Povežite se s nama

U fokusu

Berači žira i bukvice bez puno muke za 10 dana mogu zaraditi prosječnu hrvatsku plaću

Objavljeno:

- dana

Ovogodišnje vremenske prilike iznimno su naklonjene svima koji kućne budžete namjeravaju popuniti jesenskim branjem šumskih plodova, među kojima su i sjemena hrasta i bukve.

Šumari stoga očekuju dobar urod žirova hrasta lužnjaka i kitnjaka, što će beračima olakšati da ispod krošnji spomenutog drveća tijekom listopada pokupe dvadesetak milijuna kuna.

Lužnjak je prioritet

Riječ je o novcu koji iz svoga redovnog poslovanja svake godine osigurava tvrtka Hrvatske šume d.o.o. s ciljem osiguranja planirane proizvodnje kvalitetnih sadnica iz sjemena i reznica, koja je važan činidbeni faktor u šumskom gospodarenju. Naime, kako doznajemo od dipl. ing. šumarstva Tihomira Devića, rukovoditelja Odjela za proizvodnju u Upravi šuma Podružnica Koprivnica (UŠP), bez popunjavanja i pošumljavanja na degradiranim površinama ne može se zamisliti održavanje potrajnosti gospodarenja.

Samo Uprava šuma Podružnica Koprivnica ima godišnje potrebe za oko 70 tona žira

– Kod otkupa nam je žir hrasta lužnjaka prioritetniji jer je lužnjak glavna ekonomska vrsta u Hrvatskim šumama. Od iznimnog je značaja obnavljanje tih sastojina za održivo gospodarenje na postojećim šumskim površinama, kako bi se zadržala, pa i poboljšala kvaliteta posađenih vrsta drveća. Štoviše, kad „manje vrijednu“ vrstu, poput zrelog graba ili bagrema, realiziramo i obnavljamo hrastom, dobivamo stabilniju sastojinu i, u konačnici, u gospodarskom smislu vredniju sastojinu. U cijelom tom postupku lužnjak je na prvom mjestu, a slijedi ga hrast kitnjak. U našoj su Upravi (čini je jedna radna jedinica i 10 šumarija, među kojima su one iz Varaždina i Čakovca) hrastovi i obična europska bukva najzastupljenije i najvrednije vrste. Stoga moramo osigurati velike količine njihova sjemenskog materijala, dok se šume obrasle johom, jasenom i topolom obnavljaju na drugačiji način – objasnio je Dević.

Na njega se nadovezao Ivan Krašek, upravitelj varaždinske Šumarije, naglasivši da na „sjeverozapadu Hrvatske rastu možda i najkvalitetnija stabla bukve u našoj zemlji“.

– Nažalost, u slučaju Šumarije Varaždin primjetni su problemi u uzgoju bukve na većim površinama zbog rascjepkanosti parcela, dok u susjednoj Koprivničko-križevačkoj županiji ona raste u sklopu na nekoliko tisuća hektara. Takav je slučaj, primjerice, u Sokolovcu, gdje nema značajnije zastupljenosti privatnih šuma, dok je u Varaždinskoj županiji čak dvije trećine šuma u privatnom vlasništvu. Problema ima i zbog povrata šuma koje su vlasnicima oduzete nacionalizacijom nakon svibnja 1945. godine – ističe Krašek, kojeg smo s rukovoditeljem Odjela za proizvodnju UŠP-a zatekli u rasadniku Zelendvor.

I u njemu bi proizvodnja sadnica bukve te hrasta lužnjaka i kitnjaka bila nezamisliva bez otkupljenih plodova.

– Skupljanje sjemena svih vrsta provodi se s ciljem nadopune prirodnom pomlađenju, ako je ona nužna, ili pak radi uzgoja mladih biljaka u našim rasadnicima. Za otkup svih vrsta sjemena Hrvatske šume osiguravaju i po 30 milijuna kuna. Početak kampanje skupljanja i otkupa sjemena ovisi o njegovoj fiziološkoj zrelosti i vremenskim uvjetima. Najčešće je to krajem rujna ili početkom listopada, a sjeme se izuzima iz sastojina koje nisu planirane za obnovu – napominje Dević.

Kampanja će kasniti

S obzirom na to da je ova godina dosta vlažna, naši sugovornici smatraju da će vegetacija duže trajati, te će kampanja krenuti s dva do tri tjedna zakašnjenja u odnosu na sušne godine.

– Osnovne smjernice u tom smislu daje zagrebačka Direkcija Hrvatskih šuma. Ona će i ove godine raspisati Odluku o početku, trajanju i završetku kampanje skupljanja sjemena hrasta lužnjaka i kitnjaka te bukvice. Za ostale vrste, koje ne idu u šumu kao nadopuna prirodnom pomlađivanju (joha, jasen, crni orah), kampanja se rješava unutar Uprave Šuma. Odluka sadrži otkupnu cijenu i ona se zasebno formira jer ovisi o urodu – ističu.
Podsjećamo, lani je otkupna cijena iznosila 10 kuna bruto za kilogram lužnjaka, a porez se odbija ovisno o tome je li berač student ili umirovljenik. No, za kilogram bukvice berači su dobivali 100 kuna.

Otkupna cijena za kilogram žira je od 6 do 8 kuna, a za istu količinu bukvice Hrvatske šume plaćaju 100 kuna

– Ova razlika u cijeni je razumljiva kad znamo da žirova u kilogramu ima od 160 do najviše 200 komada, dok bukvice prosječno u kilogramu ima 4000 komada. Samo na području UŠP-a Koprivnica svake godine prosječno unosimo od 80 do 100 hektara hrasta, za što nam je potrebna količina od oko 50 tona žira. No, ovisno o ukupnim potrebama Hrvatskih šuma za uzgojenim sadnicama, minimalno moramo osigurati dodatnih 10 do 20 tona žira za naš rasadnik. Ovakav plan otkupa je teško ostvariv jer ovisi o urodu. Kod lužnjaka on je u prosjeku dobar svake tri godine i tada su šumari u prilici nadoknaditi zaostatke iz prethodnih razdoblja. U godini dobrog uroda katkad odemo dva-tri koraka naprijed u ovom poslu, kako bismo se osigurali unaprijed. Moramo na puno toga misliti, pa i planiranu sječu prilagođavamo prema urodu žira. Tu nema mudrovanja: ako nam sastojine nisu pomlađene i nema mladih biljaka, ne smijemo sjeći stabla – veli Dević, od kojeg doznajemo i da klijavost sjemena hrasta kontroliraju stručni zaposlenici Šumarskog instituta.
Međutim, nema potrebe za njegovim dužim čuvanjem jer se istog trenutka unosi u sastojine predviđene za obnovu.

Zone za skupljanje

U zonama za skupljanje sjemena, koje su definirane Zakonom o šumama i Pravilnikom o šumskom reprodukcijskom materijalu, taj posao mogu raditi umirovljenici, školarci, studenti, nezaposleni, baš svatko tko za to ima volje i vremena.

– Skupljanje se uvijek obavlja pod nadzorom Šumarije i podružnih lugara. Mi poznajemo dvije kategorije zona, od kojih je prva tzv. sjemenski izvor ili gospodarska šuma, kojom gospodarimo sukladno našim gospodarskim osnovama. Kriteriji za njihov izbor i registraciju su fenotipski izgled, kvaliteta sastojine i određena površina od najmanje desetak hektara. Druga kategorija je sjemenska sastojina, koja je registrirana i kojom se gospodari prema određenom programu koji izrađuje UPŠ, dok mišljenje o njemu daje Šumarski institut, a u konačnici ga odobrava Ministarstvo poljoprivrede. Stoga se sjeme može skupljati isključivo u za to registriranim sjemenskim izvorima – ukazuje Dević.

Ubrani žir mora biti zdrav, s kapicom ili bez nje, bez klica i ne smije biti šupalj

Svi koji žele skupljati žirove i bukvicu prvo se moraju javiti u UPŠ Koprivnica, gdje će više toga doznati o 10-ak registriranih sjemenskih sastojina više kategorije i 25 sjemenskih izvora kojima gospodari Uprava. Svi se oni nalaze na područjima s velikim kompleksima šuma, od 1000 do 3000 hektara. Takav je kompleks, primjerice, u Šumariji Repaš kod Đurđevca, koji nakon Spačve ima najvrednije šume u Hrvatskoj, s 4400 hektara šume hrasta lužnjaka „u komadu“. Sjeme iz ovakvih šumskih kompleksa koristi se i u susjednim sastojinama, odnosno nizinskim gospodarskim jedinicama u šumarijama Repaš, Kloštar Podravski, Đurđevac i Koprivnica. Šumarije Varaždin i Čakovec imaju malu potrebu za sjemenom lužnjaka, ali se on smije unositi iz spomenute provenijencije.

– Berači se u šumarije javljaju temeljem raspisanih obavijesti na mrežnim stranicama Hrvatskih šuma. Od njih će dobiti potvrdu s definiranom količinom koju mogu skupiti u razdoblju trajanja kampanje. Nijedna šumarija, pa tako ni koprivnička, ne smije prepustiti stihiji njegovo skupljanje. Potvrde se izdaju tjedno ili svakih 10 dana jer se otkup koordinira na nivou uprava šuma temeljem svakodnevnih izvještaja o preuzetim količinama sjemena. Stoga nitko ne sprečava zainteresirane berače s područja Varaždinske županije ili Međimurja da se jave u Šumariju Koprivnica, Sokolovac, Križevce ili Repaš na posao skupljanja sjemenja. Dobit će točne informacije komu se, kada i gdje trebaju javiti, a ni s predajom prikupljenog sjemenja neće imati baš nikakvih problema jer su unaprijed definirani otkupni dani – rekao je Dević.

Žirove i bukvice skupljači obično ubacuju u plastične kante, a onda ih pretovare u prozračne, perforirane (platnene) vreće ili one za krumpir. Tijekom osmosatnoga „radnog dana“ jedan skupljač može kod prosječnog uroda nabrati najmanje 50 kilograma hrastovih plodova. Kada ovu količinu pomnožimo s prosječnom neto cijenom od oko 8 kuna, ispada da je sasvim izgledna dnevna zarada berača od oko 400 kuna. Za ovu dnevnicu neće se previše namučiti, a berači ne trebaju imati posebna znanja i vještine.

I bake u berbi

Uostalom, čak i umirovljenice znaju u danu skupiti 70, pa i više kilograma žirova.

– Ove će im godine posao biti još lakši jer u Podravini očekujemo dobar urod, što skraćuje vrijeme potrebno za pobiranje otpalih zrelih plodova. Treba znati da po potrebi Hrvatske šume povećavaju planirane količine za otkup. Tomu se pristupa u slučaju kada na nekom području imamo dobar urod kako bismo iz tog viška nadoknadili manjak sjemena u drugim šumarijama – zaključio je Tihomir Dević.

Međimurje bogato crnim orahom, varaždinski kraj jelom

Šume su bogomdane i za ubiranje ostalih plodova, poput gljiva i ljekovitog bilja. No, šumarije ih ne otkupljuju, već povremeno imaju potrebe za plodovima kestena. Otkupljuju i usplođe crnog oraha, kojim je iznimno bogato Međimurje, pa ga otkupljuje Šumarija Čakovec, koja ima registrirane sastojine za njegovo skupljanje.

– Riječ je o kvalitetnom sjemenu iz šuma podignutih prije 30-ak godina i koristi se isključivo za uzgoj sadnica. No, berbu sjemena jasena i crne johe zaposlenici Šumarije provode samostalno, u sklopu svoga redovnog poslovanja. To je razumljivo jer se pritom koriste posebne konzole, a sjeme jasena se bere sa stabla, kao i ono četinjača (jela i duglazija). Jednu registriranu sastojinu za berbu sjemena jele Hrvatske šume imaju u Ivancu, ali je ona u suvlasništvu s grofom Draškovićem i trenutno se ne eksploatira – govori Krašek.

Spretni članovi HGSS-a prelazili s jedne krošnje na drugu poput vjeverica

O kako je visokim stablima riječ, dovoljno govori podatak da su šumarima u pomoć kod branja češera priskočili volonteri HGSS-a s alpinističkom opremom. Njihove penjačke sposobnosti i tu su došle do izražaja, pa su se čak uspijevali nevjerojatnom spretnošću prebacivati s krošnje na krošnju, bez silaženja sa stabala.

– Sjeme jela je deficitarno na tržištu i u godinama kada je urod loš, Hrvatske šume ga moraju i uvoziti. U Zelendvoru imamo i nasad stabala duglazija star oko 130 godina koji je zasadio grof Marko Bombelles. Bilo je tu i do 1300 m³ drva po hektaru. Međutim, stabla su stara, pa je i sjeme “gluho“, odnosno klijavosti praktički nema, pa se sjeme iste provenijencije neko vrijeme uvozilo iz SAD-a. Duglazija u varaždinskom kraju dobro uspijeva, ali je smreka morala biti posječena zbog napada potkornjaka. Ovo jednostavno nije područje na kojem bi ona rasla kao u svom prirodnom arealu – ističe Ivan Krašek, od kojeg doznajemo da sadnice hrasta i bukve u varaždinskom kraju i Međimurju šumari intenzivno koriste za sanaciju posječenih površina pod četinjačama.

Dodajmo da se prvi žir sadio „pod motiku” prije 15 godina upravo u Zelendvoru, i to nakon sječe američkog bora, a sjeme je stiglo iz registrirane sastojine u Križevcima.

U fokusu

Dario Pocedulić najbolji je mladi poljoprivrednik: poljoprivrednici su marginalizirani, a birokracija nas “ubija”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Prije desetak godina Dario Pocedulić, po struci prometni tehničar i njegova supruga Tamara, inženjerka odjevne tehnologije iz Gornjeg Kućana počeli su se baviti poljoprivredom.

Krenuli su skromno, no danas obrađuju 115 hektara zemlje. Na površini od 50-ak hektara uzgajaju heljdu, a na ostalim površinama pšenicu, kukuruz i uljarice.

Prije desetak dana Dario je proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Zašto su se započeli baviti poljoprivredom, zašto se odlučili za uzgoj heljde, koji problemi ga tište i koliko mu znači ova nagrada ispričao nam je 38-godišnji Dario Pocedulić.

Za početak. Koliko vam znači ova nagrada?

Svakako sam počašćen što sam odabran za ovogodišnjeg najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika na Izboru održanom prošloga tjedna u sklopu 6. Međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu. Do sada je OPG primio nekoliko priznanja, ali ovo posljednje je uistinu najveće. Ono je ne samo meni već i ostatku OPG-a, potvrdilo da uistinu idemo u dobrom smjeru s našim razvojem. A opet također je i izuzetna čast predstavljati svoju državu na Europskom Izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika.

Kad i zašto ste se započeli baviti poljoprivredom?

Možemo reći da je kod Pocedulića poljoprivreda obiteljski zanat. Moj djed se bavio poljoprivredom, moj otac, a nekako sam se i ja odlučio primiti poljoprivrede. Nadam se da će jednoga dana moj posao preuzeti sin i nastaviti razvoj OPG-a. Kako su godine prolazile, a ja postajao stariji, odlučio sam malo konkretizirati naslijeđeni OPG i pokušat ga napraviti specifičnim. Mislim da smo supruga i ja to uspjeli. Danas prodajemo bezglutenske prerađevine Varaždinske heljde, od brašna, kaše, pahuljica, kiflica, mlinci, tjestenine, krekera, grizeva, do pufzrnca, hrskača i svake godine povećavamo paletu prehrambenih proizvoda od tradicijske “hajdine” sa modernim prizvukom. Naravno, osim prehrambenih proizvoda, u ponudi imamo i jastuke punjene ljuskicama Varaždinske heljde različitih dezena i namjena.

Inače, OPG je registriran 2006 godine i tada smo obrađivali nekih šest hektara. Postepenim razvojem, neprestanim ulaganjem i ulaskom u preradu i proizvodnju prehrambenih proizvoda, značajno smo povećali obradivu površinu koju prijavljujemo ove godine u Upisnik – na 115 hektara.

S kojim problemima ste se kao poljoprivrednik susretali i još se susrećete?

S površinski malim parcelama. I papirologijom, odnosno birokracijom. Postoji par apsurdnih birokracijskih situacija koje sam doživio posljednjih nekoliko godina koje su uistinu zbunjujuće, možda čak i zabrinjavajuće, no nekako smo ih uspjeli prevazići. Ne sumnjam da me takovih još neće pa barem desetak dočekati u nastavku mog poslovanja. I naravno, postoji onaj klasičan problem na koji mi ne možemo utjecati, a to je – vremenska prognoza. Prije nekih dva tjedna kod nas u Gornjem Kućanu je unutar dva sata tri puta padala tuča. U travnju. Što nas onda čeka kroz ljeto? Malo tu na negativnu stranu ide i doživljaj nekih sugrađana kojima je to sve zabavno. Nama poljoprivrednicima koji se bavimo isključivo poljoprivredom to nije nimalo zabavno. Mi živimo od plodova koji su nezaštićeni na poljima i ne, ne možemo ih nikako “prekriti čarobnim plaštem” i spriječiti štetu.

Koliko je poljoprivreda zahtjevna grana?

Svaki posao je toliko zahtjevan koliko se pojedinac odluči njime baviti. Meni, našem OPG-u je poljoprivreda jako zahtjevna jer mi uvijek želimo napraviti najbolje i sebe ulažemo maksimalno. No, nekad jednostavno i kad se trudimo, odričemo puno stvari koje su nekima normalne, jednostavno “nemamo sreće” jer bude otkupna cijena uroda duplo manja od prošlogodišnje i jedva da pokrijemo tekuće troškove, troškove sjetve, dorade, popravaka mehanizacije. No, ne posustajemo – slijepo se držimo one “bit će bolje” iz godine u godinu.

Zašto baš heljda? Što vas je inspiriralo da se počinjete baviti njezinim uzgojem?

Heljda se povijesno, tradicijski uzgajala u našem kraju. Zašto ne pokušat oživjet tradiciju, baštinu i ponudit sugrađanima prije svega jednu zdravu namirnicu, ali u modernim oblicima? I Udruga Hajdina je tu na čelu s Ružom Levatić i udrugari se trude očuvat lokalnu baštinu i tradicijsku kulturu naša četiri južna naselja Grada. Bitna je volja. A i nekako su prošla vremena bila ljepša, ljudi su se više družili, bilo je veće zajedništvo i manja užurbanost. A opet, ona poslovna činjenica jest da kad uđete u trgovinu, teško da ćete naći domaće proizvode od heljde na policama. Zato ih možete naći kod nas ili vam ih mi dostavimo besplatno u Varaždin.

Imate široku paletu proizvoda od heljde. Kako je s plasmanom tih proizvoda na tržište?

Sve naše proizvode je moguće naravno kupiti kod nas u “Kući Varaždinske heljde” u Gornjem Kućanu. Kako smo spomenuli, besplatnu dostavu imamo za naše sugrađane u Varaždinu. Osim toga, šaljemo proizvode doslovno po cijeloj Hrvatskoj uz prethodnu narudžbu putem naše web trgovine. Dostupni smo u trgovinama “Delikatesa Veronika” te s krekerima smo od prošle godine ušli u svima dobro poznate Lidl trgovine. Osim na taj način, našim proizvodima opskrbljujemo i nekoliko restorana na području Varaždina i bliže okolice, a također, možemo pohvaliti i najmlađe Varaždince, oni u školama između ostaloga i zahvaljujući gradskom projektu “Čarobna osmica” koji se provodi uz uz certifikat Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u suradnji sa poznatim varaždinskim nutricionistima Anitom Car i Davorom Hostić, za obroke dobivaju i naše proizvode.

Godišnje proizvedete oko 40 tona heljde. Traži li se kilogram više Varaždinske heljde?

Da. Sugrađani su počeli prepoznavati Varaždinsku heljdu i zadovoljni su našim proizvodima. Prošle godine smo u jednom trenu ostali bez kaše pa onda bez kiflica. Jednostavno nismo uspjeli pripremiti toliku količinu koliko je u tom trenu tržište tražilo, a uvijek proizvodimo svježe, ne radimo robu za skladište.

Vi se ne bavite direktnom prodajom heljde ni otkupom, no većina heljde u Hrvatsku se uvozi. Je li riječ je o nekvalitetnoj heljdi?

Da li je nešto kvalitetno ili ne provjeravaju institucije zadužene za to. U smislu, da li je sukladno našim zakonima i pravilnicima. A posljednji glas daju kupci. Mi sami znamo prošetat po trgovačkim lancima i vidimo razne proizvode koji se uvoze kako iz EU, tako iz trećih zemalja. Kod toga je dosta nezgodno što u tim trećim zemljama najčešće nisu na snazi ista pravila i politike što se tiče zaštite i tretiranja usjeva, skladištenja i proizvodnje. I onda najčešće ti proizvodi budu jeftiniji. Koliko se kontrolira domaća proizvodnja, toliko bi se trebala ispitivati i kontrolirati uvozna koja se nalazi po trgovinama.

Kakav je po vama položaj poljoprivrednika u Hrvatskoj? Što se treba poboljšati?

Poljoprivrednici su po mom iskustvu marginalizirani. Na rubu društva. Nekima će biti smiješna ta izjava, ali ako je realno sagledate, shvatit ćete zašto. Na nama je da radimo na polju, u ne kontroliranim vremenskim uvjetima. Mi možemo uložiti mnogo u proizvodnju hrane, a zbog vremenskih nepogoda ili recimo pada cijene u tri mjeseca ostat ćemo bez prihoda. Ne samo od zarade nego i bez sredstava za sljedeću žetvu. Ne vlastitom krivicom. Isto tako, od poljoprivrednika koji radi najčešće po cijele dane, nevezano na nedjelje i svetke, se očekuje da ispunjava sve više i više papirologije.

Recimo, ja obrađujem nekih 115 hektara i to na otprilike 249 ARKOD iD-a, i sad prema novoj odluci sam trebao do svake njive doći traktorom. Pozicionirati traktor, vodeći pritom računa na njegovu poziciju u odnosu na neki prirodni marker, izaći van i fotografirati i geo tagirat ga. Sjest u traktor, doći do završetka te iste njive i ponovit postupak te potom učitat fotografije u aplikaciju, zatražit putem aplikacije dodjeljivanje zadataka od strane APPRRR-a. I tek nakon toga počet raditi na toj njivi. Posao koji radim cijeli život. Ja imam 249 takvih njiva. Ne znam tko je došao do te odluke, ali ona je sad postala opcionalnom nakon onih žustrih prosvjeda u EU.

Onda pak možemo i o kupcima malo, ne puno, samo malo. Imamo kvalitetan proizvod ali ne prodajemo na tržnici, nudimo besplatnu dostavu na adresu za narudžbe veće od 11 eura za Grad. I onda ljudi zovu i pitaju i kad im kažemo da smo u Gornjem Kućanu, onda nekad bude odgovor – a šteta što niste na tržnici. Nismo, i nećemo biti jer si ne možemo priuštiti stajati na tržnici jer mi kod kuće dok ne prodajemo, svaki dan proizvodimo svježe proizvode i planiramo kako povećati kvalitetu. Nisu poljoprivrednici bogati ljudi, samo su radišni.

Što još imate u planu u budućnosti?

Puno toga. Još sam mlad, ako me zdravlje posluži Varaždinska heljda će se proizvodit i prerađivat još dugi niz godina. Samo nebo je granica.

Varaždinska heljda

OPG Pocedlić uz pomoć i suradnju Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Varaždinske županije (dr. Mara Bogović i njenin tim) te same Varaždinske Županije (dr. Dragutin Vincek i njegove kolegice iz Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša), Agronomskog fakulteta i Ministarstva poljoprivrede 2021. godine uspješno je registrirao i uvrstio na sortnu listu “Varaždinsku heljdu” kao prvu hrvatsku sortu heljde. Danas je OPG Pocedulić njezin registrirani čuvar, uzgajivač i dorađivač.

Proizvodi bez glutena

Svi proizvodi OPG-a Pocedulić od Varaždinske heljde su certificirano bez glutena.

– Cilj nam je svake godine ponuditi sugrađanima jedan novi proizvod od heljde. Ove godine predstavljamo dva nova proizvoda. Jedan je već vani, a to su “Puf zrnca”. Izvrsna su sa jogurtom, fina, hrskava. Heljda je prirodno bez glutena, no lagano se kontaminira pa treba imati izdvojenu proizvodnju.

Inače se OPG svake godine s novim proizvodom prijavljuje na “Ocjenjivanje prehrambenih proizvoda” koje zajedno provode Prehrambeni i Agronomski fakultet iz Zagreba u suradnji naravno s Ministarstvom poljoprivrede. Do sada su naši krekeri te mlinci od Varaždinske heljde bili proglašeni najinovativnijim prehrambenim proizvodima. Kiflice i tjestenina su primile zlatnu diplomu a pahuljice brončanu. Veliko iznenađenje nam je stiglo prošle godine iz Bruxellesa za naše krekere, Zaprimili su medalju za izvrsnost i kakvoću, “Superior taste award**” od International Taste Instituta” a što je prvo takvo priznanje za jeda hrvatski OPG. I jako smo ponosni na to – ističe Pocedulić.

Nastavite čitati

U fokusu

Zbog krize u Njemačkoj drvoprerađivači smanjili proizvodnju, Požgaj grupa našla nova tržišta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kako je drvno-prerađivačku industriju i graditeljstvo pogodila kriza, ponajprije u Njemačkoj, čini se da se po prvi put događa da Hrvatske šume ne mogu prodati predviđenu količinu trupaca. Odnosno, prema nekim informacijama do kojih je došao Lider, imaju višak.

Pad narudžbi je očekivan, jer nakon štete izazvane olujnim nevremenom uslijedila je kriza u Njemačkoj koju sve više osjećaju i druge europske zemlje. Potvrđuje to i čelni čovjek Požgaj grupe Nikola Požgaj koji kaže da se pad narudžbi mogao očekivati čak i da krize u Njemačkoj nije bilo s obzirom na to da su 2021. i 2022. bile rekordne godine u proizvodnji i izvozu drvno-prerađivačke industrije.

Naime, to su godine nakon pandemije kada su kupci nastojali popuniti skladišta robom koju su k tome plaćali skuplje, pa kad su se trgovci namirili, bilo je za očekivati pad bez obzira na krizu u Njemačkoj.

Doduše, on ne vjeruje da je došlo do ukupnog pada narudžbi drvnoprerađivačkih proizvoda i posljedično tome pojave viška trupaca zbog toga, nego kao jedini mogući uzrok neprodanih trupaca vidi u spomenutoj vjetrolomnoj oluji koja je oštetila mnoga stabla.

– Nisam siguran da ima viška trupaca u Hrvatskim šumama jer ih i oni režu onoliko koliko treba. Ako bi ih rezali više, to bi značilo da trupci negdje leže i postoji opasnost da počnu trunuti. Ali u HŠ najbolje znaju taj podatak, a ono što se može reći jeste da je s nekih tržišta, tu prvenstveno mislim na njemačko, naručeno manje drvno-prerađivačke robe u zadnje vrijeme – kaže Požgaj.

No dodao je da Požgaj grupa i dalje radi s istim kapacitetom, odnosno, pad njemačkih narudžbi nadomještaju novim narudžbama iz drugih zemalja.

Više o svemu pročitajte OVDJE

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje