Prošlog je mjeseca na Varaždin Bregu održano tradicionalno natjecanje vatrogasnih dobrovoljaca.

Uz uvijek brojne dječje ekipe, nastupile su i tri seniorske, što je najmanji broj vatrogasnih operativaca ikad na ovome natjecanju. Do prije nekoliko godina je domaći DVD u prosjeku sredinom lipnja ugošćivao devet seniorskih ekipa.

Malo natjecanje na Varaždin Bregu ozbiljno je upozorenje na aktualnu situaciju u županijskom vatrogastvu – sve je manje dobrovoljnih operativaca. Na vatrogasnim se natjecanjima ekipe sastoje od devet vatrogasaca, pa je skrpati ekipu postao pravi izazov.
Manjak članova je problem s kojim se dobrovoljna vatrogasna društva dosad nisu susretala.

Nedostaju im vatrogasci u dobi između 18 i 65 godina, što je zakonom određena operativna dob, međutim, ako se govori o vatrogascima u naponu snage – od 18 do 45 godina – tad problem prerasta na korak do alarmantnog stanja. Trend odlazaka iz Hrvatske poljuljao je temelje onoga što je izgledalo kao tvrđava s jako solidnim temeljima – sustav dobrovoljnog vatrogastva u Varaždinskoj županiji.

Neprecizna statistika

Iako će zapovjednici na terenu reći da je riječ o velikom problemu, predsjednik Vatrogasne zajednice Varaždinske županije Nedeljko Vukalović će problem priznati, ali će zanijekati kvalifikaciju „veliki“. Konkretno će reći da „problem postoji, ali ne toliko u iseljavanju koliko u nedostupnosti operativnih vatrogasaca u danom momentu“. – Nije šija, nego vrat – komentiraju zapovjednici.

Koliko je točno vatrogasaca danas u odnosu na 2015. godinu, kad je započeo val iseljavanja, ne zna se točno. Statističke podatke prikupljaju dvije organizacije, a njihovi se podaci međusobno razlikuju.
Prema podacima Vatrogasne zajednice, prikupljenih iz izvještaja dobrovoljnih društava, lani je u DVD-ima bio 1901 operativac, dok službena aplikacija Hrvatske vatrogasne zajednice Vatronet navodi da ih je bilo 1600. Prava je brojka vjerojatno negdje u sredini.
Ista je situacija s brojevima u 2015. godini.

Operativaca u „najboljoj dobi“ – između 18 i 45 godina – je lani, prema županijskim podacima, bilo 1300, a predsjednik Vukalović kaže da nema podatka koliko ih je bilo prije tri godine, kad je počeo egzodus Hrvata.
Činjenica je da se podaci ne ažuriraju redovito, a dodatni je problem u novoj podjeli na aktivne vatrogasce i operativce: operativci izlaze na požare, a aktivni se brinu o logistici, ali ne mogu na intervencije. Raslojavanje kategorije članstva unijelo je dodatnu zbrku u ionako nepreciznu statistiku.

I onda ono, prema zapovjednicima, najvažnije: operativac mora imati obavljen liječnički pregled, a tog podatka, u kojem se skriva istina o točnom broju raspoloživih operativaca, u statistici nema.

Nedeljko Vukalović će tek reći da je danas prema tom parametru u Županiji 300 operativaca manje nego 2015. godine. Zapovjednici vjeruju da je i ta brojka veća.
Primjerice, Martijanec na papiru u ovom trenutku ima 130 operativaca, ali može računati na 95 njih, koliko ih ima liječnički. A razlika od 45 vatrogasaca je ogromna.
Broj vatrogasaca na papiru ionako ne odgovora onom na terenu. To što se netko u papirima vodi kao član ne znači da je na raspolaganju.

Odljev vatrogasaca operativaca predsjednik Vukalović će podijeliti u četiri kategorije.
– Prva su oni koji su se odselili i neće se vratiti, a njih je 10 posto od ukupnog broja, dakle 30-ak. Dvadesetak posto je onih koji su otišli, ali se nisu zauvijek odselili pa na njih možemo računati svega dva do tri tjedna godišnje. Treća kategorija su oni koji dolaze doma vikendom i tad su na raspolaganju, a četvrta i po meni najkritičnija kategorija su zaposleni koji su na raspolaganju tek poslije radnog vremena – kaže.

Iako će ovi operativci požare gasiti samo u slobodno vrijeme, oni će DVD stajati kao i redovni vatrogasci. Kao upisani članovi moraju imati odoru i svake dvije godine obaviti liječnički pregled. Osnovna zaštitna oprema za operativca stoji 10.000 kuna, a sistematski pregled je 400 kuna.

Iskusni odlaze

Problem nedostupnih operativaca se pokušava riješiti osposobljavanjem novih vatrogasaca, ali, kaže Nedeljko Vukalović, to je neusporedivo s iskusnim operativcem. Taj se problem osjeća i u Novom Marofu, odakle je otišlo 15 operativaca, ali je došlo pet novih, pa u brojkama to ne izgleda loše. Ipak, Nedeljko Vukalović kao predsjednik marofskih vatrogasaca priznaje da se itekako osjeti odlazak iskusnih vatrogasaca s prosječno 20-ak godina iskustva.

Oni za koje vani uvijek ima posla i traženi su na inozemnom tržištu rada su vozači, pa se društva muče s manjkom šofera. – Potražnja za vozačima kamiona u Europi je enormna i da bismo to kompenzirali, društva su vlastitim novcem školovala šofere. Oni će ostati nekoliko godina, ali ništa ih zapravo na to ne obvezuje. Također, ima i onih koji ostaju, ali se zaposle kao vozači i opet nam većinu vremena nisu na raspolaganju. Sufinancirali smo i školovanje vatrogasnih tehničara, ali i oni kad vrate „dug“ DVD-u odlaze trbuhom za kruhom – govori Nedeljko Vukalović.

Kad vatrogasci odu iz DVD-a zapravo je najmanji problem tko će gasiti požare, koji ionako, hvala Bogu, nisu česti, a zbog malih udaljenosti na intervenciju brzo stignu i susjedni operativci. Puno je veći problem onaj sociološki. S tim će se složiti predsjednik Vukalović, ali i sociolozi. – Dobrovoljna vatrogasna društva su nositelji društvenog života u manjim sredinama i tamo se bez vatrogasaca kao organizacije ne može. Razlozi su jednostavni: raspolažemo prostornim resursima, opremom poput klupa, stolova i posuđa, vatrogasci osiguravaju slavlja u mjestima… Što god općina treba, prvo se obrati vatrogascima. Stožerna smo organizacija zaštite i spašavanja. Kad je suša, recimo, jedini prevozimo vodu. Naša natjecanja su često najveća okupljanja mještana, kad se druže i sa susjedima… – nabraja.

Vatrogasci sve ovo rade besplatno. Jednako je i u susjednoj Sloveniji, što dobro znaju zbog međusobnih prijateljstava hrvatskih i slovenskih društava, ali Slovenci su razvili kulturu financijski potpomagati svojim DVD-ima. Na vatrogasnim se događanjima, primjerice, organiziraju tombole za nekoliko eura i vatrogasci sami prodaju pića. Tako mogu zaraditi po nekoliko tisuća eura godišnje kojima financiraju svoje potrebe i ne ovise isključivo o proračunu.

Beneficije?

Nedeljko Vukalović će nakon svega zaključiti da „problem postoji, ali nije alarmantan u smislu da prijeti zastoj u djelatnosti vatrogasnih društava“. Skloniji pesimizmu se s njim ne slažu i vjeruju da bi DVD-i ovakvi kao danas u ne tako dalekoj budućnosti mogli postati prošlost. Oni smatraju da je u borbi za preživljavanje iluzorno očekivati preveliki dobrovoljni vatrogasni entuzijazam.

– Ono što možemo napraviti su bazična osposobljavanja vatrogasaca. Time se kompenziraju odlasci, ali nije ista razina znanja. Marketing je jako važan, već od vrtića i škola. Zahvaljujući marketingu imamo oko 2500-3000 malih vatrogasaca, ali od jednog odjeljenja u kojemu je 10 mališana njih tek tri u prosjeku jednog dana postanu operativci. Život i interesi ih prije 18. odvedu u drugom pravcu – govori Nedeljko Vukalović. On smatra da bi razni „vatrogasni benefiti“ donijeli najveću korist. Primjerice oslobađanje plaćanja komunalne naknade, besplatno parkiranje, besplatni mobiteli, jeftiniji dječji vrtić, zapošljavanje u lokalnim komunalnim poduzećima…

– To su konkretne stvari koje bi možda mogle zadržati vatrogasce.
Možda.

(Pre)mala briga Županije za vatrogasce

Novac je za dobrovoljna društva veliki problem. Najskuplji su liječnički pregledi i oprema vatrogasca, ali to se najčešće plaća iz lokalnog proračuna.

– Jedini novac koji Vatrogasna zajednica ima na raspolaganju podijeliti prema van je iz premija osiguranja, što je oko 140.000 kuna. Novac ide u 28 općina, njihovim središnjim društvima. To znači da u jednom mandatu od četiri godine svako naše društvo dobije 20.000 kuna, dakle 5.000 kuna godišnje. Sve ostalo plaća lokalna samouprava. Za rad ureda Zajednica dobiva 680.000 kuna. Tim se novcem trebaju platiti dvije zaposleničke plaće, sastanci, natjecanja u njihovoj organizaciji… Rebalansom proračuna je osigurano 100.000 kuna više, što će biti proslijeđeno DVD-ima – kaže Nedeljko Vukalović.

Unatoč najvećem broju vatrogasnih operativaca na sjeveru Hrvatske, ostale tri županije sa sjevera dobivaju više novaca od varaždinskih vatrogasaca.

Više novaca?

Zbog toga se vatrogasci ubuduće od Županije nadaju i više, a što je župan i obećao. – Ako se sredstva povećaju prema dogovoru, dobivali bismo milijun i nekoliko stotina kuna više na godinu. S tim bismo novcem osposobljavali mladež, plaćali bismo liječničke preglede svima, a koji se obavljaju svake dvije godine i stoje 400 kuna, bilo bi i više novaca za opremu. Time bismo lokalnoj samoupravi ukupno uštedjeli oko pola milijuna kuna za vatrogasce. I to ne mi kao Zajednica, nego Varaždinska županija. Tad bi se vidjelo da Županija o vatrogascima brine na način koji je osmišljen u Zajednici.