Povežite se s nama

U fokusu

Čak 371 djece u varaždinskim školama nema za školski obrok, Čehok upozorio: to je 15 razreda!

Objavljeno:

- dana

Svakom 11 učeniku II. OŠ Varaždin roditelji nisu u mogućnosti platiti školsku kuhinju.

Ne zato jer ne žele, već zato što nemaju 100-ak kuna, koliko mjesečno košta užina u školi. U sedam varaždinskih osnovnih škola, Katoličkoj osnovnoj školi Svete Uršule i Centru za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar takvih je učenika ukupno 371. Ako računamo da je u jednom razredu prosječno 24 učenika, to je ukupno 15 razreda!

Sve više zamolbi roditelja za plaćanjem školske kuhinje

Na ove alarmantne podatke upozorio je varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok na današnjoj konferenciji za novinare, na kojoj je predstavljen projekt „ŠkolSka PrehranA za Sve – SPAS“. Ovim projektom dobiveno je ukupno 757.534 kuna za financiranje školskih obroka djeci čiji roditelji nemaju novaca.

– Sretan sam što imamo ovaj projekt koliko s druge strane mogu biti nesretan jer još uvijek ima djece čiji im roditelji ne mogu platiti obrok u školi. Nema tužnije slike za učitelja od one kada vidi dijete koje gleda drugu djecu koja jedu, a ono samo ne, jer mu roditelji nemaju dovoljno novaca da mu plate užinu ili ručak u školi – rekao je Čehok.

Roditelja koji ne mogu svojoj djeci osigurati ni jedan obrok u školi ima u gotovo svim osnovnim školama, no zabrinjavajuće je što je takve djece u školama sve više.

– Grad Varaždin nam niz godina pomaže u financiranju školske prehrane i to dva učenika po razrednom odjelu, no posljednje dvije tri godine imali smo sve više zamolbi roditelja da im se omogući besplatna užina, odnosno ručak za njihovu djecu u školi. Zahvaljujući projektu „ŠkolSka PrehranA za Sve – SPAS“ broj učenika kojima se plaća prehrana se povećao i nadam smo da smo pomogli roditeljima koji nemaju novce za školsku užinu– rekao je Ernest Habek, ravnatelj II. OŠ Varaždin.

U toj školi u koju ove školske godine ide 711 učenika projektom je osigurana užina za 64 učenika, dok je još 19-ero učenika sufinanciran ručak.

– Užina je financirana u punom iznosu. Obrok iznosi pet kuna dnevno i taj iznos je financiran u punom iznosu. Ručak košta između 11 i 13 kuna, ovisno o školi, a sufinanciran je u iznosu od 5,47 kuna. Ostatak plaćaju roditelji – pojasnio je Habek.

Grad Varaždin je u listopadu prošle godine podnio projekti prijedlog „ŠkolSka PrehranA za Sve“ na poziv koji je objavilo Ministrstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnlu politiku u okviru Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) . Partneri na projektu su su svih sedam osnovnih škola s područja Grada Varaždina, Katolička osnovna škola Svete Uršule i Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar, u skladu s utvrđenim i opravdanim potrebama u odgojno-obrazovnim ustanovama.

– Odluka je donesena je 2. veljače i prijedlog nam je odobren u maksimalnom iznosu od 757.534 kune. Projekt traje od 4. rujna 2017. do 15. lipnja 2018. godine. Sretna što je projekt odobren u 100 % iznosu i što će naši učenici koji su potrebiti imati osiguran obrok u školi – rekla je privremena pročelnica gradskog Upravnog odjela za kulturu, obrazovanje i sport Draženka Dević.

Iako projekt završava sa završetkom školske godine, varaždinski gradonačelnik najavljuje da će se Grad Varaždin prijaviti i dogodine.

U fokusu

Hoće li propasti RCGO Piškornica? Projekt poskupio na gotovo 100 milijuna eura!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Projekt izgradnje Regionalnog centra za odlaganje otpada Piškornica ponovno je zapeo, ovog puta zbog cijene izvođenja radova.

Na javni natječaj za izvođenje radova stigle su dvije ponude, od njemačkog Strabaga i grčkog Hellectora.

