VARAŽDINAC DIMITAR DRUMEV NA JEDNOM OD ŠEST NAJVEĆIH MARATONA U SVIJETU

Zamislite da trči cijeli Varaždin… To je broj trkača na jednom od najvećih šest maratona u svijetu. Uz profesionalce najveću pažnju plijene “maskirani”.

– Berlinski maraton je poput ogromnog festivala za trkače. To je utrka koju sam dobro odradio, ali mislim da je važnije od ova pretrčana 42 kilometra bilo doživjeti jednu takvu organizaciju – kaže Varaždinac iz Bugarske Dimitar Drumev (37). Dimitar je prethodnog vikenda trčao upravo u Berlinu i bio jedan od 40.000 trkača na jednom od šest najvećih maratona u svijetu. Još jedan čini veliku petorku u Europi – Londonski maraton, a giganti su još u Bostonu, New Yorku i Tokiju.

Rekordi staze

Na Berlinskom maratonu već se 11 godina zaredom obaraju svjetski rekordi, upravo zato jer je staza ravna, a rana jesen na sjeveru Europe nije vruća, pa trkači postižu svoje najbolje rezultate. Tako je i ove godine oboren svjetski rekord, oborio ga je Kenijac Dennis Kimetto s vremenom 2:02:57, dok je Etiopljanka Tirfi Tsegaye sa 2:20:18 istrčala najbržu utrku ove godine, kao što je postigla i svoje najbolje vrijeme.
– Daleko sam ja od profesionalaca, počeo sam trčati prije dvije godine i opisao bih se kao “bolji amater”. Iako, moram reći da sam i ja oborio svoj rekord sa 3 sata i 13 minuta – veli trkač.

Amateri se moraju bar godinu dana ranije prijaviti za utrku, a niti to ne garantira “upad”

Veli, iako na ovom maratonu trči ogroman broj ljudi, nije lako upasti na njega ako si amater. – Na utrku sam se prijavio još prije godinu dana. Nakon toga morao sam čekati da me između svih silnih prijava odaberu. Naime, iako trči otprilike pa cijeli Varaždin, nema dosta mjesta za sve. Tek tada ti daju da im platiš 100 eura da bi mogao trčati – smije se Dimitar.

Činjenica da je toliko platio da bi trčao frendove malo šokira, ali to je vrh njegova bavljenja sportom. – Netko možda ide u teretanu pa ostavi svaki mjesec 300 kuna. Trčanje je besplatno, a utrke su jedine koje se plaćaju – objašnjava.

Isus iz Japana

Veliki maraton poput ovog privlači i publiku, ali i svakakve trkače. Ima onih koji s raznim reklamnim kostimima doista pretrče Filipidovu trasu, kostimiranih, ali i onih koji to čine iz humanitarnih razloga, baš poput “Isusa” iz Japana koji je bos i s križem prešao 42 kilometra.
– Super je Berlin, ali ipak više volim male maratone gdje dobiješ majicu, torbu, ručak… i gdje ti pročitaju ime kad ideš u cilj. Osjećaš se kao da si doista nešto napravio. U Berlinu uđeš u cilj s njih još 50 i samo te brzo rasporede dalje. Bio sam, ali se ne vraćam – zaključuje Dimitar.

Izvor:
Foto: