STRUČNI OSVRT

Techno gost treća je zbirka priča – a prva isključivo sabranih kajkavskih – u prebogatom književnom opusu Denisa Peričića, među objavljenih mu 25 samostalnih knjiga, a druga u nakladi Kajkavskoga spravišča, društva za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti, ujedno i nakladnika časopisu Kaj (koji već 49. godište izlazi u Zagrebu).

S časopisom Kaj – sve od 1992. – Peričić surađuje antologijskom kajkavskom poezijom, nagrađivanom kajkavskom prozom u sklopu natječaja za kratku prozu i putopis, znanstvenim radovima, osvrtima… Iz iznimne književne biografije mr. sc. Denisa Peričića (r. 1968.), varaždinskog autora stilogenih dosega svjetske literature – nagrađivanog pjesnika, proznog, dramskog i znanstveno-stručnog pisca, prevoditelja, esejista, kolumnista, kritičara, antologičara, medijskog stručnjaka, urednika – valja izdvojiti prvi postmodernistički kajkavski roman Netopir i črni ljudi.

Duhovni topos grada

Tri su odlike koje objedinjuju 25 (kraćih) kajkavskih proznih formi Denisa Peričića u Techno gostu: pripovjedačko umijeće, funkcionalno stilska svemoć kajkavskoga jezika i duhovni topos Varaždina. Tekstualno i izvantekstovno, one proširuju konotacijski obzor autorova naslova u kojem ‘gost’ spontano čitalački u našoj svijesti konvertira u engl. „ghost“, u značenju ‘duh’. Varijantama semantičkih zabuna – s kojima autor, čini se, i računa – semantičko polje duha – od civilizacijskih vrednota do nevidljive sile, prikaza, sablasti, straha, užasa – u kajkavskim karnevalijama i fantazijama dodiruje međe (s)tvarnoga Svijeta kao vrlo neugodnog mjesta za život. Koje je mjesto – upravo tim autorskim odrednicama karnevalija i fantazija – ipak moguće držati pod kontrolom! Dijagnostika „črne sile“, „nakota od kmice“, „monštruma“, „Hudoga“, „živine“, „vraka“ itd. – pripovjedačkom lakoćom, te kajkavskom komunikativnošću, stvara svijet vršne književne postmoderne, u domicilnim granicama, ali i daleko izvan njih. Peričić je ekskluzivni postmodernist – i književnim, filozofijskim, teorijskim i jezičnim, i metajezičnim, i poetičkim nasljeđem – enfant terrible kajkavske postmoderne! Snižavanje svih ljudskih pojavnosti (od banalije do uzvišenosti) na istu izjednačenu mjeru bizarnosti i apsurda – tematska je meta Peričićevih proznih groteski, njihove ironijske i sarkastične žestine.

Moglo bi Vas zanimati:

FolkoFonija: posjetite Tradicijski sajam i sudjelujte na zanimljivim radionicama

Čuvanje tradicije i običaja ne iskazuje se samo kroz pjesmu i ples. Domaći kolači, prekrasne životopisne rukotvorine, pleteni cekeri, tradicijski...

Varaždin obogaćen

I na kajkavski Techno gost mogli bismo primijeniti ocjenu jednog od najznačajnijih povjesničara hrvatske književnosti, rođenog Varaždinca, akademika Miroslava Šicela, iz osvrta znakovita naslova „Porod od tmine“ (Kaj, 4-5, 2004.) na Peričićevu knjigu Krvavo i zajednički nazivnik te proze, koja je: (…) „nemilosrdna, ali, nažalost, istinita slika čovjeka našega doba koji je izgubio samoga sebe, prirodnog, kao posljedice agresivne urbanizacije i tehnizacije ljudske duše i duhovnosti“. Karakterizacija vlastite proze kao karnevalija i fantazija nije slučajna. Karnevalije podrazumijevaju dram(at)ski element, a fantazmagorije, hororni detalji, izravna su veza s pripovjednim diskursom – osiguravajući dinamičnost, komunikativnost Peričićeve proze. Osobit je i konceptualni, programatski model pisanja, kojim Peričić varira i širi žanrovske jezgre (krugove) vlastite umjetničke kajkavštine, a u kojem je najčešće onaj pjesnički temelj početni koncept. I uspješno suautorstvo, u Techno gostu u dvije priče sa suprugom Anitom Peričić, posljedak je takvoga koncepta.

“Pripovjedačko umijeće i funkcionalna svemoć kajkavskog jezika” 

Uz žanrovska i jezično-stilska prepletanja, među odlikama Peričićeve, kajkavske i cjelokupne proze valja istaknuti i autorsku kontrolu nad svim postupcima, nad tekstom, kontekstom, njegovom recepcijom, tehničko-grafijskim (ras)prostorom u knjizi, a s tim u vezi i osobitu brigu za čitatelja. Sabrane kajkavske priče i druge kratke proze u Techno gostu većinom su već vrijednosno ovjerene brojnim književnim nagradama, ali i antologiziranjem. U njima Peričić – uz neoekspresionističke, ali i metatekstne osobitosti hrvatske prozne postmoderne – afirmira i inovira stilskofunkcionalne osobitosti kajkavskoga jezika u bogatoj mu višestoljetnoj književnoj (i komunikacijskoj) dijakroniji – ponudivši autorski jezični kajkavski standard! Varaždin je i najnovijom kajkavskom prozom Denisa Peričića dobio svojevrsno književno „popločenje“; njegove dnevne, građanske i arhitektonske vizure obogaćene su trajno, neizgubivo u budućnosti – rečeno autorovim izrijekom – književnim „oneobičenjem“.

Izvor:
Foto: