Savez udruga umirovljenika i starijih osoba Varaždinske županije organizirao je u nedjelju, 1. prosinca prvo druženje bračnih parova koji ove godine slave 50 i 60 godina braka. Riječ je o supružnicima koje okupljaju udruge umirovljenika članica Saveza.

Na prigodnu svečanost koja je održana u hotelu Lagus na Varaždin Bregu pristiglo je 58 djedova i baka koji zbrojeno, iza sebe imaju više od 1500 godina braka. – Nažalost, bolest i godine spriječile su još pet prijavljenih parova da nam se pridruže. Izgleda da dobri brakovi pozitivno djeluju na dugovječnost supružnika, koji su i na ovom okupljanju pokazali da im je iznimno važno uzajamno poštovanje u obitelji – ističe Jadranka Bahlen, predsjednica Saveza udruga umirovljenika i starijih osoba, čije se aktivnosti, poput spomenutog druženja, financiraju sredstvima Varaždinske županije. Na „novo vjenčanje“ vječiti mladići i djevojke stigli su sa svih strana, svaki sa svojim „receptom“ za sretan i dobar brak. – Za razliku od danas, svadbe u varaždinskom kraju prije 5 desetljeća nisu bile spektakularne. Nismo na raspolaganju imali društvene domove s prostranim salama i naše vjenčanje je proslavljeno u prostorima obiteljskog doma. Štimung je na takvim manji vjenčanjima uvijek bio odličan i ljudi su se daleko više družili nego u današnje vrijeme. Nevjerojatno je da se današnji parovi žale da im puno toga „šteka“, ja sam se udala u 17 godini života, a svekrva me prihvatila kao svoje dijete. Slušala sam ju i poštivala kao svoju majku i to vam je jedna od formula kako se razumni ljudi trebaju ponašati  – naglasila je Branka Roginek iz Jalesa koja je na druženje stigla u pratnji supruga Juraja. “Žena može biti malo ružna, ali nipošto glupa…” On je pak dodao  da se u „braku muž i žena uvijek moraju uzajamno hrabriti u kriznim situacijama“. S ovom konstatacijom složio se i bračni par Kolarek iz Donjeg Vratna. – Kao mladenka sam se lijepo ponašala i dobro izgledala. Evo, pogledajte me na fotografiji kako sam bila sva u bijelom zrihtana prije 60 godina. Jasna stvar da mi je u rukama bio veliki buket cvijeća, a za mladenke su se tada vjenčanice šivale kod kuće – prisjeća se Ljubica Kolarek. Na nju se nadovezao suprug Mirko koji dobro pamti uvertiru u svoj svadbeni dan. – Oboje smo bili mladi – do ušiju zaljubljeni 20-godišnjaci. U ono doba to vam je sve brzo išlo, vjenčani smo u crkvi, a ono pravo slijedilo je kod kuće. Za današnje pojmove, bilo je skučeno i u goste se zvala uglavnom rodbina. Naš brak se održao usprkos životnim usponima i padovima, a u svadbu su nam u večernjim satima stigli i nepozvani gosti – oplećeki. Bio je to dio običaja u Vinici i svi oplećeki morali bi dobiti jesti i piti, a neki su se umiješali i u ples. Svirala nam je pleh glazba, odnosno „puhanci“… – rekao je Mirko Kolarek. Na kraju se osvrnuo i na stare dečke i puce, kojih je u varaždinskom kraju sve više. – Dečki su danas strahu pucama i to nije dobro. Jedan moj blizak prijatelj, koji je iznimno mudar, uvijek savjetuje muškarce da ne gledaju previše na ljepotu buduće partnerice. Po njemu, buduća žena smije biti malo ružna, ali nipošto glupa – zaključio je Kolarek.