Ponuda njemačke kompanije iznosi nešto manje od 677 milijuna kuna, dok je druga ponuda još viša i iznosi nešto više od 716 milijuna kuna, dok je predviđena vrijednost projekta prema prvim projekcijama i konstrukciji financiranja iznosila oko 347 milijuna kuna. Drugim riječima, potencijalni izvođači radova traže dvostruko više od svote koja je predviđena projektom. Razlog tomu je poskupljenje građevinskog materijala, ali i radova u građevini.

Iako politika uvjerava da se od izgradnje Regionalnog centra neće odustati, postavlja se pitanje isplativosti, a tu je i činjenica da projekt godinama kaska i nikako da dođe do realizacije.

Sad se nameću dvije mogućnosti: ili ponavljanje natječaja, ili izmjena projekta. Kad bi se išlo s novim natječajem, mala je vjerojatnost da će se javiti netko s nižom cijenom, odnosno onom koja bi bila u prihvatljivim okvirima. To bi, uostalom, trajalo skoro godinu dana. Ako se pak odluči da se ide u izmjenu projekta, to će trajati vjerojatno još i duže.

Unatoč tomu, i gradska i županijska vlast, i ove sadašnje, a i bivše, godinama građane uvjeravaju da je RCGO Piškornica najbolje rješenje za sve probleme s otpadom. A problema itekako ima. Osim što balirani otpad stoji u Brezju od daleke 2005. godine, nedavno smo svjedočili i problemima gradske tvrtke Čistoća, koja nije bila u stanju riješiti tekući otpad koji se skupljao u Poljani. Nađeno je privremeno rješenje, pa se sad otpad razvozi po svim dijelovima Hrvatske, a pitanje je što će biti od Nove godine.

Kad se vratimo nekoliko godina unatrag, Piškornica se često spominjala i u kontekstu rješavanja baliranog otpada. Podsjetimo, primjerice, da je 2016. Piškornica namjeravala kupiti MBO. Dvije godine nakon toga je bivši župan Radimir Čačić govorio da će bale odvesti u Piškornicu. Od svega toga, naravno, nije bilo ništa, kao ni od realizacije izgradnje Regionalnog centra za odlaganje otpada.

Spomenimo i da je 2010. godine varaždinska tvrtka T7 VIS izgradila MBO i ugradila najsuvremeniju opremu u prvu tvornicu takve vrste u Hrvatskoj. Radilo se o investiciji od 180 milijuna kuna, što je puno manje od cijene Regionalnog centra Piškornica.

Međutim, zbog te iste politike koja je puno pričala, a probleme nije rješavala, već stvarala nove, varaždinski gospodarstvenik Davor Patafta morao je 2014. godine MBO prodati.

Sad se slična takva tvornica namjerava graditi u Koprivničkom Ivancu (Piškornica), ali po znatno višoj cijeni. Jedina razlika je što bi ondje trebao biti bioreaktor, za koji struka kaže da vrijedi između 7 i 10 milijuna eura.

S druge pak strane, postoji i obveza Hrvatske prema Europskoj uniji. Postoje, naime, određeni ciljevi iz nacionalnog Plana gospodarenja otpadom 2017. – 2022., kojim smo se obvezali prema EU-u da ćemo izgraditi centre za gospodarenje otpadom. Sve je izglednije da se ta obveza neće ispuniti.

Ministarstvo: Odgovornost je na korisnicima

Iz Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. za financiranje RCGO-a Piškornica izdvojeno je nešto manje od 314 milijun kuna. Ukupna vrijednost prihvatljivih troškova projekta iznosi nešto više od 448 milijuna kuna, za cijeli projekt.

Dogovoreno je da u sufinanciranju prihvatljivih troškova projekta, pored Europske unije, koja osigurava oko 70 posto iznosa ukupno prihvatljivih troškova, sudjelovat će i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost s 20 posto, te suvlasnici tvrtke Piškornica d.o.o. Koprivničko-križevačka, Krapinsko-zagorska, Međimurska i Varaždinska županija te Općina Koprivnički Ivanec s ukupno 10 posto.

RCGO Piškornica je sad po upitnikom, a iz Ministarstva gospodarstva odgovorili su nam kako oni nemaju utjecaj na rokove i postupak javne nabave.

– Prema Ugovoru, korisniku projekta je dodijeljeno 313.749.954,75 kuna bespovratnih EU sredstava. Sukladno pravilima prihvatljivosti za Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., sredstva su korisniku na raspolaganju do 31. prosinca 2023. Ističemo kako je za postupke javne nabave odgovoran korisnik projekta. Ministarstvo ne sudjeluje u postupcima javne nabave i nema utjecaja na rokove realizacije projekta – stoji u odgovoru Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.

Nastavite čitati

U fokusu

Toplinom iz dubina na sjeveru Hrvatske dobivat ćemo struju, graditi lječilišta, zagrijavati staklenike…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nakon što je u javnost dospjela vijest da će se u naselju Merhatovec na području Općine Selnica graditi geotermalna elektrana, ponovno je aktualizirana priča o vrijednostima geotermalnih izvora na sjeveru Hrvatske.

Naime, na području gotovo cijele kontinentalne Hrvatske na dubinama od 2,5 do 3,5 kilometara nalaze se velike zalihe geotermalne vode s temperaturama do 150 stupnjeva Celzijevih. Ti su podaci dobro poznati zahvaljujući dugogodišnjim istraživanjima koje je provodila Industrija nafte (INA), a bili su vezani uz potragu za naftom i zemnim plinom. Inini stručnjaci su u posljednjih 50 godina napravili više od 4000 bušotina, što je i više nego dobra podloga za početak iskorištavanja ovoga obnovljivog izvora energije.

Prva u Cigleni

No, i dok neke druge europske zemlje, poput Italije i Islanda, u velikoj mjeri već koriste ovaj oblik energije, Hrvatska je tek u fazi provođenja detaljnijih istraživanja. Trenutno je u funkciji tek jedna geotermalna elektrana: GE Velika-1 u Cigleni kod Bjelovara, koja je u rad puštena krajem 2019. godine. Nakon što je zagrebačka energetska tvrtka Ensolx objavila međunarodni javni poziv za partnerstvo u razvoju i gradnji, geotermalna elektrana u Merhatovcu trebala bi postati drugi takav energetski kompleks u Hrvatskoj.

Iako su oči javnosti trenutno uprte u istraživanja vezana za Merhatovec, jedan drugi projekt vezan za Međimurje i geotermalne kapacitete bio je u središtu pozornosti još 2019. godine. Te godine u srpnju je na sjednici Vlade Republike Hrvatske projekt pod nazivom “Napredna geotermalna energana s internalizacijom ugljikovih spojeva AAT Geothermae” u Draškovcu kod Preloga proglašen strateškim investicijskim projektom.

Privatni ulagači

– Projekt predstavlja pilotni projekt visoko učinkovite proizvodnje zelene energije iz obnovljivih izvora geotermalnog resursa bez ispusta u okolinu. Projektom se predviđa korištenje energije tako da se kao energent upotrebljava geotermalna voda te da se proizvode električna i toplinska energija u dvofaznom procesu. Tom prilikom bi se nusprodukt, ugljikov dioksid, pročišćavao i utiskivao nazad u bušotinu kako bi došlo do regeneracije sloja i kako bi se održao pritisak u bušotini. Realizacijom projekta planira se otvoriti od 400 do 500 radnih mjesta, a financira se privatnim kapitalom – navedeno je tada u objašnjenju odluke Vlade Republike Hrvatske.

Otad su prošle gotovo dvije i pol godine, a iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja informirali su nas u kojoj je projekt trenutačno fazi.

– Dosad je uspješno završena istražna faza, provedeni su upravno-pravni postupci te su ishođene sve potrebne dozvole za početak izgradnje. Podmirene su obveze plaćanja naknada sukladno Uredbi o naknadi za istraživanje i eksploatacije ugljikovodika. U pripremu i realizaciju projekta uključena je operativna skupina sastavljena od predstavnika središnjih tijela državne uprave te lokalne i regionalne samouprave, čiji je zadatak utvrđivanje potrebnih propisanih postupaka te međusobna koordinacija i dinamika izrade daljnje dokumentacije za provedbu projekta – piše u odgovoru na naš upit.

Uz geotermalnu energanu u Draškovcu trebao bi niknuti i moderni lječilišno-turistički kompleks, a vrijednost cjelokupne investicije procjenjuje se na više od 365 milijuna kuna, za što se traži zainteresirani privatni ulagač.

Na području Republike Hrvatske trenutačno se izvode radovi u svrhu istraživanja ili eksploatacije na šest eksploatacijskih polja geotermalne vode (EPG) i 13 istražnih prostora geotermalne vode (IPG). Na području Međimurske županije to su Draškovec (EPG) i Merhatovec (IPG). U Koprivničko-križevačkoj županiji radi se na području Legrada (IPG) i Križevaca (IPG), dok lokaciju Lunjkovec-Kutnjak (IPG) dijele s Varaždinskom županijom.

Za potrebe utvrđivanja kapaciteta istražnog polja Lunjkovec-Kutnjak, Varaždinska županija je 2019. godine osnovala tvrtku Bukotermal u suvlasništvu s Općinom Mali Bukovec.

Komercijalizacija

– Nakon dvogodišnje istražne faze i remonta dviju postojećih bušotina, slijedi faza razrade i eksploatacije, u kojoj tvrtka planira, prema dosadašnjim relevantnim mjerenjima i analizama, u I. fazi izgraditi geotermalnu elektranu snage 1,5 do 2 megavata. Predviđeni početak rada elektrane je 2025. godina, a procijenjena vrijednost investicije iznosi 10 milijuna eura – otkrili su iz Varaždinske županije.

Na tome se neće stati, jer je u sljedećoj fazi planirano komercijalno korištenje maksimalnoga geotermalnog potencijala tada već eksploatacijskog polja Lunjkovec-Kutnjak, s ciljem izgradnje geotermalne elektrane snage od 10 megavata te kaskadnoga korištenja toplinske energije u industrijske i agrotermalne svrhe.

– Naime, s obzirom na izrazito poljoprivredno orijentirane općine na istočnom dijelu Varaždinske županije, korištenje izvora toplinske energije iz geotermalnih izvora omogućilo bi povećanje povrtlarske proizvodnje u staklenicima te u stočarskoj proizvodnji. Kad je u pitanju poljoprivreda, čak 40 posto cvijeća u Hrvatskoj proizvodi se upravo na tom području u ludbreškoj regiji, a ukupna hrvatska proizvodnja pokriva svega 10 posto hrvatskih potreba, pa to jasno govori o razvojnom potencijalu. Grijanje je jedna od najvećih stavki u troškovima proizvođača cvijeća, ali i proizvođača voća te povrća. Geotermalna će voda nakon zagrijavanja fluida za rad turbine geotermalne elektrane biti iskorištena i za prolazak kroz toplovode kojima će se grijati staklenici. Na kraju procesa se geotermalna voda vraća nazad u ležište putem utisne bušotine – objašnjavaju iz Varaždinske županije.

Dio kolača i Općini i Županiji

Način utvrđivanja, visina i omjer raspodjele naknade za eksploataciju geotermalnih voda u energetske svrhe propisani su Uredbom o naknadi za istraživanje i eksploatacije ugljikovodika. Za postrojenja koja većinski proizvode električnu energiju iz geotermalnih ležišta s temperaturama višim od 100 stupnjeva Celzijevih naknada iznosi 30.000 kuna po kilometru kvadratnom. Za postrojenja koja većinski proizvode toplinsku energiju iz geotermalnih ležišta s temperaturama nižim od 100 stupnjeva Celzijevih naknada je 1000 kuna po kilometru kvadratnom.

– Novčana naknada prihod je državnog proračuna RH, a u cijelosti se ustupa jedinici lokalne samouprave na čijem području se nalazi eksploatacijsko polje. Novčana naknada za pridobivene količine geotermalnih voda prihod je državnog proračuna RH i iznosi najmanje tri posto od tržišne vrijednosti pridobivenih količina geotermalnih voda. Naknada se dijeli na način da po 40 posto pripada jedinici lokalne samouprave i državnom proračunu RH, a 20 posto jedinici područne (regionalne) samouprave – objasnili su iz Ministarstva gospodarstva i regionalnoga razvoja.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje