Hladnoća može nepovoljno utjecati na zdravlje te prouzročiti smrzotine koje prvo zahvaćaju nos, uške i prste. Pravilnim postupanjem i pripremom mogu se spriječiti ili bitno umanjiti posljedice koje te vremenske pojave mogu prouzročiti, a Zavod za hitnu medicinu Međimurske županije objavio je na što valja obratiti pažnju kada su vani niske temperature i kako se zaštititi.

Kako bi spriječili nastanak hipotermije, odnosno pothlađivanje, potrebno je izbjegavati izlazak rano ujutro i u kasnim večernjim satima kada su temperature vrlo niske, a to se pogotovo odnosi na starije osobe, srčane bolesnike te oboljele od plućnih bolesti. Uz nepropusni vanjski sloj odjeće i odjeću od vune, polipropilena i svile koji zadržavaju više topline od pamuka, važno je nositi kapu, šal i rukavice.

Ako dugo boravite na otvorenom i izloženi ste hladnoći te se pojavi drhtavica, to je znak da se hitno trebate vratiti u zatvoreni prostor i utopliti.

Kontakt sa starijima

Starije osobe s vremenom gube, odnosno smanjuje im se mogućnost osjeta promjena temperatura pa im se, osim praćenja vremenske prognoze, preporučuje i da imaju termostat u kući. Skloni su također oticanju nogu i zimi trebaju paziti na elemente koji im pogoršavaju teškoće, poput dugog stajanja ili sjedenja. U hladnim mjesecima često treba biti u kontaktu sa starijom osobom koja mora uvijek uza sebe imati osobne podatke, ime i prezime, adresu stanovanja i broj telefona. Naime, za jakih hladnoća se povećava broj ljudi koji se javljaju liječnicima s navedenim problemima.

Što su smrzotine?

Smrzotine (ozebline) su lokalna akutna oštećenja kože i potkožnog tkiva uzrokovana hladnoćom. Oštećenja nastaju nakon dužeg izlaganja ekstremnoj hladnoći. Najčešće su zahvaćeni krajnji dijelovi tijela: nos, uške, prsti, ruke, stopala.

Početne promjene očituju se na koži tvrdoćom, bljedilom, a kasnije crvenilom i plavkastom bojom. Zahvaćeno područje obično je manje osjetljivo na dodir, iako može biti prisutna jaka bol. Nagli prestanak osjećaja hladnoće pouzdan je znak početka procesa smrzavanja. U početku reverzibilna oštećenja prelaze u ireverzibilna (bez mogućnosti oporavka) oštećenja. Brzina razvoja i težina smrzotine ovise prvenstveno o stupnju hladnoće i trajanju izloženosti, premda postoje i drugi čimbenici koji mogu bitno utjecati na ishod: opće stanje periferne cirkulacije, stupanj vlažnosti zraka, vjetar, itd. Svi ovi čimbenici utječu na to da li će smrzotina biti površinska ili duboka.

Kod površinskih smrzotina javljaju se nakon više sati, čak i nakon 2 dana, mjehuri ispunjeni bistrom tekućinom. Duboke smrzotine zahvaćaju potkožno tkivo, ponekad mišiće, tetive, kosti. Na površini se javljaju mjehuri ispunjeni krvavom tekućinom. Neliječena smrzotina uglavnom završava infekcijom i gangrenom.

Često je s ograničenim ozljedama hladnoćom (smrzotinama) povezano i opće hlađenje organizma, odnosno hipotermija, pothlađenost. Zbog toga treba kod osobe sa smrzotinama provjeriti ne radi li se istovremeno i o hipotermiji te prvo zbrinuti znakove opće pothlađenosti.

Kako pomoći unesrećenom?

Ozlijeđenog je potrebno, prema mogućnostima, prenijeti u toplu prostoriju, skinuti vlažnu odjeću kao i sve što steže: npr. čarape, čizme, cipele, rukavice, prsten. Svakom bolesniku sa smrzotinama treba odrediti unutarnju tjelesnu temperaturu i po potrebi primijeniti odgovarajuće postupke. Mjehuri se ne smiju otvarati, samo se pokriju sterilnom gazom. Prsti na rukama i nogama drže se odvojeni umetnutom mekanom i suhom tkaninom.

Ako je dostupna medicinska pomoć, bolje je na zahvaćena područja staviti suhu sterilnu gazu, prste na rukama i nogama potrebno je odvojiti umetnutom mekanom i suhom tkaninom, smrznuti ekstremiteti moraju se mobilizirati te ozlijeđenog transportirati u medicinsku ustanovu.

Smrzotine se ne smiju naglo ugrijavati stavljanjem u toplu vodu ili pokrivati termoforima. Da bi se spriječila pojava lokalnih mehanizama oštećenja, koji se maksimalno razvijaju za vrijeme naglog ugrijavanja, prije tretiranja lokalne ozljede toplinom valja provesti ugrijavanje unutrašnjosti tijela – unošenje bolesnika u toplu prostoriju i davanje toplih napitaka.

Nakon podizanja unutarnje temperature, valja započeti ugrijavanje smrznutih dijelova tijela u vodi početne temperature 10 do 15 °C. Temperatura vode postupno se povećava, svakih 5 minuta za 5 °C , do maksimalne temperature od 40 °C . Trljanje smrznutog dijela tijela snijegom ili rukama ili izlaganje izravnom izvoru topline je zabranjeno jer takav postupak redovito uzrokuje još veća oštećenja i stvara povoljne uvjete za infekciju. Preporuča se za vrijeme ugrijavanja dati osobi lijekove protiv bolova budući da je ugrijavanje smrzotine bolno. Smrznuti donji ekstremiteti moraju biti u povišenom položaju, a položaj ozlijeđenog je ležeći.

Ponovno smrzavanje odmrznutih dijelova tijela može uzrokovati još veća oštećenja nego prvobitna smrzotina, stoga ako se to ne može spriječiti, bolje je postupak ugrijavanja odgoditi dok se ne osigura topla prostorija.

Ako su smrzotine opsežne, bolesniku je potrebno dati zašećerene napitke kako bi nadomjestili izgubljenu tekućinu.