Povežite se s nama

U fokusu

Čačić ostao dužan državi za kredit HBOR-a 78,425 milijuna kuna

Objavljeno:

- dana

Propali poduzetnik Radimir Čačić unazad tri desetljeća skuplja dugovanja prema državi, HBOR-u, poslovnim partnerima i radnicima, kasnije vjerovnicima.

Nakon što je upropastio brojne kooperante, radnike i njihove obitelji zbog svoje gramzivosti, bahatosti, ali i poslovne nesposobnosti, još uvijek je na političkoj sceni, a sad ponovno želi biti župan.

Bez imalo kočnica, taj 72-godišnjak, umjesto da ode u mirovinu, javno ucjenjuje Vladu zbog jedne ruke u Saboru – ruke Natalije Martinčević.

S druge strane, taj isti Čačić nije čak podmirio ni kredit prema HBOR-u, razvojnoj banci koja je u 100-postotnom vlasništvu Republike Hrvatske.

Nakupljao dugove

Prema podacima koje imamo, Čačićev Coning je s 31. 12. 2018. godine ostao dužan 78,425 milijuna kuna HBOR-u. Čačićeve tvrtke završile su u stečaju, imovina na rasprodaji, a dugovanja prema državi su ostala.

Coning d.d. u stečaju prvi je kredit uzeo 2006. godine za rekonstrukciju Hotela Pagus u gradu Pagu, i to u iznosu od 31,4 milijuna kuna. Za taj je kredit stavio založno pravo na Hotel Pagus, naselje Zelena Punta na Kukljici, zemljište u Stinici, kao i na dvije etaže poslovne zgrade u Varaždinu.

Tri godine poslije uzima novih 35 milijuna kuna, ovog puta za rekonstrukciju i dogradnju Hotela Coning u Trakošćanu. Za taj kredit stavlja založno pravo također na zemljište i kompleks Zelena Punta, na dvije etaže poslovne zgrade u Varaždinu, zemljište u Stinici i na Hotel Trakošćan.

Godinu dana potom zadužuje se za novih 8,8 milijuna kuna, a radi se o trajnim obrtnim sredstvima. Za taj kredit založio je Hotel Trakošćan, koji je ovih dana prodan za 29 milijuna kuna, odnosno za manje novca nego što iznosi samo dugovanje za spomenuti kredit.

Dio kredita za Pagus je vraćen, pa je s 31. 12. 2018. ostalo dugovanje od 24,7 milijuna kuna, dok su iznosi ostalih dvaju dugovanja uvećani za kamate. Tako je za Trakošćan Čačićev Coning ostao dužan 41,7 milijuna kuna kredita, a za obrtna sredstva 12 milijuna kuna. I tako dolazimo do ukupne cifre od 78,425 milijuna kuna.

Čačić spomenut u međunarodnoj aferi pranja novca

Šefovi država, političari, slavne osobe i kriminalci upetljani su u ogroman skandal u kojem je procurio golem broj dokumenata koji prokazuju i dokazuju kako su se tijekom gotovo 40 godina zlorabile offshore tvrtke u cilju pranja i skrivanja novca. Radi se od međunarodnoj aferi „Panama Papers“, a prema povjerljivim izvorima, Hrvatska banka za obnovu i razvitak sumnjala je te provodila internu istragu o umiješanosti Čačića u tu aferu.

Fiktivna poduzeća

U ožujku 2013. godine završen je proces kojim su društva Coning Turizam d.d. i Congama d.d., Coning Ecogradnja d.d., Coning Inženjering d.d. i Velebit d.d. pripojena društvu Coning d.d., koje je preuzelo njihove obveze kredita. Većinski vlasnik društva Coning d.d. je pak društvo Coning Alfa d.o.o. u stečaju, dok je krajnji vlasnik društva Coning Alfa d.o.o. do otvaranja stečaja bio Stylianos Stylianou, putem društva Rossonero Holding LTD iz Cipra. Ime Stylianosa Stylianoua procurilo je u javnost u aferi „Panama Papers“, a sve je upućivalo na to da se radi o osobi koja pruža usluge osnivanja i upravljanja fiktivnim poduzećima u svrhu prikrivanja stvarnog vlasnika. Dalo bi se naslutiti da je Rossonero Holding LTD fiktivno društvo osnovano s ciljem da se na njega prebacuju vlasnički udjeli a da vlasnici pritom ostanu nepoznati. Također, može se izraziti sumnja da postoji povezanost stvarnih vlasnika društva Zelena Punta Resort i društva Rossonero Holding LTD.

Od protuzakonitog preuzimanja do potpunog uništenja Coninga

O svim poslovnim neuspjesima Radimira Čačića, kao i dugovanjima i uništavanju tvrtki, radnika i kooperanata, moglo bi se napisati nekoliko knjiga. Donosimo tek skraćenu kronologiju njegovih poslovnih neuspjeha.

Povijest poduzetničkih poteza Radimira Čačića seže još iz osamdesetih. Izvješće Državnog ureda za reviziju iz 2003. godine ocijenilo je da pretvorba Coninga nije provedena u potpunosti u skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća. Vrijednost tvrtke krivo je procijenjena i u privatizacijsku masu nije ušla pozajmica od 15 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, koliko je tvrtka prije privatizacije posudila slovenskom Elanu.

Uspio prevariti i Izraelce

Čačićeva je tvrtka početkom devedesetih u Izraelu trebala izgraditi gotovo 1300 stanova. No suradnja se godinu dana poslije naprasno prekida te dugovi ostaju, i to 8,5 milijuna dolara izraelskim partnerima i 176,5 milijuna kuna tvrtki Zagorje, izvođaču radova.

Još 1992., kada su dugovi nastali, Čačić je osnovao četiri tvrtke kćeri Coning Holdinga – Coning Inženjering, Coning Turizam, Coning Ekologiju i Coning Informatiku. Sam Coning Holding preimenovao je u Ingprojekt kako bi onemogućio naplatu dugovanja jer je imovina prebačena na nove tvrtke.

Još je jedna zanimljivost koja govori u prilog tomu da je Čačić svoje političke pozicije koristio za osobne interese.

Čačić ministar dao posao Čačiću poduzetniku

Čačić i njegova supruga Marija bili su, naime, suvlasnici i Aurum osiguranja, koje je u vrijeme izgradnje autoceste Zagreb – Split dobilo poslove osiguranja radova i imovine. Tada je resorni ministar bio upravo Radimir Čačić.

Upropastio sve tvrtke

Čačiću sve to nije pomoglo da mu opstane barem jedna tvrtka. Nekad veliko Coningovo carstvo je propalo, tvrtke su završile u stečaju, imovina je rasprodana na javnim dražbama.

Okosnica nekadašnjega Čačićeva građevinsko-turističkoga poslovnog carstva, tvrtka Coning d.d., završila je u blokadi i predstečajnom postupku, a prema podacima FINA-e dugovala je 191 milijun kuna. U redu za naplatu stajalo je čak 695 tvrtki kojima je dugovala.

Kamo je nestao pročistač vrijedan 1,7 milijuna koji su Čačiću platili Varaždinci?

Jedna od brojnih Čačićevih afera je i ona vezana za Varkom, o kojoj se pisalo devedesetih godina. Prilikom privatizacije Varkoma 1995. godine, za što je elaborat radio Coning, pokrenulo se pitanje pročistača koji je nestao iz Ljevaonice. Varkom je, naime, od Coninga naručio pročistač i platio ga 1,7 milijuna tadašnjih maraka. Prema službenim dopisima koji su kružili varaždinskim Gradskim vijećem, kao i dopisima iz Varkoma, pročistač je izrađen, stajao je u Ljevaonici, a zatim nestao.

Tako su Varaždinci ostali bez 1,7 milijuna maraka i pročistača, a Čačićev Coning novac nikad nije vratio.

Čačićeva pohlepa: Vašim novcem kupio dvorac i uređuje vinske podrume

Upravo je Čačić, zajedno s Čehokom, a kasnije sa svojim poslušnicima Habušem, Natalijom Martinčević i ostalim pijunima, odgovoran što sada na ulazu u Varaždin umjesto tvornica i radnih mjesta imamo bale. Bez imalo moralne i političke odgovornosti, otpad više od 15 godina stoji na vodozaštitnom području, što je prouzročilo i štetu od 700 milijuna kuna.

Sa svojim propalim Coningom upravo je on zacrtao tu sramotu, da bi kasnije bio glavni kreator prijava i izmišljene afere, što je dovelo do sudskog procesa čijim epilogom sad nije zadovoljan.

Varaždinci zbog Čačićeve pohlepe i neutažive gladi za novcem sad plaćaju preskupe vrtiće i režije, oduzima im se od ionako premalih plaća i mirovina.

Zadnji mandat župana Čačić je okrunio kupnjom dvorca i uređivanjem vinskih podruma, a sve je to plaćeno novcem građana Varaždina i cijele Varaždinske županije.

Čačićeva tvrtka ostala dužna 45 milijuna kuna za neizgrađenu školu

Tek jedna crtica iz Čačićevih propalih projekata, u kojima je pokupio novac a posao nije odradio, je i primjer škole u Zadru. Radimir Čačić i Coning ostali su, naime, dužni čak 45 milijuna kuna za neizgrađenu školu u Zadru. Trgovački sud u Varaždinu je još 2011. donio presudu po kojoj tvrtka Ingprojekt, nastala iz Coning Holdinga, mora platiti 45 milijuna kuna.

Tehnička škola u Zadru plaćena je dva puta, i to javnim novcem. Prvi put plaćena je početkom 90-ih, a zatim je gradnju odgodio rat. No, tvrtka Coning Holding, koja je novac dobila, radove nije obavila do kraja.

U fokusu

INTERVJU Dubravko Bilić: Besplatni vrtići i jeftiniji domovi za starije umjesto politike stranačkih i osobnih interesa

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ludbreg danas slavi Dan Grada, a s gradonačelnikom Bilićem razgovarali smo o projektima, planovima, ali i trenutnoj političkoj situaciji. Među osnivačima je Nezavisne platforme sjever, čiji je predsjednik međimurski župan Matija Posavec.

Ludbreg se ove godine opet upisao na kartu svijeta. Ovaj put zbog jedinstvenog obrazovnog programa kakvog nitko prije njih u Hrvatskoj nije realizirao. Kroz projekt “Regionalni znanstveni centar za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje u STEM području”, izgradili su Newton sobe, i to uz stari mlin, na području koje je bilo prepušteno propadanju. U svijetu postoji samo 45 Newton soba, a jedine u Hrvatskoj imat će Ludbreg.

Za Ludbreškog gradonačelnika Dubravka Bilića ovo je jedan od najljepših projekata, a za Ludbreg koji slavi svoj dan, sigurno jedan od ljepših poklona.

– Riječ je o obrazovanju i ulaganju u naše najmlađe. Želja nam je da kroz priču Regionalnog znanstvenog centra Lori govorimo i o Ludbregu kao mjestu koje pruža dodatne mogućnosti za obrazovanje za cijeli sjever, odnosno Varaždinsku, Međimursku, Koprivničko-križevačku županiju i Krapinsko-zagorsku županiju te Zagrebačku županiju – rekao nam je Bilić.

Obrazovanje je sigurno prioritet, ali po pitanju projekata, Ludbreg je daleko dogurao i u drugim područjima. Među vodećima su po pitanju EU projekata, konstantno ulažu u komunalnu infrastrukturu, a ulažu i velike napore u brendiranju outdoor turizma. Da se trud isplati i da Ludbreg postaje sve više prepoznatljiv sportašima, rekreativcima i svima onima koji vole boravak u prirodi i takve sadržaje govori i činjenica da se upravo u Centru svijeta odvija Welcome Spring festival, manifestacija koja iz godine u godinu privlači sve više ljudi.

Razvoju turizma sigurno je doprinijela i suradnja s okolnim općinama, a da je spajanje i povezivanje itekako neophodno Bilić napominje već dulje vrijeme.

– Povezivanje i suradnja su ključni ako želimo razvijati ovaj naš kraj. Praktički od osnutka države stvara se ovisnost o Zagrebu, što politički, što u samom funkcioniranju, a prvenstveno financiranju. Turistička zajednica područja Centar svijeta obuhvaća područje Grada Ludbrega, Općine Martijanec, Sveti Đurđ, Veliki Bukovec, Mali Bukovec, Jalžabet, a nedavno nam se priključila i Općina Trnovec Bartolovečki. I to je jedan dobar primjer kako se zajednički može bolje i efikasnije funkcionirati – kaže Bilić.

Kad ste već spomenuli financiranje, nedavno je baš iz Ludbrega stigla inicijativa o financiranju vrtića, odnosno stvaranju preduvjeta da vrtiću budu besplatni za sve roditelje.

Naša je država centralizirana fiskalno, teritorijalno, ali prije svega politički. Da, vrtići za mališane od 4 do 6 godina starosti mogu i trebaju biti besplatni, a inicijativa i prijedlog Nezavisne platforme sjever je da država preuzme financiranje vrtića na način kako se financira i osnovnoškolsko obrazovanje. Time bi se gradovima i općinama dala mogućnost za razvijanje projekata poput naših Newton soba. Međutim, prvenstveno je cilj olakšati roditeljima.

Znači li to da gradovi i općine sada ne mogu razvijati takve projekte?

Mogu, neki gradovi, ali u manjoj mjeri. Većina općina nažalost nema tu mogućnost. Sada ima novca, puno više nego prije 20 ili 30 godina, ali čeka u EU fondovima. Zbog smanjenog financijskog kapaciteta pojedinih općina taj novac ostaje neiskorišten. Općine jednostavno nemaju novca da bi takve projekte sufinancirale. Tu je i nedostatak stručnih kadrova koji bi u općinama projekte pripremali. Svjestan sam da je možda kriva percepcija da ljudi po općinama ne rade ništa. To zaista nije tako. Naša država i dalje ima ogromni birokratski aparat, koji JLS-ovi moraju zakonski poštovati pa se događa da se zaposlenici općina isključivo time bave. Grad Ludbreg s druge strane ima i kapaciteta i stručnih kadrova da takve projekte izradi i privede kraju, ali se vrtimo u krug. Nažalost postali smo zemlja koju je zarobila birokracija i politika interesa, prije svega stranačkih, a i osobnih.

Došli smo u situaciju da smo postali zemlja nezadovoljnih ljudi, u situaciju da ljudi više ne vjeruju ni u dobre projekte jer je javni prostor godinama zagađen aferama, raznim neispunjenim obećanjima i svađama među političarima. Toliko se kao pojedinci povlačimo u sebe i više ne percipiramo ni ono dobro za našu sredinu. Prije svega trebamo vratiti povjerenje u ljude, međusobnu suradnju i u konačnici, moramo postati svjesni da ovaj kraj vrijedi, isto kao i ljudi koji ovdje žive. Predugo smo bili zapostavljeni.

Kako to mislite zapostavljeni?

Premijer Plenković, ministri, i ostali dužnosnici su zaista u zadnja dva mjeseca bili puno putra u našem kraju. Ali nije ništa novo da nas pohodi vrh države pred izbore. Sve dosadašnje vlade zapostavljale su ovaj kraj. Nemamo more, ali mi ovdje imamo Bednju, Plitvicu, Dravu i Muru, plodnu zemlju, šume, vinograde… I jako vrijedne ljude, koji su doduše tihi. Pa se onda dogodi da je sjever Hrvatske i dalje na začelju po plaćama, da se pomaže istoku i jugu, da se ulaže u tunele i ceste uz obalu, a mi na primjer čekamo rotor u Selniku ili rekonstrukciju ceste prema Varaždinskim Toplicama godinama, iako svi znaju da su to crne točke i predstavljaju prometnu ugrozu.

Ljudima je bitno da imaju standard kakav zaslužuju, od cesta, uređenih ulica, makadamskih puteva, pa do ulaganja u obrazovanje i turizam. Lokalne sredine moraju biti bogatije, u smislu stvaranja boljih mogućnosti i boljeg standarda za svoje mještane. Ovako ih stalno tjeramo da budu na čekanju, da budu strpljivi jer ima važnijih projekata u drugim sredinama.

Naši ljudi nisu zaslužili da budu potplaćeni, da rade za premale plaće i jedva preživljavaju u miroviiu, da im se stalno govori da nema novca da bi im se uredila ulica ili uredilo igralište… a upravo s takvim problemima se suočavaju brojni načelnici. Znam da to nije jasno ljudima koji dane provode u zagrebačkim uredima i budimo realni, takvi ljudi pišu pravila, uredbe i zakone. I zato kažem da je politika sve udaljenija od ljudi.

Kad smo kod politike, Grad Ludbreg najdalje je stigao s projektom integriranog prijevoza. Ipak, nije bilo političke volje s viših instanca da projekt zaživi.

Da, ali to ne znači da ćemo mi odustati. Cilj je uspostaviti prijevoz koji bi zadovoljavao potrebe naših sugrađana, ali i koji bi bio jeftiniji. Trenutno imamo situaciju da recimo iz Ludbrega u Veliki Bukovec vozi jedna ili dvije linije dnevno ili ako odete u jednu od okolnih općina autobusom, nemate se više isti dan kako vratiti. I ljudi su ovisni o automobilima.

Integrirani prijevoz je jedan od najvažnijih projekata ne samo Ludbrega već i svih okolnih općina. Drago mi je da se napokon i na razini županije govori o važnosti uvođenja novog modela javnog prijevoza, ali isto tako znamo da problem nije od jučer.

Mi smo taj projekt do sada uložili smo dosta novaca, ali i dosta truda, dosta istraživanja i došli smo do faze kad ga možemo implementirati. I tu se najbolje vidi što znači biti na čekanju. Čekati autobus da odete do doktora, u školu, na trening, na kavu s prijateljima koji neće doći. Ali zato dolazi autobus za Njemačku, Norvešku, Nizozemsku koji odvozi naše mlade ljude koji se ne budu vratili.

Projekt je vrijedan tridesetak milijuna kuna s uključenim obnovljivim izvorima energije. Ukoliko bismo radili klasičnu priču ona bi bila puno, puno jeftinija, ali očekujemo da bismo se mogli javiti na neki od natječaja upravo koji potenciraju autobuse ili na električni pogon ili na vodik. Mi smo istovremeno s tim projektom spremili projekt punionice vodika odnosno proizvodnje solarne energije. Jedan smo od rijetkih malih gradova koji ima spreman projekt. Očekujem da ćemo uspjeti pronaći financiranje za ovaj projekt jer je uistinu kvalitetan i vrijedan i sve susjedne općine jednako su kao i mi zainteresirane da on zaživi. Realizacija projekta bi ujedno značila i uštedu gospodarstvu jer bi stanovnici našega kraja mogli s posla i na posao odlaziti autobusom koji je jeftiniji od javnoga prijevoza, a tu je i smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Osobno mi je želja da ovaj projekt što prije zaživi. Jer sada imamo ljude u općinama odsječene od gradova. Zaboga, nismo u srednjem vijeku da ne možemo omogućiti školarcima da idu na treninge autobusom u Ludbreg ili Varaždin ili umirovljenicima da odu liječniku ili u trgovinu. Kao da nije dovoljno da ti umirovljenici jedva krpaju kraj s krajem. Na žalost, do ovoga projekta je stalo jedino nama i nikome drugom.

Umirovljenike u zadnjih nekoliko mjeseci svi spominju

Zapravo je to tužno jer umirovljenici ne žive teško samo pred izbore, a nažalost već smo se više puta uvjerili da im nije bilo bolje ni poslije izbora. Kad letimično pročitate medije vidite da dosta stranaka ima dobrih dijelova programa, pa i onih vezanih za umirovljenike. Nažalost, većina tih predizbornih ostane samo to – predizborni program. Povećanje mirovina svakako treba biti prioritet jer ove jednokratne pomoći ne rješavaju problem dugoročno. Međutim, isto tako je važno riješiti problem nedostatka domova za starije, što je jedan od razloga što je smještaj u domovima toliko poskupio da si ga sve manje ljudi uopće i može priuštiti. Zato smo mi u Nezavisnoj platformi sjever razradili model prema kojem bi se u svakom gradu, a po potrebi i u pojedinim općinama, izgradio dom za starije odnosno centri koji bi pružali cjelodnevnu skrb starijim osobama koji bi na taj način mogli čim dulje u svojim domovima. Time bi omogućili da naši stariji mirovinu provode blizu svojim obitelji, u svom gradu, a i puno, puno jeftinije.

I za kraj, što očekujete od kampanje, a što od rezultata izbora ?

Ako je suditi prema ovome što smo do sad gledali i slušali, dobro je da će kampanja biti kratka. Jer, sve se svodi na svađe, pozive na testiranja i tko je bolji ili jači. Nažalost takva se politika iz saborskih klupa preselila i na lokalnu razinu i to je zato jer u politici zapravo i nema nekih promjena, ljudima su se nudile stalno iste opcije, koje su, ovisno o rezultatima izbora, samo mijenjale strane. Pa vidimo i sada da su stranke koje su još donedavno bile u Vladi s HDZ-om, sad idu u koaliciju s SDP-om. To je samo dokaz da je politika sama sebi svrha i da se sve svodi na interese pojedinaca u strankama. Mislim da je građanima dosta velikih političkih priča i zastava koje nastoje biti dobri i prema jugu i sjeveru i zapadu i istoku. I u takvim odnosima uvijek bolje prolaze oni koji su glasni i imaju više vremena od nas.

U stvarnom životu, a pod tim mislim sve ono što se ljudima događa, od malih plaća, visokih cijena, mizernih mirovina, nemogućnosti da djeci omoguće sve što bi htjeli, je nažalost situacija sve teža. Jer kako drugačije objasniti s jedne strane da netko tvrdi da nam nikad nije bilo bolje i da plaće nisu bile nikad veće, a s druge strane one koji govore da su ovi prvi krivi što nam nije dobro. Zato je jasno i normalno da je izlaznost na izborima sve manja i da ljudi imaju osjećaj da nemaju za koga glasati. Nezavisna platforma Sjever na izbore izlazi samostalno u našoj izbornoj jedinici jer smatramo da je vrijeme da kažemo dosta odnosu na koji se država i politika odnosila prema ovome kraju. Za razliku od većine ostalih mi ne moramo slušati nikoga u Zagrebu, nismo nikome ništa dužni, politički put nam ne određuju iz nekih ureda u metropoli i u Saboru ćemo biti glas naših vrijednih ljudi sa sjevera. Svi već lokalno radimo kao načelnici, gradonačelnici, župani, vijećnici i svakodnevno rješavamo probleme i vodim nove projekte.

Podravci najbolje znaju kako je u Podravini i koliko nam svima znači Podravska magistrala koje nema ni u planovima, isto tako Međimurci najbolje znaju šta treba Međimurju, Zagorci najbolje znaju što treba Zagorju. I to je bit priče. Ne trebaju nam strančarenja jer si takvu politiku više Hrvatska ne može priuštiti zbog realnih problema koje sam ranije spomenuo. Bolji standard, veće plaće i mirovine, besplatni vrtići, jeftiniji domovi i efikasniji prijevoz, uređene ceste i modernije obrazovanje, zdravstvo bez korupcije… Zvuči jednostavno jer zapravo i je jednostavno, ali to ni jednoj političkoj opciji do sad nije odgovaralo jer im se valjda činilo da bi bez ideologija i svađa njihovo djelovanje izgubilo smisao.

Nastavite čitati

U fokusu

Hrvati dramatično lošije ocjenjuju zdravstvo nego prije četiri godine

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Građani Hrvatske dramatično lošije ocjenjuju zdravstvo nego prije četiri godine te velika većina (njih čak 88 posto) tvrdi da će na njihovu odluku o odabiru političke opcije u najvećoj mjeri utjecati programi usmjereni na poboljšanje kvalitete zdravstvene skrbi.

Konkretno, ocjena zdravstva koja je 2020. bila prosječnih 3.3 danas je pala na jako niskih 2.7, piše index.hr.

Pri tome, samo 13 posto građana hrvatskom zdravstvu daje ocjenu vrlo dobar, a gotovo nitko odličan, dok tek svaki šesti građanin misli da je zdravstveni sustav fokusiran na pacijenta.

Najvažniji su to nalazi istraživanja o stanju zdravstvu u Hrvatskoj koje je prošlog mjeseca za HealthComm Forum provela agencija Ipsos.

Osim što su, ocjenjujući stanje po različitim aspektima zdravstva, nikad nezadovoljniji hrvatskim zdravstvenim sustavom, građani ističu da su iznimno nezadovoljni javnim zdravstvenim politikama Vlade i ministarstva (samo 17 posto građana ocjenjuje ih visokom ocjenom), a najviše hvale kvalitetu privatnih zdravstvenih ustanova i digitalizaciju zdravstva (52 posto daje visoku ocjenu privatnim zdravstvenim ustanovama, odnosno 53 posto digitalizaciji).

Kada se govori o konkretnim temama u zdravstvu, buduća Vlada najhitnije bi trebala riješiti pitanje lista čekanja jer čak 56 posto građana smatra ukidanje ili skraćivanje liste čekanja za dijagnosticiranje i liječenje, posebno za onkološka oboljenja, najvažnijom pojedinačnom zdravstvenom temom kampanje koja utječe na njihov odabir političara odnosno stranaka na proljeće.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje