Multimedijski performans ”Početak”, autora Roberta Gečeka i Marija Periše, docenata na Sveučilištu Sjever, održan je 27. lipnja u arheološkom nalazištu Vela spila nedaleko od Vele Luke u organizaciji MATRIBA i Centra za kulturu Vela Luka.

Riječ je o složenom multimedijskom projektu u kojem kroz dekonstrukciju fotografske slike, različitim grafičkim metodama i fotografskim praksama, segmentiramo ključna povijesna obilježja tehničko-tehnološkog razvoja fotografije, vraćajući kotač povijesti unatrag do samih početaka, preko prve trajno fiksirane fotografije do „praslike“ u špiljama – istaknuli su autori.

– Projekcija reforestiranih konja snimljenih na pustopoljinama livanjskog kraja, na fantastičnoj pozadini milenijima izbrazdane stijene Vele spile, prapovijesnog arheološkog lokaliteta pored Vele Luke, rezultirala je nevjerojatnim amalgamom prošlog i sadašnjeg, novim poimanjem arhetipske snage livanjskih konja prožetih s onim pleistocenskim ‘arhiviranih’ nekoliko metara niže u nekom od depozita prapovijesnog nalazišta. I površnom gledatelju nametala se je impresija izranjanja konja iz same stijene, iz značenja vremena kojeg je ta plemenita životinja imala u ljudskoj povijesti, a sada, kao da se, utisnuta u špiljski kamen nastoji otrgnuti zaboravu ili barem za trenutak ponukati nas na prisjećanje njihove iskonske sile koja je ljudskom rodu po prvi put otvorila pogled na slobodu nesputanog kretanja. Nizovi likova dostojnih jasnoće Lascauxa i Altamire volumenom stijene dobivali su i treću dimenziju, postajući stvarni, gotovo opipljivi. U Velu spilu autori su prenijeli i presliku iz špilje Vindije nastale na njihovome prvom performansu 2017. godine i time naglasili neupitnu važnost oba prapovijesna arheološka lokaliteta – kažu autori.

Prirodne (snažne) boje naglašenih obrisa vraćale su projiciranim fotografijama izvornost svjetlopisa, što je posebno zanimljivo u vremenu kontaminiranom beskrajnom plimom vizualnih napada. Izvornost tehnike nastanka fotografija (gotovo zaboravljene u protekla dva stoljeća) u špilji je dodatno pojačavao rezak miris rastopljenog bitumena korištenog za prigodno (gotovo ”prapovijesno”) osvjetljavanje emulzije i njene petrifikacije u equumorfnoj formi. Naravno, uz vrlo ograničen preljev tonova, jer bitumen se neda uspoređivati s digitalnom fotografijom, on je jednostavno prvi, nesofisticiran, trajan.

Kako bi užitak bio cjelovit i sva osjetila bila ispunjena pobrinuo se autor glazbe Predrag Krobot. Nije ni potrebno napomenuti produhovljenu elementarnost, koja je u akustičnom špiljskom recipijentu rezultirala jedva čujnim suzvučjima rezonantnog prožimanja ambijenta i gledatelja. Neočekivan, jedinstven i nestvaran doživljaj!

Na špiljskom ”ekranu” promicali su nizovi životinja u njihovoj punoj snazi, u prirodnom okruženju u kojem su odbačeni od ljudi i prepušteni hirovima prirodnih sila. I umjesto da se doimaju napuštenima, da postanu hrana divljim zvijerima, nestanu kako to priliči reliktu davnog vremena, livanjski konji u njima pripadajućem pejzažu pokazuju punu ljepotu prilagodbe. Gledajući ih snažne i neovisne stječe se utisak da budućnost pripada njima, a ne nama“. Dr. sc. Dinko Radić.

Performans Korčula2

Komentari

Komentara