavicu Borko zatekli smo kako, sva ojađena gleda bilježnicu slijepljenih listova. Teku je izložila na malenu klupicu na kojoj je rupa za posudu s tintom i guščje pero. U tu je teku nekada davno pisala domaće zadaće, školske sastavke…

Današnji učenici, nenaviknuti da, uz kompjutere, kemijske piši-briši… moraju biti vrlo pažljivi ako žele da njihove bilježnice izgledaju uredno, pokušali su pisati pa, ne pričekavši da se napisano posuši, okretali stranice.
Učiteljica Borko najdugovječnija je učiteljica OŠ Petrijanec – 35 godina odradila je u istoj školi. Razlog zašto je njezina teka završila na klupi u jednom od školskih hodnika jest dvostruki rođendan prošloga tjedna proslavljen u školi. Slavilo se 230 godina od osnutka pučke trivijalne škole i 60 godina otkad je škola postala osmoljetnom.

– Iako se školstvo u Petrijancu spominje još 1638. godine u kanonskim vizitacijama koje su se tada počele voditi, organiziranog školstva nije bilo. Malo je bilo učitelja, malo ne. Krajem 17. i početkom 18. stoljeća učitelj je bio i zvonar te crkveni orguljaš koji je u svoj kući s prostorijama za nastavu poučavao uglavnom dječake.Tako je to sporadično trajalo sve do 6. svibnja 1785. godine, kad je postignut dogovor između inspektora kraljevskih škola i predstavnika trgovišta i sela s našeg područja. Sporazumom su utvrđene obveze koliko će koje trgovište ili selo dati za osnivanje trivijalne pučke škole. Pred varaždinskim je sucem 10. svibnja 1785. godine potpisan ugovor da bi škola mogla početi s radom, ispričala nam je ravnateljica Draženka Skupnjak o formalnom početku školstva u Petrijancu.

Kreativnost

Drugi rođendan je proslava 60 godina osmogodišnje škole. U školskoj godini 1955./1956., na poziv tadašnjega zagrebačkog Zavoda za unapređivanje nastave, škola Petrijanec jedna je od osam hrvatskih škola pozvana da tu godinu odradi kao eksperimenatalna osmogodišnja škola. To je i ostala.
Škola je protekloga, rođendanskog petka sličila veselom izložbenom prostoru. Nije bilo nijednog zida a da na njemu nisu bile izložene slike iz školske povijesti, sadašnjosti… ili kreativni učenički radovi. Slavicu Borko, učiteljicu s početka naše priče, roditelji gotovo pa poistovjećuju sa školom. Jer i njih je učila. Osim bilježnice, učiteljica Borko donijela je i knjigu iz “svog vremena”. – Izložili smo neke stare udžbenike da bismo roditelje sadašnjih učenika – ja imam prvašiće – podsjetili koliko su oni puno više gradiva svladavali nego što danas uče njihova djeca. Najljepše je raditi u prvom razredu, jer je to jedini razred gdje točno vidite što su djeca naučila u jednoj školskoj godini. To vidite samo u prvom razredu i nikad više. Puno ih dođe bez znanja čitanja i pisanja, a na kraju godine su doslovno rečeno – pismeni. Lijepo je raditi naš posao, govori učiteljica Borko.

Ona i njezinih četrdesetak kolega rade u jednoj od najstarijih županijskih škola. Škola obuhvaća sela Majerje, Nova Ves, Petrijanec, Zelendvor, Družbinec i Strmec.
Uz ovu  središnju, postoje i dvije područne škole – u Novoj Vesi i Strtrmcu. Broj učenika varira – trenutno ih je 552-oje.

Romi i Hrvati

Da su zaslužili brojne nagrade koje obično osvajaju na Lidranu i drugim natjecanjima, polaznici dramske grupe, koju vodi Željka Rabuzin, dokazali su i na dvostrukoj rođendanskoj proslavi. Kretivan i zanimljiv program započeli su veselom scenom te pjevanjem himne i molitvom Očenaša.
I sve bi ostalo na priredbi nadarene djece da nije bilo još jednog aspekta. Sve su to s njima odradili i učenici romske nacionalnosti. Dio Očenaša na hrvatskom, dio na romskom… Škola u Petrijancu ima čak 30 posto učenika romske nacionalnosti. Imaju i dvije zaposlene romske pomagaćice da bi olakšali nastavu malim Romima, od kojih mnogi na početku školovanja ne znaju hrvatski jezik.

– Nastojimo raditi na interkulturalnosti. Učiteljice su pokrenule projekt „Kišobran prijateljstva“, kojime se poticalo na veće druženje romske i hrvatske djece, da se male Rome više uključi u izvanškolske aktivnosti, jer su još uvijek skloni odslušati ono što moraju i „trk doma“. Da ih se senzibilizira da više vremena posvete školi, govori Draženka Skupnjak. Sve se čini da učenicima iz Petrijanca dobro ide na natjecanjima – nedavno su tri učenice prvi put bile na natjecanju „Čitanjem do zvijezda“ i postale državne prvakinje. Informatičari su redovito na natjecanjima. Jedino što ravnateljica Skupnjak kao rođendanski poklon želi školi u budučnosti jest poraditi na boljim uvjetima školovanja u smislu edukacije učitelja i posvećenosti interesima djece.

Načelnik Općine Vladimir Kurečić: Izvrsne generacije

Načelnik Vladimir Kurečić, već peti mandat na toj funkciji, i sam je nekada bio učenik škole u Petrijancu. – Ovdje su važne dvije stvari. Prije svega smo ponosni na ove naše jubileje, jer nema baš svaka sredina 230. obljetnicu organiziranog školstva i 60. obljetnicu osmogodišnjega.
Godine 1785. izgrađena je prva škola, za vrijeme Josipa II., potom je 1868., zahvaljujući grofovima Bombelles, izgrađena druga, da je tako nazovem, koja je trajala sve do 1955., kad je škola adaptirana. Zaslugom legendarnoga, danas nažalost pokojnog ravnatelja Anđelka Zorkovića, moderniziran je tadašnji Društveni dom i dobili smo prvu, vrlo suvremenu osmogodišnju školu. Dograđivana je redovito i od 2007. godine škola se može pohvaliti s 1700 novih kvadrata i preko 2000 m2 sportske dvorane. Usput smo gradili i dječji vrtić, od 500 kvadrata. Uvjeti za obrazovanje u Petrijancu uvjeti su kakvih se ne bi postidjele ni velike gradske sredine. Ova je škola dala jako puno danas visokoobrazovanih ljudi. Puno sposobnih, marljivih i poštenih ljudi. Mnogi od njih pronijeli su ime Petrijanca diljem svijeta. Nekad je škola Petrijanec bila pojam. Na svu sreću, to se vrijeme vraća. Zahvaljujući dobrim učiteljima i profesorima imamo izvrsne generacije. Sugeriramo učenicima nastavak obrazovanja kako bi si olakšali život. Drago mi je da imamo odlične izvanškolske aktivnosti kao temelj samopouzdanja. Da se, kada dođu u druge sredine, ni po čemu ne osjećaju manje vrijednima. Štoviše, da su u svemu jednakovrijedni, jer to sigurno i jesu.

Izvor:
Foto: rt