Povežite se s nama

Kultura

Doći ću fotografirati u Varaždin!

Objavljeno:

- dana

GORAN ČIŽMEŠIJA, STREETSTYLE FOTOGRAF

Za Gorana Čižmešiju znamo već duže vrijeme zahvaljujući njegovoj izuzetno popularnoj Facebook stranici Stree Style Seconds. Ona svaki dan znatiželjnim pratiocima mode servira odjevne stilove ljudi “uhvaćenih” na ulici.

Taj je trend u svijetu započeo fotograf Scott Schuman, čiji je blog The Sartorialist lansirao novi smjer u fotografiji, tzv. street style. Fotografirati obične ljude na cesti, u jednostavnim, ležernim pozama, iz SAD-a se proširilo na svijet i vjerujem da nema zapadnjački orijentirane zemlje koja nema neku svoju inačicu spomenutog bloga. Goran Čižmešija stvorio je svoj put u polju ulične fotografije. Naime, ona mu je postala profesija. I sve to postaje još zanimljivije kad znamo da je Čižmešija bio varaždinski đak. Taj 35-godišnji modni dizajner rođen je u Donjoj Dubravi u Međimurju, a u Varaždinu je polazio Srednju tekstilnu školu, smjer modni dizajn. Školovanje je nastavio na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, gdje i živi i radi zadnjih 6 godina.

Počeo kao dizajner

Zašto ste se s modnog dizajna preusmjerili na modnu fotografiju?
Kako sam odmah nakon studiranja i prakse u njemačkoj modnoj kući Jobis počeo raditi kao dizajner u mnogim hrvatskim tvrtkama, nakon 10 godina dizajniranja poželio sam raditi nešto novo što bi mi bilo izazov. Uvijek sam pratio modne časopise s ciljem informiranja o modnim trendovima, ali s vremenom sam primijetio da me više impresionira kako su te fotografije realizirane, nego odjeća koja se na njima pojavljuje. Tako sam jednog dana slučajno uzeo fotoaparat u ruke i odlučio realizirati neke svoje ideje te iz zabave fotkao svoju prijateljicu koja je glumila manekenku. Tada sam radio kao dizajner kolekcija u modnoj kući Angel iz Belice kod Čakovca i te prve fotografije svidjele su se vlasnici Ruži Đurkin, a i drugi su pozitivno reagirali, pa se rodila ideja da onda sâm snimam Angel kampanje za kolekcije koje sam dizajnirao. Tako je krenulo i dalje se sve više razvijalo, pa sam uskoro snimao i za druge firme, počeo raditi editorijale i naslovnice za modne časopise i portale i nakon nekog vremena sam zaključio da više ne stižem paralelno biti zaposlen kao dizajner i honorarno odrađivati fotografske angažmane kojih je bilo sve više. Između sigurnog posla gdje sam se dokazao i nesigurnog koji sam tek trebao naučiti, ja sam se odlučio za ovaj drugi. U međuvremenu sam se prestao baviti dizajnom i postao fotograf, pa se danas mnogi začude kada saznaju da sam toliko vremena radio kao dizajner. Na žalost, mnoge tekstilne firme koje se bave proizvodnjom su propale ili su u krizi pa se snalaze bez dizajnera, tako da sam promjenu zanimanja obavio na vrijeme.
Zašto baš ulična fotografija? Je li ona profitabilnija?
Ako se ambiciozno posvetiš nekom poslu i postigneš dobre rezultate, svaki posao s vremenom može postati profitabilan. Ulična fotografija se dogodila slučajno, kada sam paralelno uz posao dizajnera u zagrebačkom Amadeus jeansu počeo surađivati s magazinom Cosmopolitan i za njihovu rubriku Strašni sud snimao zanimljivo odjevene slučajne prolaznike. Kasnije se to nastavilo kada sam postao urednik fotografije u Stilist magazinu gdje je postojalo puno tema koje su bile ilustrirane fotografijama s ulice. Snimio sam više fotografija nego što je bilo potrebno za objavu u magazinu i tu se stvorio lager fotografija koje nisu bile nigdje objavljivane. Tada se rodila ideja da bih mogao pokrenuti neki medij gdje bih to objavio, ujedno bi svi oni koje sam snimio tu mogli vidjeti svoju fotografiju. Odlučio sam se za Facebook stranicu i nazvao je Street Style Seconds jer su često te moje fotografije snimljene spontano u pokretu ili pak u nekoliko sekundi koliko ljudi na ulici imaju vremena i volje pozirati nekome tko ih zaskoči s fotoaparatom.

Klijenti

Tko su sve vaši klijenti?
Uz rad na Street Style Seconds kao stranici koju su prepoznali sponzori, tipa velikog kozmetičkog brenda Maybelline New York, koji se žele na njoj reklamirati, surađujem s modnim časopisima, portalima, modnim kućama, dizajnerima i dućanima. Često su to neke firme kod kojih sam nekada radio kao dizajner, kao što je to Amadeus jeans, za koji u posljednje vrijeme snimam kampanje i ostale fotografije. Surađujem i s mladim dizajnerskim brendom Jet Lag koji rade Jasmina Arnautović i Maja Virgej s kojima se poznajem još od vremena kada smo išli u istu varaždinsku Srednju tekstilnu školu. Od časopisa su to Cosmopolitan, Grazia, Story, Elle, Večernji list, 24 sata, od portala su to Moda.hr, Büro 24/7 i ostali. Sa svima njima surađujem uglavnom na modnim temama, od street style, intervjua pa do editorijala.
Snimate London Fashion Week. Koliko vam to znači, osobno i profesionalno?
Ove godine sam napravio turneju po važnijim europskim metropolama u terminima fashion weekova – Berlin, London i Pariz s razlogom snimanja reportaža za moj Street Style Seconds. Prošle godine sam bio službeni street style fotograf na londonskom tjednu mode za poznati svjetski modni magazin InStyle. Pobijedio sam na njihovom natječaju i dobio tu čast raditi za njih. Posao street style fotografa je idealna kombinacija, jer osim što cijele dane obilazim najljepše gradske lokacije i družim se sa zanimljivim ljudima, ujedno obavim i posao zbog kojeg sam i došao. Također s vremenom postane normalna stvar razgovarati i fotografirati poznate svjetske zvijezde i imati čast što pojedine od njih koriste moje fotografije kao svoje naslovne fotografije na društvenim mrežama, kao što je to nedavni slučaj sa svjetskom trendsetericom Oliviom Palermo. Naravno, tu se na neki način iz prve ruke upoznajem sa svjetskim trendovima i tako sebe profesionalno usavršavam.
Imate li kakvih neugodnih iskustava zbog slikanja “ljudi po cesti”? Kako im prilazite? Otkrijte nam par “štosova” kojima osvajate svoje ulične modele.
Uglavnom imam pozitivna iskustva jer ljudima imponira kada ih fotkam jer je to onda potvrda njihovog dobrog stila. Kada sam prije nekoliko godina počeo fotkati ljude na ulici, bilo im je neobično što fotografiram njih, a ne neku poznatu osobu koja je prošla pokraj nas. Danas već mnogi znaju za moju stranicu, tako da se i razvesele što će njihova fotografija izaći na njoj i zahvaljuju mi što sam ih zaustavio. Princip koji prolazi je isti za sve, bez obzira na to bila poznata ili nepoznata osoba; brz, jednostavan i spontani pristup uz obavezan smiješak. «Oprosti, mogu te snimiti za Street Style Seconds?» Sve u par sekundi, osoba se još ne stigne ni snaći, a već sam je snimio i dao vizitku. Svi sretni i zadovoljni!
Jesu li prijemčiviji za fotografiranje domaći hodači ili oni u inozemstvu?
Nema razlike po tom pitanju, ako je netko svjestan svojeg stila i siguran u svoj izgled, ta osoba će pristati na fotkanje. S vremenom sam već naučio prepoznati takve osobe, pa nemam problema s odbijenicama. Iako mogu reći da su ljudi u inozemstvu opušteniji i komunikativniji te, naravno, i optimističniji, mislim da je to stvar različitih životnih standarda i briga koje oni nemaju, a kod nas su normalna stvar, pa nismo baš niti uvijek raspoloženi za fotkanje.

Slavni modeli

Puno puta ulovite slavne ljude. Jesam li dobro vidjela da ste snimili Annu Wintour?
Anna je jedna od onih koje se ne vole fotkati, pa nju automobil doveze direktno na ulaz modne revije, tako da nitko ne može u toj gužvi uloviti poštenu fotku. Zato me začudilo kada je na parišku reviju s tjelohraniteljima došla pješke, ali sudeći po mojoj fotografiji, iznenadila se što sam je prvi ugledao i fotografirao. Također je čudno što se pojavila bez sunčanih naočala koje ona nosi i po mraku. Na lokacijama modnih revija se nalazi stotinjak nas street style fotografa i već je normalni ritual da se poznate i nepoznate osobe srede i poziraju samo da bi izašli u medijima zbog svojeg dobrog stila. Osim nje snimio sam još i ostale svjetske modne face, ali i showbiz celebrityje poput već spomenute Olivije Palermo, glumica Jessice Albe, Tilde Swinton, supermodele Caru Delavingne, Karlie Klos i druge.
Doživljavaju li vas kad kao paparazzija?
Iako način fotografiranja spada u tip paparazza, gdje se na ulici ulazi u nečiju privatnost, street style je s vremenom postao jedna od grana modne fotografije, pa često ljudi i žele biti fotografirani s tom namjerom. Primijetio sam na tjednima mode ljude koji se cijeli dan tamo šeću bez ikakvog posla i nekoliko puta dnevno presvlače samo da bismo ih mi street style fotografi pitali za fotkanje.

O odjeći

Tko se najbolje oblači?
Puno ljudi se dobro odijeva, ali to nije poanta street style fotografija. Mi stalno tražimo nove kombinacije i ne fotografiramo ono što nosi većina, nego prepoznajemo nove stvari koje će većina nositi tek za pola godine. Poanta street style fotografija je da budu inspiracija drugima, a inspirativan možeš biti samo ako si drugačiji i ako izazivaš reakcije, a često i zgražavanje. Bez toga se ne bi ništa pomicalo i stalno bismo se vrtili u krug. U Hrvatskoj se najbolje odijevaju ljudi koji nemaju puno novaca, pa ih to potakne da budu kreativni i s minimalnim ulaganjem postignu najbolji efekt i budu drugačiji. Često su to osobe iz kreativnih umjetničkih zanimanja. U svijetu su drugačiji standardi i pogledi na modu, pa uz takve kao kod nas, ima osoba koje si svojim radom mogu i priuštiti kupiti nešto što ne nosi pola grada.
Zašto odjeća (ne) čini čovjeka?
Odjeća je naše pakiranje, kao što su u dućanu zapakirani proizvodi. Često kupujemo atraktivno pakiranje, a nismo svjesni da je kvalitetniji proizvod možda onaj koji je manje atraktivno upakiran. Da bismo se osvijestili, treba nam malo više vremena od prvog dojma na koji odmah padnemo, a možda se kasnije razočaramo. Idealno bi bilo da se to dvoje poveže, ali možda i bolje jer je savršenost dosadna.
U koji grad želite otići, a da dosad niste u njemu snimali?
New York, New York!
Hoćete li doći malo fotkati po Varaždinu?
Hoću.

Izvor:
Foto: Goran Čižmešija/Mirko Janković

Kultura

Denis Peričić u Karlovcu primio svoju 111. književnu nagradu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu na pjesnikov je rođendan, 21. ožujka,
održana svečana dodjela nagrada najboljima na drugom Natječaju „Na tragu pjesnika“,
posvećenom velikom hrvatskom književniku Ivanu Goranu Kovačiću, poginulom u Drugom
svjetskom ratu.

Natječaj je organiziran uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. Varaždinski književnik Denis Peričić dobio je drugu nagradu za pjesmu „Što je preostalo“.

Prema procjeni stručnog povjerenstva, u kojem su bili Mojca Rapo Waite, Bruno Vojvodić i
Nataša Vojnović, prvu nagradu osvojio je Tin Fresl iz Jastrebarskog, a treću Jelena Stanojčić
iz Zagreba.

Na prošlogodišnjem, prvom izdanju ovog natječaja, prvu nagradu osvojio je upravo – Denis
Peričić.

– Nakon prve i druge, volio bih iduće godine dobiti i treću nagradu! Pa da kompletiram te
svoje ‘male Gorane’… Naravno, šalim se, ali nimalo se ne šalim kad kažem da svaka nagrada
vezana uz Goranovo ime zauzima posebno mjesto u mom srcu. Organizatorima i stručnom
povjerenstvu upućujem svoju duboku zahvalnost na ovom priznanju – ističe Denis Peričić kojem je ovo već 111. književna nagrada.

Nastavite čitati

Kultura

Nagrada Porin za zbor Chorus angelicus i Dječji zbor glazbene škole u Varaždinu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Glazbena škola u Varaždinu/Facebook

Dodjela 31. po redu glazbene nagrade Porin održana je u subotu, 23. ožujka.

Dvorana u zagrebačkom HoB-u bila je prepuna velikih, dobro poznatih i priznatih imena hrvatske glazbene scene, kao i onih koji „tek kreću“ na svoj glazbeni put. Crvenim tepihom prošetali su nominirani glazbenici zajedno s brojnim poznatim licima koja su se našla na ovogodišnjoj dodjeli u ulozi gostiju ili uručitelja najpoželjnije glazbene statue.

Veliki uspjeh na ovogodišnjem Porinu postigli su Berislav Šipuš i Vojko V sa suradnicima osvojivši po četiri statue Porina. Tri statue Porina pripale su Letu 3 i Tamari Obrovac sa suradnicima, a još jedna posebnost ovogodišnjeg Porina su i čak tri dobitnika u kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe.

U kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe su čak tri dobitnika, a u ovoj karegoriji nagrade su otišle i u Varaždin.

Među dobitnicima je Chorus angelicus, Capella Savaria, Dječji zbor glazbene škole u Varaždinu, Ivana Lazar, sopran; Tia Pikija, sopran; Sonja Runje, alt; Hugo Hymas, kontratenor; Franko Klisović, kontratenor; Emanuel Tomljenović, tenor; Grga Peroš, bariton; Krešimir Stražanac, bas; Zsolt Kalló; umjetnički voditelj; Capelle Savarie; dirigent: Anđelko Igrec, za skladbu „Johann Sebastian Bach: Muka po Mateju BWV 244“.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje