Dan otvorenih vrata prenoćišta za beskućnike

Kako bismo vidjeli koliko zapravo košta  novi auto, komad odjeće ili nakita, valjalo je u petak svratiti do prenočišta za beskućnike u Varaždinu. Odgovor bismo dobili već na ulazu – ništa.

Senzibilizirati javnost

Sva materijalna dobra na koja smo navikli ili kukamo za njima, nemaju cijenu u usporedbi s domom. To bi iste sekunde potpisalo petnaestak beskućnika koji svaku večer u 20 sati dolaze u prenočište za beskućnike. Kako bi se barem pokušala senzibilizirati javnost Hrvatska mreža za beskućnike i Udruga Novi put, pridružili su se srodnim udrugama i organizirali Dane otvorenih vrata.

–  Sva prenoćišta su otvorili vrata od 8 do 20 da ljudi počnu razmišljati o beskućništvu i činjenici da se to sutra može dogoditi i njima. Svatko od nas može preko noći  postati beskućnik. Zato smo željeli da se vidi kako ti ljudi žive i postoji li način na koji možemo pomoći, započela je priču socijalna radnica u prenoćištu, Tanja Veršić.

Fleksibilnost i ljudskost

Nismo baš strogi, dosta smo fleksibilni, osobito zimi, pa mogu ostati cijeli dan

Iako beskućnici u svom jedinom domu, prema kućnom redu borave od osam sati navećer do jutra u osam, u varaždinskom im prenoćištu drage volje progledaju kroz prste – Nismo baš strogi, dosta smo fleksibilni, osobito zimi, pa mogu ostati cijeli dan, govori nam Tanja. Dok mi razgovaramo njih nekoliko taman ruča. Pristojno, tiho, znajući da je alternativa – cesta. – Ne tolerira se alkohol i svađe, ostalo se dogovorimo, veli Tanja. I dodaje:- Trenutno imamo oko petaestak korisnika.

Beskućnika 50 posto više no lani

Lani u ovo doba bilo ih je desetak- male brojke, ali matematički gledajući – broj beskućnika povećao se za 50 posto. – Sigurni smo da ih u Varaždinu ima više, barem dvadesetak, ali da li ih je sram ili imaju neku alternativu za spavanje, ne znam – ovdje ne dolaze. Beskućnik nije samo osoba koja živi na ulici već i svi koji žive u ruševnim stanovima, kontejnerima…Oni koji žele prvo se moraju javiti Centru za socijalnu skrb ili Grad Varaždin, koji financira prenoćište. Oni provjere stanje, prođe se zdravstveni i…evo ih ovdje – govori nam Tanja Veršić.

U prenoćištu mogu prespavati, obaviti osobnu higijenu, oprati rublje, jesti.  – Kod nas dobiju doručak, ručak je iz Caritasa, a u krevet odlaze gladni. Pokušali smo se dogovoriti sa Gastrocomom, plodinama, Mercatorom…da nam na kraju radnog dana doniraju preostalu hranu iz njihove kuhinje, ali Zakonom im je takvo što zabranjeno. Restorani također moraju bacati hranu – ona odlazi na spaljivanje, pojašnjavava nam ovu apsurdnu i nevjerojatnu stavku hrvatskog zakonodavstva, Nikola Dugandžić – voditelj i predsjednik Novog puta.
 

U prenoćištu su zahvalni građanima koji dolaze i doniraju. Najčešće je to odjeća. Apeliraju na sve koji imaju višak toplog veša ili posteljine da donesu u Vodnikovu 6. – Riječ je uglavnom o ljudima koji redovito pomažu. Bilo bi zgodno da se i drugi građani u svome obilju ponekad i sjete da postoje i oni koji nemaju osnovno – krov nad glavom, apelira Nikola Dugandžić. Usput spominje splitsku praksu da se organizira večera za beskućnike pa se Splićanke doslovno natječu čije će biti ukusnija.

Izvor:
Foto: