OTVORENO

Činjenicu da ga u 20 godina nikad nisu cenzurirali, Mladen Novak smatra svojim rijetkim “neuspjehom”.

Jer biti karikaturist a da cenzorima barem jednom ne dođeš “pod škare”, ne djeluje vjerodostojno zvanju. A Damiru Novaku je karikatura sve: posao, ljubav, hobi. I tako već 20 godina. Ovih je dana u Čakovcu organizirao 2. Međunarodni festival karikature Čakovec. Radove je na temu “Predgrađe” poslalo 745 karikaturista iz 54 zemlje sa svih kontinenata. Žiriranje je gotovo i najboljih 80 karikatura će biti izloženo sljedećeg tjedna u Centru za kulturu i tiskano u katalogu. Budući da je Damir Novak respektabilno ime u svijetu karikature, nema problem s natjecateljima. Rado se odazivaju nagrađivanom karikaturistu čiji su radovi često na naslovnicama svjetskih časopisa. Zadnja u češkome mjesečniku Tapir.

Katica i Novak

Festival je već dogurao do festivala s tri zvjezdice, a članovi žirija su poznati svjetski karikaturisti poput Makedonca Mire Georgijevskog.
Izložbu organizira sam samcat. On je “Katica za sve” – organizator, bediner žiriju, turistički vodič po okolici, gastro-stručnjak i enolog.
– Jedva se skupi tih 25 tisuća kuna koliko treba za troškove. Ali nema veze, nije mi to problem. To je vrijeme uživanja – kaže mrtav ozbiljan.

Smijeh iznutra

U sat vremena razgovora možda se nasmijao dva puta. I to ne baš nasmijao, nego prije dao neku naznaku osmijeha. Još da je depresivan, taman bi se uklopio u predrasudu o nesretnim komičarima koji sve druge nasmijavaju a sami žive u patnji.
– Nema šanse. Sretan sam čovjek. Smijem se ja, ali iznutra. Nisam ničim opterećen, osobito ne novcem.
 Zato se i mogu posvetiti karikaturi u kojoj baš i nema zarade. Ponekad plaćam putovanja na međunarodne festivale i uvijek imam za litru i vodu s dečkima. Honorarac sam u lokalnom tjedniku, a ponekad za pobjedu dobijem i novčanu nagradu – priča.
U životu je dobio više od 50 nagrada i da je za svaku dobio novac – barem prosječno 1.000 eura – danas je mogao biti dobrostojeći čovjek. Ali njega to baš briga.
Baš zbog putovanja na koja ide redovito zovu ga ambasadorom hrvatske karikature.
On smatra da ne treba biti talentiran za crtanje karikatura.

– Treba samo biti duhovit, ništa drugo. Raditi na tome da imaš ideje. To se uči. Ne vjerujem da je više od 10 posto talenta. Da je to takav talent, onda bi moje karikature odmah bile barem dobre. A one su takve da bih se danas sramio pokazati. Karikaturist uči i sam sebe razvija. Čak niti ne treba biti neki crtač – govori. Za njega je, kaže, karikatura samo smiješan prikaz aktualnih događanja u društvu.

Ljudi se – prelazi na drugu temu – smiju tuđim karikaturama, ali ne reagiraju baš dobro na svoje. Možda je to razlog što nikad nije nacrtao karikaturu svoje supruge: mir u kući.
– Dali ste mi misliti. E, sad ću je nacrtati. Ostaviti na stolu kad odem na put. Nadam se da će se ohladiti dok se vratim i pustiti me u kuću – prvi se put malo nasmije.

Trump i uvreda

Ljudi mu često vele neka nacrta ovo ili ono, a kad pita može li njih crtati, nađu tisuću razloga zašto radije ne bi. Ima karikatura na koje ljudi reagiraju tako što ga nazovu pa kažu da to i nije u redu. To se najčešće i gotovo redovito događa kad crta svećenike. Oni koje karikatura karikira nerijetko su ljuti i dožive to kao namjernu uvredu. Karikatura je donijela smrt njezinim tvorcima prije nekoliko godina u Parizu, kad su islamski ekstremisti zbog, kako su oni to protumačili, vrijeđanja Alaha, digli u zrak redakciju časopisa Charles Hebdou.
– Jako sam protiv namjernog vrijeđanja. Nikad, baš nikad mi nije palo na pamet nešto nacrtati da nekoga uvrijedim. I siguran sam da Francuzima to nije bio cilj. Karikaturisti to ne rade, a oni su bili vrhunski i sigurno su se držali tog “postulata”.

Iako, ima onih koji karikaturu koriste kao oružje za svoje ciljeve. Nimalo mi se ne sviđaju u zadnje vrijeme moderni festivali s temom “Trump”. To je, dakle, namjerno vrijeđanje i mislim da iza toga stoji netko drugi, a ne karikaturisti. Mene baš briga za Trumpa, niti ga hvalim niti mrzim, ali da čovjek nema baš ništa dobro, nego je sve loše, a za njega je glasalo toliko ljudi… – primjećuje.
Prije nekoliko godina je tema jedne izložbe bila “Bandić”.
– Bilo je zanimljivo i on je rijedak čovjek kojemu to nije bilo baš nimalo krivo. Štoviše, trebao je otvoriti izložbu. Ali u to je vrijeme podignuta optužnica protiv njega, pa bi to išlo na ruku njegovim protivnicima i iskorišteno u krive svrhe – veli.
On najviše voli raditi ljubavne karikature.
– Bez žene nema karikature – kaže.
– To bih trebala shvatiti kao kompliment? – pitam.
– O da. Žena je uvijek lijepo obdarena i uvijek je ona šefica, a muškarac u podređenom položaju – brani se.
Iako bi on, dakle, stalno crtao na temu ljubavi, situacija je takva da je glavna tema politika. Inspiracija je velika.

Karikarure i politika

– Nedavno sam ležao bolestan pa sam cijeli dan gledao prijenos Sabora. Cijeli dan. Meni je to bilo jako zabavno i baš sam se nasmijao. 
Bolje nego bilo koja humoristična emisija – prisjeti se i drugi i posljednji put se nasmije. Samo od prisjećanja na političku diskusiju u Saboru.
Kad ga pitamo može li se živjeti od karikature, pa odgovori “ne”, onda pitamo od čega zapravo živi? Mrtav hladan odgovori – od politike. I ne šali se.
Karikaturist Damir Novak, koji umire od smijeha kad gleda političare u Saboru i političari su često glavni likovi njegovih karikatura, zamjenik je načelnika Općine Sveti Juraj na Bregu. Političar.

humoristična emisija

Nedavno sam ležao bolestan pa sam cijeli dan gledao prijenos Sabora. Cijeli dan. Meni je to bilo jako zabavno i baš sam se nasmijao. Bolje nego bilo koja humoristična emisija.

Izvor:
Foto: