Prije nešto više od dviju godina svijet je pogodila bolest COVID-19 u pandemijskim razmjerima kakvi se ne pamte u posljednjih 50 godina. U početku su mnogi, i stručnjaci i nestručnjaci, gajili nadu da se radi o prolaznoj epidemiji koja će na kraće razdoblje pogoditi manji dio svjetske populacije i potom postati endemska bolest, no situacija se u realnosti pokazala ponešto drukčijom.

Kako se njezino trajanje nastavljalo, na površinu su pojačano isplivali mnogi društveni problemi: iako se na prvi pogled činilo da će nas prvenstveno i najviše pogoditi ekonomski udar koji je izazvao koronavirus, ipak će socijalni i mentalni problemi dugoročno vjerojatno ispasti najznačajnijima i od najvećeg utjecaja na budućnost.

Dok teški uvjeti dugo traju, čini se kao da se situacija razvija do apsurda. Često se tad pribjegne raznim načinima kojima se ljudi nose sa svime, a jedan od najzrelijih svakako je humor.

Koji su drugi načini nošenja ispričala nam je Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije s Djelatnosti za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije.

Iskoristite prilike!

– Jedan od najboljih koraka kako se zaokupiti i ujedno učiniti nešto korisno za sebe, osobito ako ste u izolaciji i ako vas hvataju anksioznost, depresija ili negativne emocije, svakako je tjelovježba. Nema lakšeg načina kojim se mogu razbistriti misli, a poznato je da tjelovježba doprinosi mentalnoj dobrobiti. Postoji niz jednostavnih vježbi koje se mogu provoditi unutar četiri zida.

Drugo što možemo učiniti za sebe je povezivanje s drugim ljudima. Naravno, u ovim uvjetima treba održavati fizičku distancu, no to ne znači da ne možemo iskoristiti modernu tehnologiju kako bismo komunicirali s obitelji, prijateljima ili ljudima sličnih interesa.

Treća stvar je pronalaženje hobija. Znam za mnoge primjere ljudi koji su svašta naučili tijekom lockdowna ili izolacije. Kad ne možete van, vrijeme iskoristite drugačije – sigurno postoje projekti koje ste uvijek htjeli ostvariti, no nije bilo vremena. Sad imate priliku – kaže Bacinger Klobučarić.

Promijenjena problematika

Pitali smo je i je li se tijekom pandemije COVID-a-19 povećao broj dolazaka ljudi s problemima psihološke naravi. Zanimljivo, dodaje – ne!

– Kad pogledam u retrospektivi, ono što mogu zaključiti je da se kod ljudi koji dolaze kod mene promijenila problematika: prije su to bile uglavnom otežane obiteljske situacije, poteškoće s učenjem i slično, a sad se radi o dubokim emocionalnim problemima. Kod djevojaka se češće radi o anksioznosti, jer kao da teže podnose zatvaranja, izolacije i slično. Kod momaka pak struka predviđa da će se razviti više ovisnosti. I na muškarce ova situacija djeluje stresogeno, no oni više zadržavaju emocije u sebi, što je kulturološki odnosno rodno uvjetovano – objašnjava psihologinja.

– Moram napomenuti da je fokus mog rada na djeci, iako „pokrivam“ sve dobne skupine. U razdoblju, dakle, kad su tek uvedene mjere, primjetno se povećao broj odraslih koji su tražili pomoć zbog ovisničkih, psihičkih i emocionalnih problema. Bilo je tu svačega, od depresivne simptomatike do nekih razumljivih i realnih strahova, posebno nakon potresa, koji kao da je stvorio dodatan pritisak u već ionako teškim okolnostima.

Odlazak psihologu – normalan!

Kad se govori o promijenjenoj problematici, naglašava, kod onih koji su inače introvertirani i zatvoreniji sve se navedeno pojačava, što je možda suprotno od očekivanoga.

– Naime, nekim ljudima koji inače nisu druželjubivi ili im manje odgovara socijalni kontakt, a osobito kod socijalne anksioznosti, možda djelomično i odgovara ovakvo stanje – online nastava, zatvaranje, izolacija i slično – ali to samo hrani njihove strahove, pa će manje biti spremni odvažiti se na suočavanje s njima.

Ipak će iz svega ovoga proizaći, pretpostavlja se, i nešto dobro: psihička problematika rasprostranjenija je nego što je bila, to jest aktualnija, pa bi se moglo pokazati da se nalazimo na putu k destigmatizaciji psihičkih problema, odnosno možda se odlazak psihologu ili psihijatru konačno više neće smatrati “nenormalnim”, kao što je to često bilo dosad – zaključuje djelatnica Zavoda.

Prvi korak do “prisebnosti” je informiranost

Još povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja 10. listopada 2020. godine Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije izdao je izrazito korisnu brošuru pod nazivom “Očuvanje mentalnog zdravlja u ozračju pandemije”, u kojoj možete pronaći sve što vas zanima o navedenoj temi.

U njoj se nalaze tekstovi četiriju autorica – osim prof. Bacinger Klobučarić, to su i ravnateljica ZZJZ-a Međimurske županije prim. Marina Payerl – Pal, dr. med., specijalistica školske medicine Diana Uvodić-Đurić, dr. med., s Djelatnosti za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti ZZJZ-a MŽ te specijalistica psihijatrije Ivona Orlović, dr. med., s iste Djelatnosti.

Kakvi su, dakle, neki od savjeta koje ćete tamo pronaći? Ponajprije, piše dr. Ivona Orlović, obratite pažnju na izvore i pouzdanost informacija povezanih s COVID-om 19 na koje naletite. Slušanje pouzdanih izvora informacija pridonosi osjećaju sigurnosti u kriznim situacijama. Povremene pauze od informacija također su dobre.

U kriznim je razdobljima također dobro koliko je moguće održavati svakodnevnu rutinu u smislu dovoljnog sna, hidracije i uravnoteženih obroka. Razgovor također pomaže, jer znamo da nismo sami te smo podrška jedni drugima, što daje određenu dozu stabilnosti. Na misli može pozitivno utjecati i meditacija, koja smanjuje napetost. Ukoliko pak unatoč naporu primijetite da se ne možete nositi s težinom tjeskobe, svakako kontaktirajte stručnjaka za mentalno zdravlje. Isto se preporuča i zbog usamljenosti.

Strah i tjeskoba dijelovi su zdravog procesa prilagođavanja koji nam omogućuju da se nosimo s nečim što smatramo ugrožavajućim, piše psihologinja Bacinger Klobučarić. Kako nam uobičajeni načini suočavanja sa stresom nisu dostupni, razvijamo drukčije strategije kako bismo umanjili utjecaj neizvjesnih vremena.

Tako možemo prakticirati tehnike opuštanja i smirivanja ili opuštajuće aktivnosti: od, primjerice, kupke, vježbi disanja, šetnje dvorištem ili vrtlarskih radova do čitanja, masaže, kuhanja i popodnevnog drijemeža…

Svatko primjenjuje ono što mu najviše odgovara. Dobre su i aktivnosti koje odvraćaju pažnju, poput čišćenja onog ormara koji već nekoliko godina moramo urediti ili pripreme stare odjeće za reciklažu.

Važno je da ne popustimo razvijanju ili povećavanju ovisnosti, a apstinencija ili barem ograničavanje broja popijenih piva i popušenih cigareta mogu pozitivno djelovati na nas tako što nam daju osjećaj kontrole. U krajnjoj liniji, svatko od nas može i sam razviti metode koje će nam omogućiti opuštanje i bolje nošenje sa situacijom.