Reakcije na presudu o ništetnosti ugovora o otpadu
Prije svega, radi se o nepravomoćnoj presudi što znači da suprotna strana ima pravo uložiti žalbu. Dakle, ovo nije konačno rješenje, upozorava gradski vijećnik Grada Varaždina Željko Cecelja povodom izricanja presude varaždinskog Trgovačkog suda kojom je utvrđen ništetnim ugovor o interventnom zbrinjavanju otpada u Brezju sklopljen 2008. godine, kao i njegov dodatak te promemorija.
Cecelja naglašava da ne može niti bi bilo u redu da komentira samu presudu, budući da nije sudjelovao u postupku koji je prethodio donošenju presude koju nije ni vidio, a ni zna točno činjenično stanje na koje se odnosi. Međutim, kao gradski vijećnik koji „nešto zna o pravu, sudovima i presudama u trgovačkim sporovima“, dao je (političku) ocjenu što se zapravo (možda) dobilo, odnosno izgubilo presudom koja se može pročitati na http://www.varazdin.hr/cms-repository/file/presuda_b6e.pdf
-Ovo je „polu pirova pobjeda“ (naime, presuda nije pravomoćna) gradskih struktura, koje ne razumiju da je obnašanje političke vlasti prije svega, umijeće mogućeg u svrhu općeg dobra, a nije za očuvanje vlastitih političkih pozicija po svaku cijenu. Ova presuda unazadila je varaždinsku problematiku baliranog otpada do krajnjih granica te nije donijela ništa dobro gradu Varaždinu i njegovim građanima, smatra gradski vijećnik.
Najgore od svega, kako dodaje, bio bi nastavak agonije oko bala do pravomoćnosti presude, koju se s obzirom na pretrpanost Visokog trgovačkog suda ne može očekivati skoro, budući da prosječno žalbeni postupak ne traje kraće od dvije godine, ali čuda su moguća. Uz to, Visoki trgovački sud može ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
-Iskreno mi je žao da je čitava ova stvar završila na sudu, a predmetni parnični postupak u kojem imamo sada ovu međupresudu, posljedica je početka kaznenog progona onih koji su sporni ugovor potpisali. Pitam sebe, a i sve ostale, pa što ako su sudionici spornog posla i završili u zatvoru (a nisu)? Naime, do eventualne pravomoćne presude ugovor još uvijek vrijedi, a sukladno načelu “pacta sunt servadna” (ugovorne obveze se moraju izvršavati), postojali su svi uvjeti da se ugovor provede. Kroz izgubljeno vrijeme parničenja najvjerojatnije bala više nebi niti bilo, grad bi riješio do danas problem, znatan dio na teret države, i onda što? Kazneni postupak iz kojeg je iznjedrila ova beskorisna i štetna parnica još praktično nije niti ozbiljno počeo. Znate, posljedica ništetnih ugovora ukoliko su se činidbe iz njega ispunile (u ovom slučaju nisu), jest da svaka strana vrati drugoj ono što je po osnovi takvog ugovora primila. To bi doslovno značilo da ukoliko bi se postupilo po konkretnom ugovoru, tužena strana koja je primila bale morala bi te bale (karikirano) vratiti, a zauzvrat tražiti novac koji je utrošila za zbrinjavanje (a već je to zbrinjavanje i naplatila). Naravno radi se o novčanim ekvivalentima. Ali to je pravni postupak. A što je bilo bitnije u konkretnom slučaju nego riješiti problem bala koje sada stoje i čekaju prženje na suncu i ovog ljeta, pita Cecelja.
Ukazujući na latinsku izreku “Sumum ius summa iniuria” (u slobodnom prijevodu “previše prava stvara preveliku nepravdu) gradski vijećnik drži da se nepravomoćnom presudom nije riješio problem bala.
-Bale ostaju i nadalje varaždinski problem, bolje reći građana grada Varaždina i mjesta koja su u blizini bala, bez izglednog rješenja za njihovo zbrinjavanje u narednom vremenu. Otiđite tamo i pogledajte, iz njih već raste svakakvo bilje (sigurno ne ljekovito), nekima se bliži i deseta godina, i nikom ništa. Ja znam da je gradonačelniku sada pao kamen sa srca, jer „neće završiti u zatvoru“ kako se volio opravdavati. I naravno, gradonačelnik će iz ovog napraviti „veliku“ političku pobjedu. Pitam se za koga? Samo za sebe i svoje savjetnike, uskog kruga ljudi koji se brinu samo za svoje egoistične ciljeve, a opće dobro građana grada Varaždina im je najmanje važno, poručuje gradski vijećnik pitajući „Quo vadis Varaždin et varaždiensis“?
Izvor:
Foto: Siniša Sović