Na članak o obavljanju dimnjačarskih usluga u Varaždinu, koji smo prije dva tjedna objavili u Regionalnom tjedniku, reagirao je direktor tvrtke Dimax Miroslav Njegovec.

On kaže da su riješili nesporazum s predstavnikom stanara zgrade na adresi Zrinskih i Frankopana 10 b, koji je odbio platiti dimnjačarske usluge. Podsjećamo, Mile Tanacković nije želio potpisati radni nalog dimnjačaru smatrajući da su njihove usluge nepotrebne jer čiste dimnjake koji se ne koriste, dok se u Dimaxu pozivaju na odluku Grada Varaždina iz 2015. prema kojoj se i takvi dimnjaci trebaju čistiti jednom u dvije godine.

Kontrole

Nakon objave članka u Regionalnom tjedniku, predstavnik stanara i direktor Dimaxa sastali su se na inicijativu upravitelja zgrade, obrta Filmar, nakon čega su, kako tvrde obje strane, plaćeni zaostali računi i razjašnjene nedoumice oko potrebe i dinamike čišćenja dimnjaka, a direktor Dimaxa je povukao prijavu upućenu Komunalnoj službi Grada Varaždina. Njegovec se poziva na gradsku odluku koja propisuje način i rokove čišćenja te kontrolu dimnjaka ovisno o vrsti priključenih uređaja za loženje.

– U navedenoj zgradi ugrađeni su dimnjaci od nehrđajućega čeličnog lima, a imaju priključene atmosferske bojlere. Kod takvih dimnjaka kontrole se moraju obavljati najmanje dva puta godišnje i jedanput čišćenje. Jedanput godišnje obvezno se čiste i priključne cijevi od bojlera do dimnjaka u stanovima te se mjeri koncentracija CO u prostoru oko bojlera. Ovo je mjerenje važno jer smo imali više slučajeva gdje su dimnjak i priključak bili ispravni, ali dimni plinovi nisu izlazili kroz dimnjak, npr. zbog nape koja stvara negativan podtlak, PVC stolarije i pomanjkanja svježeg zraka ili zbog neredovitog servisa bojlera.

Neugodni mirisi

Odluka iz 2015. godine propisuje i obavljanje analize dimnih plinova jednom godišnje kod uređaja za loženje u stanovima. Također je propisano da se jednom u dvije godine kontroliraju ili čiste dimnjaci koji nisu u stalnoj upotrebi. To na prvu zvuči malo čudno, ali i u njima se nakuplja nečistoća ili su začepljeni gnijezdima ptica pčelinjacima. To može uzrokovati pojavu neugodnih mirisa u stanovima. Zbog starosti ti se dimnjaci mogu urušiti ili se korisnici samoinicijativno spajaju na takve dimnjake bez prethodne konzultacije s dimnjačarima ili kroz njih provode antenske i strujne kabele, vodovodne cijevi ili ispuste klimauređaja, što je zabranjeno. Zato dimnjaci koji se ne koriste uvijek moraju biti dostupni, prohodni, ispravni i spremni za upotrebu – objašnjava Njegovec.

Smatra da je za česte nedoumice građana oko dimnjačarskih usluga zaslužna trenutačna regulativa u zemlji, prema kojoj svaki grad i općina propisuju obavljanje dimnjačarskih usluga na svom području i cjenik tih usluga. Tako ispada da se, primjerice, u Zagrebu dimnjaci čiste svaka dva mjeseca, a u Lepoglavi jednom godišnje, iako svi imaju iste dimnjake i trošila.

– To bi se trebalo riješiti jedinstvenim zakonom o obavljanju dimnjačarskih usluga s cjenikom koji bi trebao vrijediti za cijelo područje Hrvatske, a na donošenju takvog zakona radi Udruženje dimnjačara, koje djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori – kaže Njegovec.

Fasadni bojleri

Otkad su preuzeli koncesiju za obavljanje dimnjačarskih usluga u Varaždinu, u Dimaxu imaju dosta upita korisnika s bojlerima vrste C (tzv. fasadni, turbo ili kondenzacijski uređaji).

– Zbog kruženja pogrešnih informacija, korisnici s fasadnim bojlerima često ne dopuštaju dimnjačarima da obave kontrolu i tvrde da nemaju dimnjak. Međutim, i kod takvih fasadnih ispusta postoji dimovodni sistem, samo što je manjeg promjera i dimenzija, a produkti izgaranja su također dimni plinovi. Takvi su sistemi proglašeni najsigurnijim po pitanju mogućnosti povrata dimnih plinova i trovanja ugljičnime monoksidom, ali se pokazalo da to nije uvijek tako. Nedavno smo u redovnoj kontroli kondenzacijskih bojlera naišli na velike količine CO u prostoru i odmah smo obavijestili nadležne službe – kaže Njegovec.