U vrijeme kada se već u vrtićima odgajatelji sve teže nose s agresivnošću, u grupi “Cvjetići” gotovo se ne može vidjeti da djeca sukobe rješavaju fizičkim ili verbalnim nasiljem. Nije to slučajno: odgajateljice Franciska Kocijan i Anica Flegar s djevojčicama i dječacima već dugo rade na prepoznavanju emocija. 

Važno je da dijete shvati ljutnju kao normalnu emociju, ali da pritom ne ugrožava druge

 

– Ako je dijete sretno, htjet će učiti i usvajati nova znanja. Žalosno dijete ne žudi za znanjem. To je glavni razlog zašto smo se u radu s djecom prvenstveno usmjerile na emocije. Djecu učimo da prepoznaju zašto su sretna, ali i zašto su ljuta, tužna, iznenađena. Važno je da dijete shvati ljutnju kao normalnu emociju i da na nju ima pravo, ali da pritom ne ugrožava druge. U ovoj grupi gotovo da nema agresivnosti, jer su emocije “vani”. Dakle, potičemo ih da emocije prepoznaju i ispolje – objašnjava nam Franciska Kocijan. 

 

Ona je bila jedna od 12 polaznica škole kontrole ljutnje “Srdit – ljut” Obiteljskog centra Varaždinske županije, koju je osmislila i vodi Jasenka Barković, psihologinja. Riječ je bila o četvrtoj po redu školi kontrole ljutnje, koja je ovaj put održana u Dječjem vrtiću Varaždin zahvaljujući suradnji Centra s ravnateljicom Jasenkom Husnjak. 

Na radionicama se, ističe Barković, posebno istaknula Franciska Kocijan, odgajateljica koja je i ranije prepoznala koliko je važno raditi s djecom na prepoznavanju emocija. 

 

– Važno je da djeca nauče i to da nema negativnih i pozitivnih emocija. Sve emocije su u redu, a važno je kako ih usmjeravamo – napominje Franciska Kocijan. 

 

Možda je dijete nekoga udarilo, pojašnjava, zato jer je tužno. – Problem je što tu emociju nije ispoljilo pa je tuga na kraju “isplivala” van kroz agresivno ponašanje – objašnjava. 

 

Kada je dijete ljuto, tete ga prvo potaknu da definira emociju, a potom da ispriča što mu se dogodilo. – Upravo je do toga najteže doći – kaže Franciska Kocijan. Roditelji griješe ako djetetu govore da ne smije biti ljuto. Isto tako, djetetu koje plače ne treba govoriti da odmah prestane ili ga, još gore, kazniti. 

 

– Ako je dijete tužno, najvažnije je da ga zagrlimo i utješimo ili da poštujemo njegovu želju i ostavimo ga samog. S druge strane, kada je dijete sretno, trebamo ga saslušati, da nam ispriča koji je razlog njegove sreće – savjetuje. 

 

Jednostavnog recepta nema, ali ako uzmemo u obzir svaku emociju djeteta, na pravom smo putu prema prevenciji agresivnog ponašanja.

Nakon Dječjeg vrtića Varaždin, Jasenka Barković iz Obiteljskog centra Varaždinske županije provodi školu kontrole ljutnje u Dječjem vrtiću Ludbreg. Cilj je uvijek isti: prevencija agresivnog ponašanja. – Škola se sastoji od pet uzastopnih radionica na kojima se, među ostalim, obrađuje što su to osnovni osjećaji, što je ljutnja, koje su koristi od ljutnje, kako se kontrolira, ali i kako se razvija kroz dob, kako s djecom raditi na imenovanju, izražavanju i razumijevanju osjećaja ljutnje. Budući da su odgajatelji prvi uzori djeci nakon članova njihovih obitelji, važno je da oni sami dobro savladaju i neprekidno obnavljaju i proširuju ova znanja i vještine, kako bi ih od najranijeg uzrasta mogli prenijeti djeci – pojašnjava Jasenka Barković. Iznimno zadovoljna nakon radionica bila je odgajateljica Franciska Kocijan iz DV Varaždin. – Bilo je to odlično iskustvo. Od psihologinje Jasenke Barković dobile smo “materijal” kako se nositi s vlastitim emocijama, jer na taj način lakše pomažemo drugima. No dobile smo i nova znanja kako pomoći djetetu da bude što radosnije. To je i najvažnije – istaknula je.