Povežite se s nama

Tema dana

Da dođem samo jedan dan na vlast, sve bih okrenuo naglavce

Objavljeno:

- dana

Intervju: Štefan Čelan, gradonačelnik Ptuja

Kad biste nekoga iz Europske unije upitali o odnosima Hrvata i Slovenaca, bez imalo razmišljanja bi rekao: katastrofa. Čas se tužakamo oko Piranskog zaljeva, pa Savudrijske vale, potom prijeđemo na zaštitu terana, a sad je na redu istarski pršut.

Na sreću, odnose animoziteta dviju zemalja na državnoj razini ne dijele i stanovnici pograničnih općina. Barem onih na kopnu. Sjeverozapadna Hrvatska ne samo da živi u dobrosusjedskim odnosima sa Slovencima već se, kao pravi susjedi, i oslanjaju jedni na druge.
Štefan Čelan, gradonačelnik Ptuja, bez problema će s Hrvatima podijeliti svoja itekako dobra iskustva, o prokušanim metodama uzimanja novca iz EU fondova. Ili, kako sam kaže, trikove. Ured gradonačelnika Ptuja kreativan je i ugodan prostor. Uz australske suvenire okruženi zelenim biljem na podu i slike jarkih boja na zidovima – staklena figura varaždinske vijećnice.

Prvo bih sve banke nacionalizirao

Svi se slažu u jednom. Gradonačelnik, kojem ove godine istječe treći mandat, a još nije siguran hoće li ući u borbu za četvrti – odličan je sugovornik. Koje god teme se dotaknete, ima svoje mišljenje, koje će vam argumentirano obrazložiti. Govorite li o državnim, vjerskim, gospodarskim pitanjima… ili razgovarate o kvalitetnim čajevima, filozofskim pitanjima i životu općenito.
Netom prije nego je ušao u kabinet na intervju zbog kojega je otkazao tri dogovorena sastanka, jer smo zbog uvjeta na cestama prilično zakasnili, fotograf i ja smo u žaru rasprave zaključili kako su ljudi najveće životinje. Budući je ušao usred konverzacije zanimalo me što on misli o toj tezi:
– Ne samo da je bitno, nego je to najbitnije pitanje koje bi svaki čovjek sebe trebao pitati. Uvjeren sam da, ako zapadna civilizacija ne promijeni ponašanje, a potom politički i ekonomski sistem, nemamo velikih šansi preživjeti vis a vis Euroazije – Kine, Indije i Rusije. Tamo je 2,5 milijardi ljudi koji funkcioniraju sasvim drukčije nego mi. Zapadnjaci su dobili priliku da vode nekakav razvoj i politiku, a propustit ćemo ju, ako hitno nešto ne promijenimo. Taj materijalistički koncept u kojem smo postali robovi alata koji smo sami izmislili – novca. Umjesto da imamo alat kojim bismo si pomagali da bolje živimo, mi smo postali robovi tog alata. Ako to ne promijenimo, nema nam spasa. Skroz smo materijalistički usmjereni.
Gdje onda po toj teoriji uopće vidite Europsku uniju? Totalni je kaos – dok jedni pristaju na sve kompromise da se pridruže Uniji, drugi prijete izlaskom.
Da dođem samo jedan dan na vlast, sve bih okrenuo naglavce. Prvo bih sve banke nacionalizirao. U privatnom vlasništvu je 90 posto banaka. To su uglavnom dioničari. Danas u svijetu postoji 93 posto virtualnog novca. Novca iza kojega ništa ne stoji. Bez pokrića. Zašto smo uopće izmislili novac? Da ne nosimo zlato amo-tamo. Tri tisuće godina je vrijedilo pravilo “jedna jedinica novca jednaka je jednoj jedinici zlata”. Rekao sam – nacionalizirati banke, ukinuti burze. Što je burza uopće? To je science fiction. Čista prognoza bez egzaktnih podataka. Sve je temeljeno na spekulacijama.
To je lopovluk – genocidni nacrt bankara. Svi traže ideju: Ein Führer, ein Gott, ein Geld – jedan vođa, jedan Bog, jedan novac. To je ideja svih velikih psihopata kroz povijest. Hitler je bio zadnji koji je to pokušao odraditi svjetskim ratom. Ovi današnji su ustanovili da je svjetski rat bez veze – „mi to možemo raditi burzom i bankama“.

Stranački političari
 

U vašoj stranci su stalna previranja. Često ste mijenjali predsjednike, jedni su sami davali ostavke, za druge se izglasavalo povjerenje, odlazili su na pola mandata… Kako uopće danas funkcionira slovenska politika?
Drnovšek je, po meni, bio zadnji slovenski državnik. Europskoj uniji, a pogotovo ovim našim prostorima fale jaki državnici. Ne bih se miješao u hrvatsku politiku, ali mislim da neću pogriješiti kažem li da niti vi nemate jednog jedinog državnika. Niti poduzetnika. Mi imamo stranačke političare i menadžere. Stranački političar brine se samo o preživljavanju svoje stranke i njezine politike i nitko se ne brine o državi nego samo o svojim malim, parcijalnim interesima. Više nema niti pravih poduzetnika koji žive za svoj posao. Imate menadžere koji sklapaju ugovore, u kojima ih zanima jedino koliko će dobiti ako ih smjene.
Kako danas živi prosječan Slovenac s troje djece, kao vi?
Slovenija je još uvijek zemlja gdje onaj tko želi, može raditi i zaraditi. Ali, uzmi što ti se nudi. Ako živiš u tom svjetonazoru, onda se posao lako nađe.
Dakle, kako živi prosječan Slovenac?
Još 1989. godine studirao sam u Njemačkoj. Kad sam svom profesoru, koji je imao unajmljeni stan, pričao o privatnim nekretninama u Sloveniji, čovjek nije vjerovao. A, to imamo i danas. Većina ljudi ima stanove ili kuće, dosta njih vikendice, nešto zemlje. Toga nigdje u Europi nema. Po tom smo pitanju još uvijek strahovito bogata nacija. To su sve neki manevri koji dopuštaju da se u Sloveniji može relativno pristojno živjeti.
Mislite li da je pametno rasprodavati zemlju, kao što to radimo u Hrvatskoj?
Po meni je kapitalizam gori sistem od komunizma. Mislim na čistu ideju. Da čovjek živi po potrebama – s onoliko koliko mu treba. Dok s druge strane imate sistem života po svojim sposobnostima – kapitalizam. Nije bitno koliko trebaš nego koliko si sposoban zaraditi. Pa imaš tri kuće, pet auta… Znate koliko na planetu Zemlji ima površine pogodne za život? Tri posto. Kad odbijete dvije trećine voda, prašume, pustinje.

“Ovi današnji su ustanovili da je svjetski rat bez veze – „mi to možemo raditi burzom i bankama“

U kapitalizmu – stanovništvo raste, a resursi padaju. Kako kapitalistička filozofija može biti filozofija uspjeha? Kako? Ne može. Biološki kapacitet zemlje potrošen je 1980. godine. Do tada smo još živjeli u ravnoteži s prirodom. Koliko smo trošili, toliko je priroda uspjela vratiti. Sad je to 1,3. Trideset posto više trošimo, nego što nam priroda može vratiti. Postoji jedna tablica – ecological footprint – kladim se da je vaš oko 2,5. To znači, ako bi svih sedam milijardi ljudi živjeli istim standardom kao vi, zemlja bi trebala biti 2,5 puta veća. Po prosječnom Amerikancu – devet puta veća. Dok 3,5 milijardi ljudi ima oko 0,5 ili 0,8. Jer ovima ne damo, a ovi troše preko devet puta više no što zemlja podnosi.

Stabilna ekonomija

Ptuj je 2005. godine bio centar malih i srednjih poduzetnika, a kako je danas? U Hrvatskoj su mali i srednji poduzetnici najgore prošli u recesiji.
Što se tiče gospodarstva, imamo stabilnu situaciju jer su ovdje dvije velike firme – Perutnina Ptuj, koja raste, pa okuplja oko sebe brojne mikropoduzetnike kao kooperante.
U tvornici je zaposleno 3,8 tisuća ljudi. Druga je tvornica aluminija, Talun s oko 900 radnika. U vrijeme kad smo stvarali državu, u Ptuju su bili pogoni mnogih tvrtki čija su sjedišta bila van grada. Recimo, Sava je bila u Kranju, Tam u Mariboru… svi ptujski pogoni su propali. Tada smo imali oko 30 posto nezaposlenih. Bili smo rekorderi.
Kako ste se izvukli?
Zamah je uzelo malo i srednje poduzetništvo. Naglo smo bačeni u hladnu vodu i morali brzo isplivati. Sad su ti, u ono vrijeme mikro, mali i srednji poduzetnici, narasli i već zapošljavaju po 600-700 ljudi.
Mislite li da je to stvar mentaliteta ili dobrih, možda poticajnih zakona, brže birokracije…
Mislim da je toliko poduzetnika zato što nije bilo drugih mogućnosti.. Kao svugde i naša birokracija je spora. A ljudi su navikli na nju i nekako se več snalaze.
Je li bolje otkad ste u Uniji ili lošije?
Reći ću iskreno. Po meni je EU za stvaralačke nacije – ako si od malih nogu odgajan da bez stvaralaštva i rada nema ništa, onda je Unija prava zemlja za tebe. Tko ima to u sebi, može naći svoju priliku i profitirati.
Koliko vi kao gradonačelnik imate utjecaja pri, na primjer zapošljavanju ili pogodovanju?
Uopće nemam. Mi smo strahovito centralistička zemlja kao što je i EU. Bez dodatnih državnih i europskih novaca ne možemo živjeti. To automatski podrazumijeva razvoj po diktatu. Kako oni propišu. Toliko će novaca ići za ovo, toliko za ono. Nitko vas ne pita treba li vam to uopće u gradu. Ako želite raditi nešto kao gradonačelnik, “take it or leave it”. Uzmi ili ostavi.
Koliko znam, za vas vele da ste stručnjak u uzimanju europskog novca. Dok, na primjer, Hrvatska još uopće nema ideju kako će do 2020. godine potrošiti četiri milijarde koje ima na raspolaganju. Čak je sve raširenije uvjerenje da ih nećemo iskoristiti.
Ako bi u proračunu imali samo svoj novac, on ne bi bio 32, nego 24 milijuna eura. Od 24, 20 je milijuna unaprijed raspoređeno. Znači, četiri milijuna mi ostaje za sve investicije – vrtiće, škole, infrastrukturu… A što bih mogao s četiri milijuna? Grad, država EU – sistem financiranja. Ove godine u strukturi 36 posto ide za investicije. Rekord europskih novaca u jednoj je godini bio 17 milijuna eura. Da nema europskog novca – katastrofa.
Vi ste se dobro snašli. Ali Ptuj ima sreću, pa ima gradonačelnika koji je bio na čelu ZRS Bistra čija je jedna od djelatnosti upravo izvlačenje novca iz EU.
Istina. Sve trikove sam naučio već tamo, pa mi nije bio problem upotrijebiti ih i u Gradu. Prvo i najbitnije je da unaprijed znate u kojemu pravcu ide država i europska zajednica. Unaprijed morate znati prioritete. Tada već znate za što će se dobivati novac pa kalkulirate. Radije se pripremaš za projekt koji će 99 posto dobiti najviše novca, nego za onaj koji ti je potrebniji, ali nećeš dobiti niti pola potrebnog novca. Treba znati igru.
Koliko je Ptuj do sada uspio izvući novca iz Fondova?
Znam za bivšu Skupštinu Občine Ptuj, koju sada čini 16 občina – otkada smo u EU, povukli smo 240 milijuna eura. Iznad prosjeka smo ostalih gradova.
Koliko je to pridonijelo gradskom BDP-u?
Svaki euro, dobiven iz budžeta EU, po meni je ekvivalent 10 eura dobrog posla. Devet se potroši na troškove. Tko taj novac baci, taj nema pojma što je ekonomija.

EU fondovi

Dajte neki savjet hrvatskoj vladi.
To nije tako laka priča, a mislim da radite jednake greške kao i mi. Prva najveća greška je da se država „stavi“ na čelo i kaže: „Jedino mi možemo voditi postupak trošenja europskog novca.“ Niti jedna europska zemlja to više ne radi. Vele da je to novac za regionalni razvoj i sav su novac usmjerili na niže nivoe vlasti. Novac ide direktno tamo gdje će se potrošiti. A kod nas idu prvo u centralu, pa iz centrale javni pozivi, pa podjela, bla, bla bla… Tu se gubi strahovito puno vremena.
Prvo i najbitnije je da unaprijed znate u kojemu pravcu ide država i europska zajednica. Unaprijed morate znati prioritete. Tada već znate za što će se dobivati novac pa kalkulirate.

Varaždinski otpad u Ptuju?

Budući da ste, na kraju je ispalo, savršeno riješili pitanje smeća, a velite da sa susjedima Hrvatima nemate problema, jeste li ikada razmišljali o suradnji na tom polju?
S bivšim gradonačelnikom Čehokom često smo razgovarali o tome. Jedno vrijeme smo čak bili na tragu nekog dogovora da pokušamo vidjeti kako bismo mogli to riješiti međunarodnom suradnjom. Kako bi smeće iz Varaždina išlo u Ptuj. Raspitivali smo se da li bi to bilo moguće. Razmišljalo se o tome da bi se smeće moglo deponirati u Sloveniji.
S današnjim gradonačelnikom?
Razgovrali smo o puno toga, ali o smeću još nismo.
Vidite li neko riješenje tog gorućeg pitanja u budućnosti? Ne samo za Hrvatsku.
Kako da ne. Jaki europski lobiji na polju otpada grijat će Bečane našim smećem. A mi ćemo im još plaćati što ga odvoze.

Tužba protiv države zbog deponija smeća Cero Gajke

Znate problem Varaždina s otpadom. Vi ste svoj riješili odlagalištem Cero Gajke. Je li bilo problema do konačnog rješenja kao u Varaždinu?
Naša država ima anarhiju gotovo na svim poljima, a ovdje je najveća. Do sada nismo imali dovoljno jakog ministra s dovoljno jakom kičmom koji bi presjekao sve budalaštine na tom polju. Otvorili smo neke poluprivatne firme koje se bave time kako zaraditi, a sve ostalo gdje nema zarade s tim neka se bavi Grad. U Ptuju smo ipak uspjeli uspostaviti udruženje općina i izgradili smo i još gradimo taj Centar.
Odlagalište je uzrokovalo i tužbu Ptuja protiv države?
Tužili smo državu i dobili spor na Višem sudu jer su Zakoni donošeni retroaktivno. A sve zbog privatnih interesa koji su strahovito povezani s državnim lobijima. Tri smo se godine tužili s državom i dobili tužbu na kraju. Dakle, tri smo godine, zbog sudovanja, čekali dozvolu za gradnju sljedeće faze deponija. Zamislite budalaštinu – u početku gradnje postupak je, po zakonu, vodila država. Država ju je smjestila u prostor; 18 hektara u prostornim planovima namijenjeno je deponiju. Između izgradnje prve i druge faze promijenili su propise i sad kad smo trebali preći na fazu tri, ustvrdili su da „nismo postojeći deponij“. Po novom propisu, to je novi deponij. Nije više onaj stari, ucrtan. Trebali bismo sve Jovo nanovo. Tri godine smo se tužili i na kraju dobili. Još imamo rezervu prostora za pola godine, a onda je deponij pun.
Dakle, imate iskustva, a poznat vam je varaždinski slučaj. Imate li kakvu sugestiju kako ga riješiti?
Moj savjet je – promijenite što prije zakone u kojima će jasno pisati da za smeće odgovaraju grad i država. Ako je to u javnom interesu, onda se nikoga više ništa ne pita. Tko misli da nije, u redu – neka tuži. Sud će dati zadnju riječ. To je princip cijele EU. Nijemci nikoga ne pitaju gdje će ići autoput, željeznica ili gdje će biti deponij. Oni vele – to je nacionalni interes i tu će biti deponij. Kod nas se uvijek nađe netko tko veli „ne dam zemlju“. Grad i država ti ponudi otkupnu cijenu, ti tražiš više, oni ne daju i idete na sud.  Ali, deponij se cijelo vrijeme gradi bez zastoja. Neovisno o sudskom sporu oko cijene otkupa.

CERO GAJKE

Registrirano za prikupljanje, sortiranje, kompostiranje i odlaganje.

17 općina

77 tisuća stanovnika

100 tisuća tona 18 hektara

12 za odlaganje

 

 

 

 

 

 

Borba za četvrti mandat?

Hoćete li se kandidirati na ovogodišnjim izborima.
Razmišljam.
Pa nemate baš puno vremena
Ja imam. Konkurencija nema.
Koliko loši odnosi Slovenije i Hrvatske na državnom nivou utječu na ovo pogranično područje?
Uvijek kaže – prijatelje možeš birati, susjede ne. Zato sa susjedima uvijek treba imati dobre odnose. Osobno nemam niti jednu primjedbu na Hrvatsku, barem na razini na kojoj mi surađujemo. Starosjedilac sam na Ugljanu 30 godina. Proputovao sam svijet, ali ono što imaju hrvatski otoci ne postoji na ovom planetu. Nikada, ali baš nikada nisam doživio loše iskustvo s Hrvatima.

Izvor:
Foto:

Glazba

Porin ove godine slavi četvrt stoljeća, među nominiranima su čak tri iz Međimurske županije

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

porin

Nagrada Porin ove godine doživljava jubilarno, 25. izdanje, a među nominiranima su i tri imena iz Međimurja.

U kategoriji nagrade Porin “Novi izvođač godine” nominirana je Carla Belovari iz Svete Marije, pri čemu su u toj kategoriji nominirani i bend Fluentes te Boris Štok. Osim Carle, nominirana je i mlada Zsa Zsa, pravim imenom Jelena Žnidarić, iz Pušćina. Njezino se ime našlo u kategoriji “Najbolja vokalna suradnja”. Zsa Zsa je u duetu s Vannom otpjevala singl “Tragom svojih tragova”. U istoj kategoriji nominiran je i duet Olivera Dragojevića i Željka Bebeka (“Ako voliš ovu ženu”) te Bang bang feat. Saša Antić (“Kako stoje stvari”).

Mirko Švenda-Žiga sa suradnicima, Krunoslavom Lajtmanom te Tonijem Eterovićem, nominiran je za “Najbolji album popularne duhovne glazbe”. Radi se o albumu “Tri kralja jahahu”.

porin

Toni Eterović, Krunoslav Lajtman i Mirko Švenda Žiga

Najviše nominacija, čak 9, ove godine ima Mia Dimšić i suradnici. Nominacije i nagrade raspoređene su u 35 kategorija, a pristiglo je 1645 prijava. Pobjednici će biti proglašeni na svečanoj dodjeli 23. ožujka u splitskoj Spaladium Areni.

Nastavite čitati

Tema dana

Uspješno odrađen kamp

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

KOŠARKA

Košarkaški kamp u organizaciji KK Grafičar opravdao je svoje postojanje.

U sedam dana mladi ludbreški košarkaši, uz pomoć kvalitetnih trenera s područja naše i susjednih županija kao te posebno gostujućih trenera iz KK Cedevita napravili su veliki pomak u svom košakšakom znanju. Zanimljivo ej bilo i gostovanjre prof. Ante Tomas, a među demonstartorima bili su sadašnji i budući prvoligaški igrači. Kroz kamp je prošlo sedamdesetak mladih, a izdvojio je dvojac Grafičara Vađunec i Virag, od kojih u klubu mnogo očekuje u sljedećim sezonama. Mladi trenerski kadar ludbreškog kluba odradio je najveći dio posla oko kampa a u tome su sudjelovali Siniša Beser i trener mlađih kategorija Tomislav Horvat, a svoj udio dali su i trener Danijel Papp te Igor Dijanošić.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje