OTKRIVAMO

Arheološka ekipa Instituta za arheologiju iz Zagreba predvođena dr. sc. Sašom Kovačevićem je ovih dana završila raščišćavanje raslinja na i uokolo velikog tumula u Jalžabetu.

Tako je jedna od najvećih neistraženih prapovijesnih građevina srednje Europe ponovno postala vidljiva putnicima namjernicima s obližnje prometnice.

Zasukali rukave

Vrijedne apsolvente arheologije – Denisa Blaževića, Josipa Zorića, Marina Mađerića te njihove kolege studente Luku Bogdaniča i Fabijana Novaka – zatekli smo usred rušenja samoniklih stabala na lokalitetu Bistričak, za koji su također udomaćeni naziv Pri Gomili i Breški. 

Radili su od zore do mraka pod paskom iskusnog znanstvenika Saše Kovačevića koji nam je otkrio da se nalazimo na lokalitetu europskog i svjetskog značaja.
– On datira iz razdoblja starijeg željeznog doba i ujedno je registrirani spomenik kulture nulte kategorije. O njegovom postojanju arheolozi već duže vremena znaju, govore i pišu. Naime, već tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća u ove se krajeve uputila Ksenija Vinski – Gasparini iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, koja je provela istraživanje probnim sondiranjem upravo ovog tumula ili gomile, na čijem vrhu stojimo. Pritom je pronašla dio njegove konstrukcije, nakon čega su prekinuti radovi – rekao je Kovačević, viši stručni suradnik Instituta za arheologiju. Govoreći o tumulu, naglasio je kako je on zapravo grobnica koja se podiže tijekom prapovijesti na način da se osoba sahrani, a potom se na grob nasipa umjetna humka ili, kao u ovom slučaju, ogromno brdo.

Sondaže na tumulu 2 provodila je ekipa neumorne arheologinje prof. Marine Šimek iz GMV-a

– Humka u Jalžabetu ima impozantne dimenzije i jedna je od najvećih grobnica u srednjoj Europi. To nam ujedno govori da su u ovom tumulu sahranjene jedna ili pak više osoba koje su bile važne za lokalnu zajednicu, stariju od one kakva je karakterizirala keltska plemena. Pojednostavljeno, tumul je nastao u razdoblju starijega željeznog doba, ali i tu pretpostavku tek trebamo potvrditi predstojećim istraživanjima – ističe Kovačević od kojeg doznajemo da na ovom lokalitetu postoji još jedan manji tumul, koji je istražen prije 30-tak godina.

Raskošna grobnica

Podsjećamo, tada je istraživanja na tumulu 2 provodila neumorna arheologinja prof. Marina Šimek iz Gradskog muzeja Varaždin. Ovaj arheološki nalaz smješten je u neposrednoj blizini Gomile, ali je bio teško uočljiv jer je potpuno snižen i manjih dimenzija.

– Preko njega su seljaci prolazili plugovima, te je oranjem razvučen do neprepoznatljivosti. Srećom, Marina Šimek je sa svojom ekipom pažljivo promatrala okoliš s velikog tumula i primijetila izorano kamenje. Na taj način je uočen i potom definiran još jedan arheološki spomenik u Jalžabetu – rekao je naš sugovornik dodavši da je odmah nakon otkrića tumul 2 na Bistričaku izazvao pravu senzaciju u redovima svjetske arheološke struke! To ne čudi jer je u njemu pronađena neobično kompleksna grobnica, izrađena od kamena i drva. Imala je i prilazni hodnik koji govori o kompliciranom ritualu sahranjivanja pokojnika, uz kojeg su pronađeni keramički predmeti, odnosno kosti spaljenog konja.

– Već taj mali tumul je prava riznica sa stajališta pronađenih arheoloških artefakata iako u grobnici nije bilo ni zlata niti dragulja. Sve to navodi nas da sumnjamo kako je cijelo ovo područje kojim dominira veliki tumul, zapravo dio kompleksnog prapovijesnog krajolika. U njemu je bilo ne samo naselje, već i groblje s druge strane potoka Bistričaka. Daljnje istraživanje ove nekropole vezano je i uz program EU (INTERREG Danube Transnational Programm) u kojeg su uključene četiri podunavske zemlje. Nakon što smo projekt prijavili na natječaj i prošli drugu fazu u kojoj je 100 najboljih projekata, s optimizmom ovih dana očekujemo rezultate – rekao je Kovačević.

Stižu geofizičari

I Ministarstvo kulture je prepoznalo vrijednost projekta i značaj lokaliteta, na kojem arheolozi ponovno “bude“ našeg prapovijesnog giganta. 
Zahvaljujući njihovim novčanim sredstvima, ove godine prvo su pristupili zahtjevnom raščišćavanju samoniklog raslinja. No, ono pravo tek slijedi.
– S nestrpljenjem očekujemo dolazak ekipe vrhunskih stručnjaka s područja geofizike iz Njemačke. Naši gosti iz Berlina dobro znaju svoj posao jer su dosad radili na međunarodnim projektima tipa “Pompeji“ i drugima. Njihova zadaća je da sofisticiranim instrumentima poput georadara i geomagneta snime sve što se nalazi skriveno ispod slojeva zemlje koja tvori veliki tumul – naglasio je Kovačević napominjući da spomenuti uređaji odašilju usmjerene elektromagnetske valove u tlo i temeljem utvrđene rezistencije njihovi iskusni rukovatelji mogu nepogrešivo prepoznati položaj ognjišta, kamene konstrukcije ili jaraka.

Daljnje istraživanje nekropole vezano je uz program EU, INTERREG Danube Transnational Programme

Zapravo, bez njihove pomoći je nemoguće otkriti tajne koje skriva veliki tumul unutar svoje konstrukcije. Iako prapovijesni “div“ kod Jalžabeta ima promjer oko 75 metara i visinu od osam metara, georadari će ove godine snimiti i dublje horizonte zemlje ispod tumula. Inače, na projektu “Jalžabet“ već dvije godine predano rade umirovljena djelatnica GMV-a prof. Marina Šimek i dr. sc. Saša Kovačević iz Instituta za arheologiju. Lokalitet je na terenu okruženom poljima, na kojem nema ni struje ni vode.

– Svi arheolozi naviknuti su na fizički rad, a meni osobno posebno godi što istražujemo na području Varaždinske županije, jer je moja obitelj iz Podruta. Podravina je moja domaja i uvjeren sam da s ovim projektom kojeg “guram“ godinama, pridonosim lokalnoj zajednici – veli Kovačević. No, arheolozima se (pre)često dešava da ih domaćini u svojoj sredini doživljavaju i gledaju s nevjericom.

Općinari u čudu

Problem je, ističe Kovačević, u tome jer ne shvaćaju vrijednost onog što se nalazi u njihovim dvorištima i koji potencijal imaju ovakvi međunarodni projekti.
– U Jalžabetu namjeravamo arheologiju povezati s turizmom i tako doprinijeti regionalnom razvoju. Naime, naš Institut je odavno prepoznao probleme ovog segmenta gospodarstva u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ideja je da umrežimo lokalitete iz starijeg željeznog doba u Austriji, Sloveniji, Mađarskoj i Hrvatskoj. Čast da to prvi naprave kod nas pripala je Jalžabetu i Kaptolu u Požeškoj kotlini – ističe.

Dodao je da su među stranim partnerima najuglednije ustanove i znanstvenici na svijetu koji se bave starijim željeznim dobom. Srećom po njih, oni se nisu morali znojiti i desetak dana neprekidno rušiti stabla, krčiti gustu šikaru, izvlačiti granje, kositi korov…

Lokalitet će postati edukativni i znanstveno-turistički centar namijenjen učenicima, studentima i široj javnosti

– Pokušali smo sve to pojasniti čelnicima Općine Jalžabet i senzibilizirati ih za projekt. Oni su nam na kraju izašli u susret, te im ovim putem zahvaljujemo na posudbi jedne motorne pile. Nije se danima ugasila i nekoliko puta su njeni zupci ostali tupi. Nadamo se da će nam općinski načelnik Mirko Magić i predsjednik Općinskog vijeća Josip Križanić ubuduće pružiti daleko veću podršku. Nju, srećom, imamo od strane privatnih vlasnika parcela, koji su nam omogućili istraživanje i za uzvrat dobili metre ispiljenih drva – kazao je ovaj znanstvenik koji smatra da će Bistričak u perspektivi postati edukativni i kulturno-turistički centar namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola, studentima te široj javnosti, “išaran“ poučnim stazama. Informacije o lokalitetu bit će svima dostupne putem android aplikacije, a ono što je najvažnije, do svih rezultata istraživanja došlo se neinvazivnim postupcima.

Arheološki kamp

– Lokalitet ima veliki potencijal za daljnja istraživanja te očekujemo da će u godinama koje slijede ona biti prezentirana u brojnim znanstvenim radovima. Ako prođe naš EU projekt, već iduće godine u Jalžabetu će se održati veliki međunarodni arheološki kamp. To znači da će iz sve četiri zemlje naši partneri doći sa svojim znanstvenicima i studentima, potrebnim uređajima i znanjem. Uz njih, bit će tu stručnjaci za marketing i turizam koji će vidjeti na koji se najbolji način Jalžabet može etablirati kao osebujni znanstveno – turistički centar – zaključio je Kovačević.

Tumul magnet za osobenjake

Od Saše Kovačevića smo doznali da arheološki spomenici ovako impozantnih dimenzija uvijek privlače pozornost različitih skupina ljudi.
-Takav je, primjerice, i Stonehenge, građevina iz neolitika i brončanog doba u Engleskoj koja je poznata po tome što se u njoj organiziraju druidske svečanosti. No, Jalžabet nema baš nikakvu poveznicu s druidima, solsticijima i Keltima. Gomila je znatno starija i njezin nastanak je zasigurno bio u razdoblju u kojem Kelta nije bilo ni u primisli – rekao je Kovačević dodavši da stoga ne postoji nikakav razlog da se na tumulu provode nekakvi paganski rituali, poput onih u “noći vještica“. Njih je ovdje ipak bilo jer su arheolozi na lokalitetu dosad pronašli tragove paljenja vatre i sličnih aktivnosti pojedinaca koji su time također pridonijeli devastaciji kulturnog spomenika.

– Nažalost, to će negativno utjecati na rezultate mjerenja magnetometrom, koji reagira i na sve razlike nastale zbog promjene temperature – ističe.

Uz potpunu rekonstrukciju ovog prapovijesnog krajolika, nužna je i njegova zaštita. Naime, gomila je izložena vandalima i lopovima koji njome potajice hodaju s detektorima metala i lopatama.

– U posljednje vrijeme u Hrvatskoj je zabilježen porast pljačkaških pohoda na kulturna dobra. U njih kreću ljudi poput onih koji su na ovom tumulu iskopali rupu dimenzije 3 puta 3 metra. Pokušali su opljačkati ono što je unutar njega i napravili istu stvar kao da su, primjerice, ušli u varaždinsku Franjevačku crkvu i sjekirama polomili glavni oltar. Oštetili su kulturno dobro nulte kategorije – upozorava Kovačević.

Neodgovorni pojedinci koji neovlašteno žele doći do arheoloških nalaza, po njegovim su riječima najveće moguće štetočine.
– Ukoliko ih primijetite, istog trenutka obavijestite policijske službenike jer oni nemaju što tražiti na arheološkim lokalitetima. Inače će zbog predmeta koji imaju malu financijsku vrijednost uništiti naša zajednička kulturna dobra. Za razliku od takvih ljudi koji nemaju ni potrebna znanja, mi kod raščišćavanja tumula nismo ušli u arheološke slojeve i za sve što radimo moramo tražiti dozvole konzervatora. Razumljivo je da oni nadziru svaki naš korak – naglasio je Kovačević.
No, tumul sada više nije obrastao drvećem iza kojeg bi se skrivali pljačkaši grobnica, i bit će dobro uočljiv s obližnje prometnice.

Izvor:
Foto:

Komentari

Komentara