Povežite se s nama

Ljudi i priče

Baka nad bakama

Objavljeno:

- dana

Terezija Vuković najpoznatija baka u Sračincu

Svoj je radni vijek odradila u „Mundusu“ kao drvna tehničarka, a u mirovini je otkrila da ima talent za glumu! Već tri godine uspješno u igrokazima utjelovljuje babice.

Iako je u privatnom životu prava baka, u glumačkim je vodama Terezija Vuković baka nad bakama! Otkako se uključila u dramsku sekciju Udruge žena „Preslica“ Sračinec, uloga „babice“ postala je njezina specijalnost. I u tome je, čini se, toliko uspješna, da je „babica“ postalo ne samo njezino umjetničko ime, nego je tako zovu svi, gdje god se pojavi. 

U razgovoru s ovom relativno mladom bakom koja je zbog svoje vedre, otvorene i iskrene naravi svoju drugu životnu ulogu pronašla u igrokazima i skečevima, otkrili smo i male zanimljivosti koje i umirovljenički život mogu učiniti ljepšim i sadržajnijim. Samo, ako za to imamo dovoljno volje i hrabrosti!

Hrabra baka

– Iskreno rečeno, treba imati i dosta hrabrosti da iz našeg uobičajenog, svakodnevnog života kreneš u neki novi svijet. A za mene je gluma upravo to i u tome sam se, jednostavno, našla. Tako da sad nisam „babica“ samo u igrokazu, nego me svi, gdje god se pojavim, prepoznaju i vele: „Došla je, ide, tu je naša babica!” – šali se Terezija i nastavlja sa svojom životnom pričom.
 
– Udovica sam, imam tri sina i tri snahe i u privatnom sam životu prava baka jer imam sedmero unučadi. Kao drvni tehničar i smjenovođa u varaždinskom sam Mundusu radila 27 godina, a otkad mi je suprug umro, u mirovini sam. Glumom sam se počela baviti prije tri, četiri godine. Naime, kako sam otpočetka bila članica naše udruge žena, moj su valjda smisao za humor i glumu prepoznale kolegice i predsjednica Stankica Miko, pa su me pozvale u dramsku sekciju. Sve se dogodilo spontano, ali moram reći da mi je to nekak baš leglo, u tome sam se jednostavno našla jer je odgovaralo mojem temperamentu. Tako da uživam! – veli zadovoljno.

u ulozi bake nije ni predobra ni prezločesta, nego pravedna i autoritativna

 
A o tome kako su njezina djeca, unuci i susjedi reagirali na činjenicu da je u tim godina zakoračila u glumačke vode, spremno je odgovorila: – Evo, po istini – oči u oči, moja su djeca meni najveća podrška! A tek unuci? Nema predstave a da nisu prisutni moji unuci. Praktički cijela je moja familija sa mnom. I još mi vele: “Pazi da nas ne osramotiš!“ A kak bi ih osramotila, kad glumim ono kaj jesam – babicu! Ja sam uvijek babica bilo da je stara 55 ili 99 godina, tak da su sve moje uloge kao autobiografska priča. Sve su to događaji iz života, iz obitelji, iz sredine u kojoj živim, pa je puno napetih, a još više duhovitih, smiješnih situacija u kojima se sami svakodnevno nalazimo.
 
U ulozi bake, kako veli, nije ni predobra ni prezločesta, nego pravedna i autoritativna, onakva kakva je i inače. Jedino je „slaba“ na unuke, jer ih uvijek brani i na njihovoj je strani. I ne osvrće se puno na to što drugi misle o njoj, jer kako kaže, svatko ima pravo na svoje mišljenje i na svoj život, a ona je odabrala ono što je raduje, opušta i obogaćuje. Dobro se osjeća u Udruzi žena, voli se družiti, voli se šaliti i biti stalno u pokretu.
 
Uživa i u krugu svoje obitelji. Čak to s ponosom ističe, jer u kući složno, s puno razumijevanja i međusobnog uvažavanja živi s dva sina, dvije snahe i četiri unuka, a da ne dolazi ni do kakvih generacijskih razlika i razmirica. Bez obzira na to što to mnogi ne mogu shvatiti, a neki i ne vjeruju, pogotovo zato što se danas i selo promijenilo i sve je manje zajedničkog života mladih i starih, ona u svojoj obitelji, prvenstveno zahvaljujući snahama, kako u šali kaže, ima tretman – kraljice!
 
Gospođa Terezija je vrlo organizirana žena, a uz dobru volju i vedar pogled na život stigne se baviti i drugim poslovima. Kad nije u udruzi, kad se ne priprema za ulogu u nekom novom igrokazu, odmara se u heklanju i ručnim radovima. Pomaže i svom nećaku, pa ovu popularnu i mnogima poznatu „babicu“ možete vidjeti kako prodaje jabuke, jabučni ocat i druge prirodne voćne pripravke na klupici Varaždinskog placa!

Igrokazi izazivaju salve smijeha

– Naša je udruga osnovana 2005. s ciljem očuvanja naše ukupne etno baštine – od seoskih običaja, govora, ručnih radova, starih predmeta i svega drugog što je vezano uz naš kraj i ljude. U udruzi su 24 žene i za sada samo tri muškarca, ali nadam se da će nam se i drugi priključiti. U okviru udruge djeluje i dramska sekcija. Ima nas šest, ali „prave“ glumice su samo četiri žene, dok dvije uskaču kao šaptačice ili pomažu kad nešto treba oko scenografije i slično. Naši igrokazi i skečevi na određeni su način događaji iz svakodnevnog života, a piše ih Ivica Krog iz Stažnjevca, koji je za to vrlo talentiran. Sve ostalo radimo same. Moram reći da naši igrokazi uvijek izazivaju salve smijeha među publikom. U njima su uvijek kao četiri glavna lika baka, unuka, snaha i susjeda, i tu se redaju priče iz života u kojima se svatko prepozna. A „babica nad babicama“ je, naravno, naša Terezija! – smije se Stanka Miko, predsjednica Udruge žena „Preslica“.

Izvor:
Foto:

Ljudi i priče

POMOZITE NAJSLABIJIMA O Vašoj pomoći ovisi život malene Viktorije, kćeri Tetiane i Marijana!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Hrvatska udruga za pomoć žrtvama nasilja, djeci i siromašnima (HUPŽNDS) obratila se javnosti zamolbom za žurne donacije obitelji Marijana Kovačevića, odnosno njegovoj supruzi Tetiani i Viktoriji njihovom dijetu starosti 7 mjeseci.

Naime, Marijan je 100-postotni invalid, a cijela lijeva strana tijela mu je u cijelosti trajno paralizirana prije malo više od godinu dana nakon teškog oblika korone, tri tjedna kome i teškog moždanog udara.

Obitelj ovog hrvatskog branitelja živi kao podstanar u izrazito teškim i nehigijenskim uvjetima – bez struje i hrane, u mraku, na što su prisiljeni.

U nastavku članka priložena je dokumentacija s fotografijama i preporukama za donatore.

– U ovom trenutku HITNO je potrebno prikupiti: 12.439,75 kuna, sukladno predračunu trgovine Pevex, ponuda broj: 1-0013-9718  od 1. kolovoza 2022. godine (Prodajni centar Novi Zagreb). Gospodin Marijan Kovačević dobio je prije malo više od godinu dana najteži oblik Covid-19, od kojeg je na tri tjedna završio u komi u bolnici. Kada se probudio iz kome, dobio je teški moždani udar i cijela lijeva strana mu je ostala trajno paralizirana. Nije mogao niti pričati, tek sada u tome pomalo uspijeva. Navedeno potvrđuje i Marijanov liječnik te je isti izdao liječničku potvrdu. A navedeno se može pročitati i u otpusnim pismima kliničke bolnice Dubrava Zagreb i SBMR Stubičke toplice. Svakodnevno nastavlja liječenje u bolnicama, a određen mu je i fizioterapeut – ističu u HUPŽNDS.

Zbog dugotrajnog ležanja razvile su mu se dekubitalne rane, ima povišen arterijski tlak i stanje akutnog infarkta srca, a uz sve to boluje od šećerne bolesti.

– Zbog svega, Marijan Kovačević je prema vještačenjima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Tvrtkova ulica 5. Zagreb i rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb od 6. listopada 2021. godine proglašen 100-postotnim invalidom IV. Stupnja. Zaključeno je rješenjem Centra za socijalnu skrb i Zavoda za vještačenje i da mu je potrebna trajna pomoć i njega u punom opsegu. Marijanova supruga mu pomaže do toaleta, do liječnika i sve što treba, a istodobno se brine o djetetu, jer Marijan s obzirom na bolest djetetu ne može promijeniti niti pelene. Paraliziran je i nepokretan. Mi im pomažemo, svakodnevno donosimo hranu i provodimo s njima određeno vrijeme – naglašavaju u Udruzi.2

I dodaju:

– S obzirom na to da mi kao Udruga od Grada i Države nismo primili niti jedne kune, ova i druge obitelji ovise isključivo o Vašoj pomoći. Ovoj obitelji odmah, bez odgode, bit će predana donacija koja se prikupi na bankovni račun Udruge te kupljena hrana, higijenske potrepštine, uredit će se stan za najosnovnije uvjete života i to soba, kuhinja i kupaona, kupiti krevet za spavanje, kinderbet za dijete, popraviti ulazna vrata koja su u jako teškom i raspadnom stanju, kupiti sudoper, stol (jer nemaju nijedan), frižider, WC školjka, peć, sve sukladno Vašim uplatama pomoći. Za dijete će se kupiti ono što u ovom trenutku najviše treba, što će odlučiti roditelji, kao primjerice robica, hrana, pelene i drugo – ističu.

Obitelj je sada bez hrane, bez struje, u mraku, podstanari su, u teškim i nehigijenskim uvjetima. Spavaju na prastarom krevetu u raspadnom stanju, na kojem su do prije više od 5 godina spavale osobe koje su preminule!

Ne mogu si ni jaje ispeći!

S obzirom na to da nemaju struju, ne mogu ispeći niti jaje. Neizdrživo je živjeti u takvim uvjetima i odlučili su potražiti Vašu pomoć.

– Marijan, Tetiana i njihovo dijete Viktorija prema potvrdama zemljišnoknjižnog odjela suda u Zagrebu u vlasništvu nemaju nikakve nekretnine. Marijan i Tetiana kod Javnog bilježnika Alen Juroš iz Zagreba, Dankovečka 8, ovjerili su našoj Udruzi suglasnost broj: OV-3878/2022, punomoć OV-3876/2022 te punomoć od 14.07.2022 ovjerenu kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022  da se pomoć prikuplja na račun Udruge, jer su Marijanu računu blokirani, a njegova zakonita supruga Tetiana je Ukrajinka i nema račun. Sve što se prikupi bit će odmah bez odgode predano obitelji i kupljeno sve što im treba, kao i u prethodna tri mjeseca. Za ovu obitelj otvorili smo poseban račun na koji se prikuplja pomoć samo za njih, a koji je sastavni dio ove molbe. Sve što se uplati na ovaj račun ide direktno ovoj obitelji – napominju organizatori humanitarne akcije.

Prema potvrdi Ministarstva hrvatskih branitelja, Marijan je hrvatski branitelj i u teškom je zdravstvenom stanju. Njegova supruga Tetiana Doroshenko rođena je u Ukrajini, u kojoj je trenutno rat i ostala je bez svega. Zbog brige o djetetu, kćeri koja je starosti 7 mjeseci i nepokretnom suprugu nije u mogućnosti odlaziti na posao. Marijan je trajno radno nesposoban i prima 1.500,00 kn osobne invalidnine Centra za socijalnu skrb na zaštićeni račun, jer mu je tekući blokiran. Drugog prihoda nema.

Marijan je cijeli život kao kuhar, a onda i vozač taksija – bio u radnom odnosu. Što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu, u njemu je proveo 146 dana na bojišnici u Novoj Gradišci.

– Marijan kaže volio bi raditi kao što sam radio i prije i brinuti o obitelji, sve dok ga bolest prije malo više od godinu dana nije spriječila u tome. Bio bi, kaže, najsretniji kada bi radio. Do sada nikada nije molio pomoć, već je i sam pomagao drugima. Liječnici kažu da će cijeli život ostati nepokretan. Osobnu invalidninu Centra za socijalnu skrb Zagreb, u iznosu 1.500,00 kn, zbog blokiranosti tekućeg računa prima na zaštićen račun, na koji mu nitko ne može uplatiti bez odobrenja FINA-e. Ministarstvo Hrvatskih Branitelja i Grad Zagreb upoznati su s ovim problemom i komisija istih bila je kod obitelji, no dosad se osim utvrđenja teškog stanja, psiho podrške i preporuke ništa nije riješilo. Preporuku za pomoć ovoj obitelji dao je Župnik Zagrebačke Nadbiskupije, koji je zajedno s župnim caritasom obišao obitelj i utvrdio teško stanje. Preporuku za ovu obitelj dao je i Centar za socijalnu skrb Zagreb, Peščenica, Predstojnica. Hrvatski Crveni Križ također je utvrdio izrazito teško stanje, a sa svim su upoznati i mediji – navodi se u apelu donatorima.

U nastavku donosimo potrebne informacije za pomoć Marijanu, Tetiani i Viktoriji:

Primatelj: sukladno punomoći od 14.07.2022., ovjerena kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022, koju su potpisali gosp. Marijan Kovačević i Marijanova zakonita supruga Tetiana, na traženje ove obitelji, financijska pomoć za ovu obitelj uplaćuje se prema sljedećim podacima:

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Primatelj skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS

IBAN: HR6324020061500119802

Račun za ovu obitelj otvoren u Erste&Steiermärkische Bank d.d.

Opis uplate: Za Marijana, Tetianu i Viktoriju.

Poziv na broj: 1962-1982

Swift/bic za uplate iz inozemstva: ESBCHR22

Prikupljena financijska pomoć i detaljni izvještaji biti će odmah bez odgode predano obitelji, a detaljni izvještaji sa svim obrazloženjima podneseni Institucijama Republike Hrvatske i knjigovodstvu.

Ovaj bankovni račun otvoren je samo za obitelj Kovačević Marijan, Marijanovu suprugu Tetianu i njihovo dijete od 7 mjeseci Viktoriju. Ovaj račun isključivo služi za prikupljanje pomoći za ovu obitelj i u druge svrhe se neće i ne smije upotrebljavati.

Zahvaljujemo od srca svima koji će pomoći ovoj nesretnoj obitelji!

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS.

Ivekovićeva ulica 35. Zagreb. I.kat.

OIB: 47407637610.

Registrirano kod: REPUBLIKA HRVATSKA. Gradski ured za opću Upravu Grada Zagreba.

Registarski broj: 21011908.

Upisano u Ministarstvu Pravosuđa i Uprave RH.

Kontakt Udruge: 091 614 8399.

Email: [email protected]

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje