Povežite se s nama

Savjeti

Dijete s teškoćama u redovnom vrtiću

Objavljeno:

- dana

Normalan život s…

Uključivanje djece s teškoćama u razvoju u redovne vrtićke programe od iznimne je važnosti za kasniji razvoj, učenje i napredak djeteta. Roditelji djece s teškoćama u razvoju često puta se dvoume bi li dijete upisali u vrtić te prođe dosta vremena prije nego se odluče na taj korak i uključe svoje dijete u grupu svojih vršnjaka. 

Najčešće roditelje brine što dijete još nije usvojilo sve vještine i sposobnosti koje bi trebalo u odnosu na svoju dob. Razvojne ljestvice postoje kako bi znali u kojoj dobi se najčešće pojavljuju određene vještine i sposobnosti, ali ako vaše dijete zaostaje na nekom području, to nikako nije razlog njegovog neuključivanja u vrtić.

Integracija daje mogućnost svoj djeci da se razviju u osobe koje razumiju i poštuju druge

Dijete će brže napredovati na emocionalnom, socijalnom i tjelesnom planu ako mu je omogućena interakcija s djecom bez teškoća. Djeca koja pohađaju vrtić kasnije se lakše uklope i snalaze u školskom okruženju. Kroz svakodnevne aktivnosti koje se događaju u vrtiću djeci se daje mogućnost za promatranje, imitiranje i interakciju s ostalom djecom koja nemaju poteškoće te im se pruža prilika za usvajanje novih sposobnosti i vještina koje nemaju priliku usvojiti u roditeljskom domu. 

Uključivanjem djece s teškoćama u redovne vrtićke programe od najranije dobi omogućeno je jačanje osobnosti djece, razvoj tolerancije i empatije, učenje suradnje, prihvaćanje različitosti, hrabrost pri traženju i davanju pomoći, jačanju kompetentne ličnosti… Integracija daje mogućnost svoj djeci da uče, igraju se i žive zajedno te da se razviju u osobe koje razumiju i poštuju druge.

Izvor:
Foto:

Savjeti

Djeca moraju biti pod stalnim nadzorom!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

SIGURNOST

Jeste li znali da se u Hrvatskoj svake godine utopi stotinjak osoba zbog čega je utapljanje četvrti uzrok smrti  u kategoriji nenamjernih ozljeda i to poslije padova, prometnih nesreća i otrovanja?

Upravo na to upozoravaju iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. – Kupanje, plivanje, ronjenje, daskanje, jedrenje, vožnja u čamcima te ostale aktivnosti unapređuju duševno i tjelesno zdravlje djece i odraslih. Potrebno je, međutim, poznavati rizike i mjere prevencije povezane s ovim aktivnostima, posebno one koji se odnose na sigurnost i prevenciju utapanja. Utapanje je značajan uzrok smrtnosti koji se može spriječiti – navode.

Godišnje se u Hrvatskoj utopi stotinjak osoba

Rizik od utapanja posebno je povećan kod male djece, neplivača, osoba koje boluju od kroničnih bolesti, posebno bolesti srca i krvnih žila te epilepsije, osoba koje su konzumirale alkohol te kod kupanja u rijekama i jezerima.

– Djeca trebaju biti pod stalnim nadzorom, čak i pri kupanju u kadi i malim, plastičnim bazenima. Mala djeca se mogu utopiti u vrlo maloj količini vode (u svega nekoliko centimetara visine), u kratkom vremenskom razdoblju. Stalan nadzor roditelja ili drugih odraslih osoba jedno je od osnovnih pravila sigurnosti – upozoravaju.

Za odrasle pak preporučuju da svladaju vještinu plivanja, koja je temeljna mjera prevencije utapanja. Isto tako treba plivati u društvu, u vodu postupno ulaziti te izbjegavati kupanje, odnosno plivanje neprestano nakon obroka.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Savjeti

Prepoznajte i prihvatite temperament djeteta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

RIJEČ PSIHOLOGA

Jedan od prvih i važnijih zadataka roditelja je da razumije svoje dijete kao pojedinca. To znači da promatra svaku promjenu u njegovu razvoju te uočava individualne načine ovladavanja okolinom.

Često možemo čuti od roditelja kako se žale: “Za Ivana nisam ni znala da imam dijete, a pored Marine ništa ne stignem. Svu energiju potrošim leteći za njom.”

Dječje igralište također je mjesto gdje se jako dobro mogu uočiti individualne razlike u igri i pristupu drugoj djeci. Njihove individualne razlike u razvojnim koracima posljedica su njihovog temperamenta koji usmjerava roditelje da se s odgojnim izazovima suočavaju različito. Temperament je predispozicija koja je urođena i zbog koje reagiramo na određene načine. Sastoji se od mnogo čimbenika: prilagodljivosti, upornosti, redovitosti, praga osjetljivosti, razine aktivnosti.

Nekoliko je klasifikacija temperamenta, ali najčešća i najraširenija je ona pedijatara Alexandra Thomasa i Stelle Chess o postojanju tri rana stila ponašanja: lak, teški i suzdržani. Djeca lakog temperamenta obično imaju pravilne obrasce spavanja, hranjenja, obavljanja nužde. Lako se prilagođavaju novim situacijama, rado pristupaju novim ljudima i predmetima. Njihovo raspoloženje je uglavnom pozitivno i veselo, a reakcije su niskog ili umjerenog intenziteta.

Dijete teškog temperamenta nema tako pravilne obrasce, teško se prilagođava novim situacijama, nerado pristupa novim ljudima i predmetima. Uglavnom je negativnog raspoloženja i često plače. Na nove podražaje reagira intenzivno.

Karakteristike djeteta suzdržanog temperamenta su slaba prilagođenost novim situacijama, povlačenje pred nepoznatima ljudima, niža razina aktivnosti i reakcije manjeg intenziteta.

Budući da je urođen, možemo reći da je temperament u nekoj mjeri stalan i predvidiv za budućnost, ali na njega utječu i mnoge stvari. Jedna od ključnih je i način na koji roditelj razumije vlastito dijete i djeluje na njega i njegova pozitivna i negativna iskustva.

Tako se može dogoditi da dođe do poteškoće u odnosu majke čije je ponašanje strukturirano i koja voli red te djeteta čiji je stil reagiranja upravo suprotan. Majka će pokušavati nahraniti dijete kada ono nije za to zainteresirano, što će onda dovesti do napetosti i majke i djeteta. Kako bi do ovakvih situacija dolazilo što rjeđe, dobro je da roditelji prepoznaju i prihvate temperament svojeg djeteta, jer im to omogućuje uvid u način kako adekvatno pomoći djetetu da se nosi s izazovima tijekom vlastitog razvoja.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje