Povežite se s nama

Život i društvo

Četiri mjeseca na granici Zemljina sjevera i juga, s napuštenom djecom crne Afrike

Objavljeno:

- dana

VOLONTIRANJE

Tisućama kilometara daleko, na granici dvije zemljine polutke, u mjestu u zemlji gdje žive crni ljudi, smjestio se Mali dom. U centralnoj Keniji na tisuću metara nadmorske visine franjevačku misiju u selu Subukia vodi najmlađi hrvatski misionar fra Miro Babić (38). Uz malu crkvu i samostan unatrag deset godina stvorio je utočište, sirotište za odbačenu i bolesnu djecu. Uz sirotište je osnovao i dječji vrtić kao i srednju školu za siromašnu djecu te ambulantu.

Fra Miro ne izgleda poput svećenika. Kada ga vidite na slici, pomislite: “Opet neki hipster dobrotvor u Africi”, ali svojim radom u taj siromašni dio svijeta privlači volontere iz cijele Hrvatske i svijeta. Četiri mjeseca u Malom domu, od rujna prošle godine pa sve do siječnja, provela je mlada Bednjanka Ivana Sekol.

Ostvaren san

– Za Mali dom čula sam još 2008., a kada je 2013. volonterka Ana Josipović razvila projekt Narukvice prijateljstva, u to se uključila i Druga gimnazija, škola u kojoj predajem njemački i ruski, i sve mi se više činilo da su moja maštanja da odem u Afriku ostvariva. Uspjela sam se dogovoriti za neplaćeni godišnji odmor i otišla. Ovo je bilo moje prvo veliko putovanje i prvo volontiranje. Teško je nakon svega vratiti se u stvarnost – kaže Ivana.

Sirotište Mali dom osnovao je franjevac Miro Babić. U njemu su bolesna i odbačena djeca. Uz sirotište djeluje i vrtić, tj. mala škola, ali i Zdravstveni centar te srednja škola

Ivana je bila dobro pripremljena prije nego što je otišla, znala je što je očekuje – mjesto različito od zapadnog svijeta koje poznaje, s tužnim sudbinama djece bez roditelja. Kaže, iako je bila pripremljena na to sve, ipak joj je trebalo tjedan-dva da se prilagodi.

– Neusporediv je taj pojam siromaštva u Europi s onim u Africi. Živi se u blatnim kolibama, djeca doslovno hodaju u cipelama s rupom, nemaju odjeće… Voda, je naravno, nešto što stalno nedostaje, a prehrana se svodi na miks afričkoga graha i kukuruza te još nekoliko žitarica. Ipak, boraveći tamo, shvatila sam da su ljudi tamo bogatiji od nas. Materijalno nemaju, pa tome niti ne teže. Ono malo što imaju dijele i vrlo su solidarni. Važne su im druge vrijednosti – iskrenost i poštenje. Čovjek se doista promijeni živeći u tom svijetu, barem zamalo – veli Ivana.

Četiri volontera

Uz Ivanu su u samostanu bila još četiri volontera, među njima i Mijo Majhen iz Gornjeg Vratna. – Iako postoji srednja škola za siromašne, kao volonter nisam bila profesor. Dan nam je počinjao vrlo rano, već u sedam sati prije doručka bili smo na misi. U sirotištu su napuštena djeca, kao i ona koja boluju od epilepsije, dječje paralize, ona s posljedicima kod nas izlječive tuberkuloze. Djeca žive kao velika obitelj i vrlo su samostalni. O njima se brinu “mame” (žene iz sela) koje je zaposlio fra Miro, a naša uloga je bila da im isto tako pomažemo u životu – prati veš, pomagati im u učenju… sve što ide u taj svakodnevni život – pojašnjava Ivana. U sklopu Malog doma je i vrtić, tj. mala škola za djecu iz okolnih sela kako bi se naučili pisati i čitati. – Djeca dnevno propješače nekoliko kilometara, a nije rijetkost da petogodišnjaci na leđima nose svoju malu braću i sestre – veli Ivana. Sada, četiri mjeseca nakon što se vratila iz Afrike, Ivana se prilagođava životu kod kuće, a u mislima joj je stalno Afrika. Nakon boravka tamo odlučila je i dalje pomagati. Uskoro će pokrenuti i akciju u varaždinskim školama kako bi učenicima pokazala kako žive njihovi vršnjaci na jednom drugom kontinentu, kako bi postali prijatelji Malog doma i pomogli onima kojima pomoć treba.

Upoznati Rebeccu bilo je doista emotivno!

– Obrazovanje je jedino što djecu Kenije može otisnuti dalje i ponuditi im neku bolju budućnost. Tamo se svako obrazovanje plaća, a 400 eura iznos je školarine za jednog učenika – uz samu nastavu to uključuje smještaj i hranu, pa je to djeci motiv da uopće idu u školu – priča Ivana. Radi se o svoj djeci iz područja oko Malog doma kojima treba financirati srednjoškolsko obrazovanje. Tako su učenici jednog razreda Druge gimnazije uplatili taj iznos, a i Ivana je unatrag godinu dana postala kuma jedne djevojke. 
Tijekom boravka u Malom domu imala je i priliku upoznati je.
–  Susret s Rebeccom bio je izrazito emotivan. Ona nije znala da sam upravo ja ta kuma. Kada je shvatila – krenule su suze. Nevjerojatno je koliko su sitnice koje sam joj donijela poput običnih gelova za tuširanje i odjeće nju razveselile. Toj djevojci su stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo značile cijelo bogatstvo. Taj susret još mi je jače pokazao kako mi stalno nepotrebno tražimo više   – kaže Ivana.

Savjeti volonterima

– Zašto ideš tamo? Nemoj ići, Afrika je puna bolesti, nesigurno je i sve je puno terorista – to su mi govorili zabrinuti roditelji prije nego sam odlazila. Naravno, nije tako. Tamo sam preboljela malariju, ali to u Keniji smatraju neopasnom bolesti, nešto poput prehlade. Istina je da su pojedina područja nesigurna, no centralna Kenija i naše selo je jako mirno mjesto. Čak nema ni tigrova, lavova i slonova, samo majmuna – kaže Ivana. Ono što je opasno, objasnila je, jesu plemenski sukobi koji stalno traju i nisu rijetki slučajevi kada jedno pleme protjera drugo, pa nastaju izuzetno tužni izbjeglički kampovi.
Svi koji bi željeli otići volontirati, to mogu, ali moraju imati i nešto novaca. – Svaki volonter sam plaća put, vizu, cjepivo, ali i smještaj u Malom domu za koji mjesečno treba izdvojiti 250 eura – objašnjava.

KONTAKT

Za sve koji žele pomoći, informacije mogu potražiti na facebook stranici www.facebook.com/Malidom.Africa ili na www.malidom.com.

Izvor:
Foto:

Život i društvo

Varaždinske mažoretkinje osvojile čak 29 zlatnih medalja u Karlovcu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Varaždinske su mažoretkinje godinu obilježavanja svoga velikog jubileja – 30. obljetnicu osnutka i postojanja započele na najbolji mogući način. Proteklog su vikenda na motivacijskom natjecanju Prvi i viši korak u Karlovcu osvojile čak 29 zlatnih medalja.

Riječ je o natjecanju koje se provodi po regijama kako bi se djevojčice mlađeg uzrasta u kategoriji Prvi korak, i one starije u kategoriji Viši korak motivirale za daljnje aktivnosti na način da se kratko predstave rezimirajući savladane mažoret elemente i vještine.

– Ovo je ujedno rezultat uspješnih i sveobuhvatnih priprema za svibanjsko državno Prvenstvo u mažoret plesu, kojemu će Varaždinske mažoretkinje prvi puta biti domaćini – ističe voditeljica Varaždinskih mažoretkinja Anita Mikac Grabarić.

Ovo je natjecanje tim vrednije jer se događa u godini kad Varaždinske mažoretkinje obilježavaju svoju 30. obljetnicu. Udruga je osnovana u travnju 1994. uz još dvije hrvatske prvoosnovane mažoret udruge u Cavtatu i Vrbovcu, tako da Varaždinske mažoretkinje spadaju među pionire hrvatskog mažoret pokreta – napominje voditeljica, prisjećajući se osnivača i dugogodišnjeg predsjednika Anđelka Zorkovića po kojem se danas zove visoka nagrada Hrvatskog Mažoret Saveza koja se dodjeljuje za vrhunska postignuća u mažoret plesu.

– Obzirom da smo u jeku priprema za nastup na državnom prvenstvu, i to s duetima, solo i ekipnim nastupima, pojačano treniramo kako bi sve na vrijeme dovršile te naš Varaždin predstavile u najboljem mogućem mažoret svjetlu – zaključuje voditeljica.

Varaždinske mažoretkinje kao članice Hrvatskog Mažoret Saveza u godini obilježavanja 30. obljetnice svoga postojanja će u dane vikenda 11. i 12. svibnja biti domaćini Prvenstva Hrvatske u mažoret plesu, koje će okupiti 1500 natjecateljica iz cijele zemlje. Središnji će program obilježavanja svoga velikog jubileja upriličiti uz Reviju mažoret timova, koja će ove godine biti održana u subotu 31. kolovoza.

Nastavite čitati

Život i društvo

FOTO Već tradicionalno na Veliki petak podijeljeni obroci u Pučkoj kuhinji biskupijskog Caritasa

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Varaždinski biskup Bože Radoš tradicionalno je na Veliki petak, 29. ožujka, u društvu ravnatelja Biskupijskog Caritasa Ante Šole posjetio Pučku kuhinju Caritasa Varaždinske biskupije na Banfici. Biskupu su se uime Varaždinske županije pridružile predsjednica Županijskog Savjeta za zdravlje doc. prim. dr. sc. Spomenka Kiđemet-Piskač i pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, civilno društvo i hrvatske branitelje Ljubica Božić.

Ispred Grada volontere i korisnike Caritasove pučke kuhinje posjetio je gradonačelnik Neven Bosilj i predsjednik Gradskog vijeća Grada Varaždina Lovro Lukavečki.

Prije podjele toplih obroka i prigodnih uskršnjih paketa biskup Radoš je predvodio molitvu i blagoslovio jelo. Podsjetio je biskup kako je Veliki Petak, dan Isusovoga križnoga puta, dan Njegove muke i smrti.

– Kao Crkva to činimo kroz djelovanje našega Caritasa, po vrijednim rukama  naših volontera, vodstva Caritasa i u suradnji sa Varaždinskom županijom i Gradom Varaždinom. Ne samo da njima činimo dobro, nego s njima idemo prema najvećoj radost koju čovjek može doživjeti, osjetiti – a onda i posvjedočiti: ‘Sretni smo jer je Isus uskrsnuo’ a i drugima čestitati, poželjeti: I vama želimo da budete sretni jer je Isus živ, uskrsnuo – rekao je biskup Bože Radoš.

– U ovim blagdanskim danima već tradicionalno zajedno s varaždinskim biskupom mons. Božom Radošem te predstavnicima Grada Varaždina, sudjelujemo u podjeli blagdanskog objeda. Naravno uz nas su tu i volonteri bez čijeg angažmana ne bi bilo ovog zajedništva, empatije i solidarnosti. Varaždinska županija kontinuirano sufinancira Caritasovu pučku kuhinju u Varaždinu, a ove godine smo za njen rad izdvojili više od 13 tisuća eura. I kroz samu godinu pomažemo još na nekoliko načina jer je važno pomagati, pokazati  dobru volju i humanost. Svim potrebitima, ali i svim ljudima dobre volje želim mirne i radošću ispunjene Uskrsne blagdane – poručila je predsjednica Županijskog Savjeta za zdravlje Kiđemet-Piskač.

U preduskrsno vrijeme tradicionalno se ovom simboličkom gestom pridružujemo našem Biskupu i njegovim suradnicima u podjeli blagdanskih obroka. Grad Varaždin podupire rad Caritasa Varaždinske biskupije sa preko 60 tisuća eura godišnje.

– Zahvalni smo Caritasu na svemu što radi i što omogućuje našim sugrađanima slabijeg imovinskog stanja da ipak dostojno žive – rekao je gradonačelnik Bosilj nakon podjele toplih obroka i uskršnjih paketa.

Spomenimo kako Caritasova pučka kuhinja svakodnevno priprema oko 300 obroka koje dio korisnika blaguje u za to opremljenoj blagovaoni, dok dio korisnika obroke nosi kućama. U Pučkoj kuhinji pripremaju se obroci koje pojedinim korisnicima dostavlja Crveni križ, te obroci za Sigurnu kuću.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje