Povežite se s nama

Život i društvo

Četiri mjeseca na granici Zemljina sjevera i juga, s napuštenom djecom crne Afrike

Objavljeno:

- dana

VOLONTIRANJE

Tisućama kilometara daleko, na granici dvije zemljine polutke, u mjestu u zemlji gdje žive crni ljudi, smjestio se Mali dom. U centralnoj Keniji na tisuću metara nadmorske visine franjevačku misiju u selu Subukia vodi najmlađi hrvatski misionar fra Miro Babić (38). Uz malu crkvu i samostan unatrag deset godina stvorio je utočište, sirotište za odbačenu i bolesnu djecu. Uz sirotište je osnovao i dječji vrtić kao i srednju školu za siromašnu djecu te ambulantu.

Fra Miro ne izgleda poput svećenika. Kada ga vidite na slici, pomislite: “Opet neki hipster dobrotvor u Africi”, ali svojim radom u taj siromašni dio svijeta privlači volontere iz cijele Hrvatske i svijeta. Četiri mjeseca u Malom domu, od rujna prošle godine pa sve do siječnja, provela je mlada Bednjanka Ivana Sekol.

Ostvaren san

– Za Mali dom čula sam još 2008., a kada je 2013. volonterka Ana Josipović razvila projekt Narukvice prijateljstva, u to se uključila i Druga gimnazija, škola u kojoj predajem njemački i ruski, i sve mi se više činilo da su moja maštanja da odem u Afriku ostvariva. Uspjela sam se dogovoriti za neplaćeni godišnji odmor i otišla. Ovo je bilo moje prvo veliko putovanje i prvo volontiranje. Teško je nakon svega vratiti se u stvarnost – kaže Ivana.

Sirotište Mali dom osnovao je franjevac Miro Babić. U njemu su bolesna i odbačena djeca. Uz sirotište djeluje i vrtić, tj. mala škola, ali i Zdravstveni centar te srednja škola

Ivana je bila dobro pripremljena prije nego što je otišla, znala je što je očekuje – mjesto različito od zapadnog svijeta koje poznaje, s tužnim sudbinama djece bez roditelja. Kaže, iako je bila pripremljena na to sve, ipak joj je trebalo tjedan-dva da se prilagodi.

– Neusporediv je taj pojam siromaštva u Europi s onim u Africi. Živi se u blatnim kolibama, djeca doslovno hodaju u cipelama s rupom, nemaju odjeće… Voda, je naravno, nešto što stalno nedostaje, a prehrana se svodi na miks afričkoga graha i kukuruza te još nekoliko žitarica. Ipak, boraveći tamo, shvatila sam da su ljudi tamo bogatiji od nas. Materijalno nemaju, pa tome niti ne teže. Ono malo što imaju dijele i vrlo su solidarni. Važne su im druge vrijednosti – iskrenost i poštenje. Čovjek se doista promijeni živeći u tom svijetu, barem zamalo – veli Ivana.

Četiri volontera

Uz Ivanu su u samostanu bila još četiri volontera, među njima i Mijo Majhen iz Gornjeg Vratna. – Iako postoji srednja škola za siromašne, kao volonter nisam bila profesor. Dan nam je počinjao vrlo rano, već u sedam sati prije doručka bili smo na misi. U sirotištu su napuštena djeca, kao i ona koja boluju od epilepsije, dječje paralize, ona s posljedicima kod nas izlječive tuberkuloze. Djeca žive kao velika obitelj i vrlo su samostalni. O njima se brinu “mame” (žene iz sela) koje je zaposlio fra Miro, a naša uloga je bila da im isto tako pomažemo u životu – prati veš, pomagati im u učenju… sve što ide u taj svakodnevni život – pojašnjava Ivana. U sklopu Malog doma je i vrtić, tj. mala škola za djecu iz okolnih sela kako bi se naučili pisati i čitati. – Djeca dnevno propješače nekoliko kilometara, a nije rijetkost da petogodišnjaci na leđima nose svoju malu braću i sestre – veli Ivana. Sada, četiri mjeseca nakon što se vratila iz Afrike, Ivana se prilagođava životu kod kuće, a u mislima joj je stalno Afrika. Nakon boravka tamo odlučila je i dalje pomagati. Uskoro će pokrenuti i akciju u varaždinskim školama kako bi učenicima pokazala kako žive njihovi vršnjaci na jednom drugom kontinentu, kako bi postali prijatelji Malog doma i pomogli onima kojima pomoć treba.

Upoznati Rebeccu bilo je doista emotivno!

– Obrazovanje je jedino što djecu Kenije može otisnuti dalje i ponuditi im neku bolju budućnost. Tamo se svako obrazovanje plaća, a 400 eura iznos je školarine za jednog učenika – uz samu nastavu to uključuje smještaj i hranu, pa je to djeci motiv da uopće idu u školu – priča Ivana. Radi se o svoj djeci iz područja oko Malog doma kojima treba financirati srednjoškolsko obrazovanje. Tako su učenici jednog razreda Druge gimnazije uplatili taj iznos, a i Ivana je unatrag godinu dana postala kuma jedne djevojke. 
Tijekom boravka u Malom domu imala je i priliku upoznati je.
–  Susret s Rebeccom bio je izrazito emotivan. Ona nije znala da sam upravo ja ta kuma. Kada je shvatila – krenule su suze. Nevjerojatno je koliko su sitnice koje sam joj donijela poput običnih gelova za tuširanje i odjeće nju razveselile. Toj djevojci su stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo značile cijelo bogatstvo. Taj susret još mi je jače pokazao kako mi stalno nepotrebno tražimo više   – kaže Ivana.

Savjeti volonterima

– Zašto ideš tamo? Nemoj ići, Afrika je puna bolesti, nesigurno je i sve je puno terorista – to su mi govorili zabrinuti roditelji prije nego sam odlazila. Naravno, nije tako. Tamo sam preboljela malariju, ali to u Keniji smatraju neopasnom bolesti, nešto poput prehlade. Istina je da su pojedina područja nesigurna, no centralna Kenija i naše selo je jako mirno mjesto. Čak nema ni tigrova, lavova i slonova, samo majmuna – kaže Ivana. Ono što je opasno, objasnila je, jesu plemenski sukobi koji stalno traju i nisu rijetki slučajevi kada jedno pleme protjera drugo, pa nastaju izuzetno tužni izbjeglički kampovi.
Svi koji bi željeli otići volontirati, to mogu, ali moraju imati i nešto novaca. – Svaki volonter sam plaća put, vizu, cjepivo, ali i smještaj u Malom domu za koji mjesečno treba izdvojiti 250 eura – objašnjava.

KONTAKT

Za sve koji žele pomoći, informacije mogu potražiti na facebook stranici www.facebook.com/Malidom.Africa ili na www.malidom.com.

Izvor:
Foto:

Život i društvo

Novi Marof: Danijela Treska i njezina obitelj godinama su uzor svim udomiteljima

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U travnju ove godine objavljen je Javni poziv za dodjelu nagrada udomiteljima za izuzetne uspjehe ostvarene u promicanju i obavljanju udomiteljstva u 2021. godini. Isti je organiziran od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Centar za socijalnu skrb Novi Marof tom prigodom je za godišnju nagradu odlučio nominirati udomiteljicu Danijelu Treska.

Navedena nominacija podržana je preporukom od strane čelnika Varaždinske županije. Danijela Treska se nesrodničkim udomiteljstvom za odrasle osobe bavi unazad nešto više od deset godina.

U tom dugom vremenskom periodu osigurala je smještaj brojnim korisnicima u potrebi, nerijetko onima koji su bili životno ugroženi i prethodno živjeli u teškim stambenim i socijalnim uvjetima.

Udomiteljica im je u svojoj obitelji, osim brige i skrbi, uvijek pružala emocionalnu potporu i podršku te su čak i oni zahtjevni i tzv. teški i nesuradljivi korisnici odlično funkcionirali u udomiteljskoj obitelji. Danijela Treska se kao udomiteljica od početka suradnje sa stručnim radnicima Centra za socijalnu skrb Novi Marof isticala kao izrazito emocionalno topla i srdačna osoba, puna razumijevanja za svaku od osoba koja je svoj dom našla u njenoj obitelji, neovisno o tome da li se radilo o hitnom, privremenom ili dugotrajnom smještaju.

– Zbog dugogodišnje suradnje obilježene isključivo pozitivnim iskustvima, kao i općenito pozitivnog stava i pristupa korisnicima koji udomiteljica ima i kojima daje primjer ostalim udomiteljima, ona zasigurno daje izrazit doprinos unapređenju udomiteljstva na području svoje lokalne zajednice – ističu u novomarofskom Centru za socijalnu skrb.

Nastavite čitati

Život i društvo

Uređena cesta u lepoglavskom naselju Sestranec

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U naselju Sestranec u Lepoglavi dovršeno je uređenje lokalne nerazvrstane ceste.

Postojeći oštećeni asfaltni sloj saniran je korištenjem nove tehnologije – bitumenske emulzije koja će, uz sanaciju oštećenja, spriječiti njegovo daljnje propadanje.

Radove je temeljem sklopljenog ugovora s Gradom Lepoglavom izvela tvrtka Colas koja je tom prigodom organizirala i prezentaciju koju su pratili predstavnici susjednih općina i gradova s područja Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije.

– Ova nova tehnologija sanacije cesta pruža odličan omjer kvalitete i cijene što je itekako važno jer nam omogućava sanacije većeg broja lokalnih cesta uz znatno manji trošak. Grad Lepoglava među prvim je gradovima odnosno jedinicama lokalne samouprave u ovom dijelu Hrvatske koji je počeo koristiti ovu tehnologiju što potvrđuje da pratimo inovativne trendove koji nam omogućavaju efikasnije održavanje komunalne infrastrukture, a time zadržavanja visokog komunalnog standarda važnog za naše građane – poručio je gradonačelnik Marijan Škvarić tijekom 135.000 kuna vrijednih radova na uređenju 440 metara ceste u naselju Sestranec.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje

Error, no Ad ID set! Check your syntax!