VIŠE OD HOBIJA

Daniel Ciglarić iz Čakovca pravi je zaljubljenik u lokalnu povijest. Ovaj 23-ogodišnji student održavanja zrakoplova u Velikoj Gorici već se deset godina bavi skupljanjem starih razglednica i fotografija grada Čakovca te vojnih oznaka i pilotske opreme.

Povodom Dana Županije 2. svibnja u 18 sati u Gradskoj knjižnici “Nikola Zrinski” otvorenje je njegove prve samostalne izložbe skupljenih fotografija. Glavna fotografija izložbe bit će ona na kojoj je prikazano otkrivanje spomenika Orla u centru grada 1905. godine, a na njoj se nalazi pečat najstarijih međimurskih grofova.

Sto godina i više

– Od svega što imam, ništa nisam naslijedio, već sam sve sam prikupio, najviše putem francuske stranice na internetu i e-bay aukcija – objašnjava Daniel, koji u svojoj kolekciji, među ostalime, ima i fotografiju Alojzija Stepinca u Čakovcu i prvoga kina u Čakovcu, koje je otvoreno prije stotinjak godina, te fotografije dječjih predstava “Snjeguljice” i “Pepeljuge” iz 1933. ili 1940. godine, na kojima su, kaže Daniel, neki njegovi današnji prijatelji i poznanici.

– Općenito se družim s malo starijom gospodom, koji malo više znaju o ovom mom hobiju. Jednog prijatelja imam koji je čak 1922. godište – rekao je Daniel, čije razglednice i fotografije otkupljuje i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Njegova ljubav prema kolekcionarstvu počela je s vojnom opremom, no ubrzo se, kaže, prebacio na puno starije stvari. – Kada sam kupio prvu razglednicu iz Kraljevine Jugoslavije, nisam ni znao da je toliko stara. Prvih mjesec dana stajala je u ormaru, nisam znao ništa o njoj – rekao je Daniel, koji je na prvi sajam filatelije u Zagreb došao kao pravi laik, misleći da će razglednice stajati oko deset kuna. – Prevario sam se, cifra je bila s tri nule, no ipak sam je kupio – dodao je. U obitelji nitko se ne bavi kolekcionarstvom osim njega, no otkriva da je imao neke zanimljive pretke. – Moj pradjed je bio vojnik koji je bio u Sarajevu kada se dogodio atentat na Franju Ferdinanda – izjavio je i dodao da je bio ranjen na Galiciji. U svojoj kolekciji ima i najstariju poznatu razglednicu grada Čakovca.

– Mislilo se da najstarija razglednica datira iz 1898. godine, a ja sam nabavio jednu koja je godinu prije nastala. Radi se o litografiji Čakovca koja nastala u Austro-Ugarskoj, a nabavio sam je tako da ju je jedan Slovenac izložio u Zagrebu na sajmu filatelije. Napravljena je tako da je otisnuta u kamenu – objašnjava Daniel te dodaje da su sve razglednice iz Austro-Ugarske u napravljene u boji jer su oni, za razliku od Kraljevine Jugoslavije, više pažnje i vremena posvetili i izradi fotografija, pa su i efektnije. Posebno je ponosan na svoje fotografije iz Austro-Ugarske koje će ove godine imati 120 godina.

Tajna kolekcije

– Tada su ljudi imali više “štiha” nego sada za takve fotografije. Danas više niti ne izrađujemo fotografije, sve su na kompjuterima, koji se kvare, i tako ode naša povijest – rekao je Daniel sa smiješkom na licu. Posebne su i fotografije koje se nazivaju Moonshine, koje su snimljene u mraku i na njima se vidi Mjesec. – Imam i fotomontaže. Dio su izrezali iz novina, pa su slagali na fotografije. To znamo jer naša djeca u Čakovcu nisu bila obučena, primjerice, u kauboje, nego puno skromnije – rekao je Daniel pokazujući na jednu takvu fotografiju Čakovca. – Danas nitko ne bi prepoznao da se radi o mjestu gdje je zgrada Županije jer je sve srušeno – dodaje. Razlika između fotografije i razglednice je, objašnjava Daniel, u tome što fotografije čuvamo za sebe, a razglednice se šalju po svijetu.

– Fascinantno mi je što imam jednu koja je poslana iz Čakovca za Budimpeštu 1904.  Kupio sam je u New Yorku, ali mi je nisu htjeli poslati u Hrvatsku, već su poslali mom prijatelju iz Nizozemske s kojim sam se našao u Zagrebu i vratio sam je kući. Kakav je to samo put koji jedna razglednica prođe i ostane cijela! Eto, to mene fascinira – naglasio je Daniel, koji u bogatoj kolekciji ima i original osmrtnice Ivana Kukuljevića Sakcinskog iz 1889., koji je kupio iz Budimpešte.

– Sada sam došao do toga da se sam financiram. No, na početku, u prvoj fazi, čovjek samo troši, jer moraš nešto skupiti, i tu najviše ljudi odustane. No, moraš se baviti s više stvari i ne smiješ biti hrčak koji sve želi. Moraš se specijalizirati za nešto, i to je ta tajna kolekcionarstva – zaključio je Daniel.

Izvor:
Foto: