Povežite se s nama

Kultura

Varaždinac Boris Perić na njemački preveo cijele Balade Petrice Kerempuha

Objavljeno:

- dana

STRUČNI OSVRT

Osamdeset godina nakon prvoga, ljubljanskog izdanja „Balada Petrice Kerempuha“ Miroslava Krleže, ova ključna pjesnička zbirka ne samo kajkavske nego i cjelokupne hrvatske književnosti dobila je svoj prvi integralni prijevod na njemački jezik.

No, prevoditelj, kao što bismo to možda očekivali, nije Nijemac, ni Austrijanac, pa čak niti Švicarac… Autor ovoga iznimnog pothvata je Boris Perić, Varaždinac sa zagrebačkom adresom, poznati hrvatski germanist, filozof, književnik i publicist. Široj javnosti možda najpoznatiji kao vampirolog (!) i istraživač hrvatskih mitova i legendi (o kojim je temama, što samostalno, što sa „šulkolegom“ prof. dr. sc. Tomislavom Pletencom, objavio nekoliko knjiga), Boris Perić u prvom je redu, ipak, prozni pisac i prevoditelj. Osim što je objavio niz romana i zbirki priča te publicističkih djela, Perić je dosad s njemačkoga na hrvatski preveo 30-ak vrhunskih knjiga autora kao što su Hesse, Grass, Handke, Schnitzler, Jaspers, Roth, Bernhard, Sacher-Mazoch, Schulze, Jaroschka, Loidolt, Gstrein ili Johanna Spyri. No, iako i sam nerijetko piše izravno na njemačkom jeziku, tek se nedavno prihvatio zadaće kakve se laćaju samo najveći znalci vlastitoga i stranog jezika: da prevodi s hrvatskoga na njemački. I to ne s hrvatskog standarda (štokavskog), nego – s kajkavskog jezika. 

 

Boris Perić je živio u Optujskoj ulici, kao i Krležina baka

Nakon što je u lanjskom dvobroju časopisa za međunarodne književne veze “Most / The Bridge” Društva hrvatskih književnika objavio prepjeve moderne kajkavske lirike 20. i 21. stoljeća (u izboru mr. sc. Ernesta Fišera), među kojima, dakako, i nekoliko uspješno ponijemčenih „Balada“, Periću, valjda, „vrag ni dal mira“, pa se poduhvatio nečega što se uglavnom smatralo nemogućim: prepjeva svih “Balada” na njemački, objavljenih prije nekoliko dana u biblioteci časopisa “Most” kao „Die Balladen des Petrica Kerempuh“. I u tome uspio; štoviše, na fascinantan način.

Tajna veza

Bit će da ima „neka tajna veza“. Neslučajno, napisao je Perić i roman „Povratak Filipa Latinovića“ (čiji se naslov od onoga Krležina razlikuje samo u „ć“ umjesto „cz“ na kraju…) Svoje mladenačke godine Perić je proveo u Optujskoj ulici u Varaždinu, dakle u istoj onoj ondašnjoj „Petavskoj ulici“ u kojoj je živjela i Krležina baka Terezija Goričanec, čija je pripovijedanja njezin slavni unuk proglasio jednim od temeljnih jezičnih i motivskih izvorišta svojih „Balada“. Osim toga, Perić je i bliski rođak Miljenka Stančića, genijalnoga varaždinskog slikara svjetskoga glasa i ugleda (s kojim ga veže, kako kažu oni koji su poznavali Stančića, upravo frapantna fizička sličnost); a Stančić je uistinu bio jedan od rijetkih ljudi koje je Krleža istinski cijenio, pišući o njegovim slikama primjerice ovako: „On slika svoju vlastitu noć, svoje vlastite sumrake i svitanja, svoje varaždinsko groblje, kada je kao dijete bespomoćno zurio u dječje truplo mrtvog brata, a sve je bilo isprepleteno fantastičnim nitima paklenog pletiva kojim nas, pred odlaskom na drugu obalu Aheronta, zapleću Parke, te uklete Prelje smrti“.

Važno Varaždinu!

Upio je Boris Perić štošta od toga krležijansko-stančićevskog „spleena“, koji se do devedesetih još osjećao u Varaždinu (nisam siguran osjeća li se još i danas), ali nikakva ga mladenačka iskustva zacijelo nisu mogla pripremiti za pothvat poput njemačkog prepjeva „Balada“: tomu su temelji samo – veliko znanje, veliki talent i veliki trud! Zato su i prve reakcije najvećih stručnjaka – slavodobitne. Akademik Viktor Žmegač zapisao je: „Prvi put imamo Krležine balade na stranom jeziku tako savršeno prevedene da nema zamjerke. Hrvatima je teže čitati original nego Nijemcima ovaj kongenijalni prijevod“. 

 

I Kerempuh je Varaždinac: stvorio ga je Jakob Lovrenčić 1834. u našem gradu

Stoga je objava Perićevih „njemačkih Balada“ veliki datum za cijelu hrvatsku kulturu, no posebice za Varaždin. Ne radi se samo o tome da je Boris Perić Varaždinac, nego su i Krleža, a posebice njegove „Balade“, suštinski premrežene s našim gradom i njegovom baštinom. Autor ovog osvrta je u suradnji s pokojnim mr. sc. Ivanom Grabarom 2007. o tome objavio knjigu „Zavičajnost Miroslava Krleže“ u izdanju Zavoda HAZU te još nekoliko naslova, stoga ovdje sažima tek osnovno: ne radi se samo o tome da je Krležina baka živjela u Optujskoj ulici, nego je i sâm lik Petrice Kerempuha nastao u Varaždinu, 1834. u knjižici iz pera Jakoba Lovrenčića. No, najvažnije je da je Krleža upravo u „Baladama“ raskrstio s ilirskom štokavskom „agresijom“ na kajkavski jezik: koliko god svoj osebujni kajkavski jezični konstrukt sazdao iz različitih poddijalekata, najviše je crpio iz djela starih kajkavskih pisaca: Pergošića, Vramca, Habdelića, Belostenca, Brezovačkog, Mikloušića, Kristijanovića, Lalanguea… dakle mahom – Varaždinaca. 

Krleža je stoga najzaslužniji za vraćanje digniteta kajkavskom, danas i međunarodno priznatom jeziku, kojem je upravo Varaždin prirodno središte i ishodište, upravo – “mjera i obrazac”… Možda je u pravu Boris Perić kad skromno veli da će „njemačke Balade“ otvoriti nove vidike tek užoj, stručnijoj europskoj javnosti: ali otvorit će im i vidike i na naš grad. Kako se ono kaže… Neprocjenjivo, zar ne?!

Ponijemčio i moderne kajkavske pjesnike!

„Kajkavsko-njemački prevoditeljski projekt“ Borisa Perića započeo je lani, kad je časopis za međunarodne književne veze “Most / The Bridge” Društva hrvatskih književnika u svom dvobroju 1-2/2015. objavio prvi antologijski izbor moderne kajkavske lirike 20. i 21. stoljećima u prijevodima na njemački jezik. 
Pjesme je izabrao te uvodnim esejom popratio mr. sc. Ernest Fišer, a nadahnuto ih prepjevao Perić. Kronološkim redom, uvršteni autori su Antun Gustav Matoš, Dragutin Domjanić, Fran Galović, Zvonko Milković, Miroslav Krleža, Tomislav Prpić, Nikola Pavić, Ivan Goran Kovačić, Vinko Kos, Stjepan Bence, Božena Loborec, Ivan Golub, Vladimir Korotaj, Zlatko Crnec, Pajo Kanižaj, Ivica Jembrih, Ivo Kalinski, Ivan Kutnjak, Ernest Fišer, Zvonko Kovač, Božica Jelušić, Božica Brkan, Božica Pažur, Tomislav Ribić, Zdenka Maltar, Valentina Šinjori i (vaš kolumnist) Denis Peričić. Posrijedi je prvi takav antologijski izbor kajkavske lirike u prijevodu na neki od najvećih svjetskih jezika!

Od države – niti lipe! 

Doista je upravo šokantno zazvučao podatak da Ministarstvo kulture za (uistinu veličanstveni!) projekt Perićevog prepjeva Krležinih „Balada Petrice Kerempuha“ na njemački jezik iz proračunskih sredstava predviđenih odgovarajućima namjenskim javnim pozivima za izdavanje knjiga, odnosno za potporu autorima i prevoditeljima, nije odobrilo – niti lipe. „Uletio“ je Grad Zagreb. Saznajemo da bi se institucije Grada Varaždina mogle uključiti u međunarodnu promidžbu, barem u Austriji: bilo bi to sjajno!

Izvor:
Foto:

Kultura

FOTO U ponedjeljak počinje preseljenje Gradske knjižnice u novi prostor

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ivan Agnezović

Varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok i Mario Šoštarić, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice u petak su u prostorima novouređene Gradske knjižnice na Franjevačkom trgu potpisali ugovor o korištenju i upravljanju nekretninom.

Ugovor je potpisan na 183. obljetnicu kada je na poticaj Metela Ožegovića, osnovana Narodna, ilirska čitaonica u Varaždinu, kao prva takva u Hrvatskoj. Potpisivanjem ugovora tako je i službeno započelo preseljenje knjižnice u novouređene prostore.

Svečani čin obilježen je uz puno simbolike. Naime, gradonačelnik i ravnatelj potpisali su ugovor na radnom stolu Gustava Krkleca, na kojem je bila izložena razglednica koju je Krklecu poslao književnik svjetskog glasa Ernest Hemingway.

Štoviše,  prva službeno preseljena knjiga u novom prostoru ima naslov „Krenimo od ranog jutra“ , a riječ je o djelu varaždinskog pjesnika Zvonka Milkovića.

– Presretan sam i ponosan i smatram da svi Varaždinci mogu biti ponosni. Sama knjižnica, prva uopće u ovom dijelu Europe je osnovana 1838. godine, a nije do sada imala svoje prostore. Ta činjenica nije bila na ponos gradu Varaždinu. No, ovaj objekt koji je i kulturno – povijesni spomenik, predstavlja jednu od najljepših zgrada u Varaždinu, a i stilski najvažnijih, jer u sebi čuva sve stilove gradnje, svu arhitekturu i bogatu povijest grada, pretvoren je u suvremenu knjižnicu. Imat će i pravu multimedijsku dvoranu  ovakav kompleks može stvarno biti na ponos našim građanima – naglasio je gradonačelnik.

Dodao je da je uvjeren kako će knjiga uvijek ostati sredstvo zapisivanja kulture i sredstvo stjecanja znanja, bez obzira na digitalno doba.

– Dobro je što smo knjižnicu smjestili u ovaj reprezentativni prostor – poručio je Čehok, zahvalivši pritom na podršci Ministarstvu kulture i medijima.

Ujedno je najavio kako će dosadašnji prostor knjižnice biti pretvoren u galeriju „Malogorski Rabuzin“, koju Grad pokušava smjestiti u prikladan prostor već par desetljeća. Sada će se i to konačno ostvariti.

Novouređeni prostor od dvije tisuće metara četvornih predstavlja prvu nekretninu u 183 godine tradicije kojom će raspolagati knjižnica. Uz suvremene sustave grijanja i hlađenja, knjižnica će biti opremljena i funkcionalnim regalima u skladišnom prostoru.

Korisnici će raspolagati studijskom čitaonicom, dvoranom za prezentacije, opremom za samoposudbu, opremom za slabovidne, te onom za osobe s poteškoćama u kretanju.U zgradu koju je Grad kupio za 11,4 milijuna kuna uloženo je 15 milijuna kuna u uređenje, adaptaciju i opremu od čega je 4,2 milijuna kuna od Ministarstva kulture i medija.

Službeno otvaranje knjižnice očekuje se nakon završetka preseljenja, tijekom ožujka.

Nastavite čitati

Kultura

Varaždinski Stari Grad prijavljen za Oznaku europske baštine

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Grad Varaždin prijavio je lokalitet Stari grad za Oznaku europske baštine (European Heritage Label), odazvavši se na Poziv za prijavu lokaliteta za Oznaku europske baštine 2021. godine koja se dodjeljuje na inicijativu Europske komisije.

– Oznaka je namijenjena isticanju lokaliteta kulturne baštine te upoznavanju građana s europskom povijesti i kulturom. Proces odabira lokaliteta odvija se u dva kruga, prvi na nacionalnoj, a drugi na europskoj razini. Ministarstvo kulture i medija objavilo je početkom prosinca 2020. godine Poziv na temelju kojeg će imenovati dva lokaliteta iz Hrvatske za drugi krug na kojem se zatim biraju budući nositelji Oznake, ali najviše jedan lokalitet po državi članici. Oznaku mogu dobiti isključivo lokaliteti na području Europske unije koji ističu zajedničku povijest Europe, izgradnju EU, europske vrijednosti i ljudska prava. Temeljni kriteriji za dodjelu Oznake su simbolična europska vrijednost lokaliteta, kvaliteta predloženog projekta za promicanje europske dimenzije te kvaliteta plana rada – ističu iz Grada.  

Oznaka europske baštine dodjeljuje se od 2013. godine u okviru programa Europske unije Kreativna Europa, a dosad je nosi 48 lokaliteta. Hrvatska se prvi put prijavila 2015. godine kada je Oznaka dodijeljena Muzeju krapinskih neandertalaca.

Ministarstvo kulture i medija će nakon provedenog procesa evaluacije do 1. ožujka ove godine Europskoj komisiji dostaviti dvije odabrane prijave.

Nastavite čitati