Povežite se s nama

Život i društvo

Dom za smještaj 30 starih i nemoćnih osoba u Rajterovoj ulici u Ivancu spreman za otvorenje

Objavljeno:

- dana

Dom za smještaj starih i nemoćnih osoba u ivanečkoj Ulici Rudolfa Rajtera građevinski je potpuno dovršen i opremljen te spreman za prihvat 30 korisnika.

Potvrdio je to i vlasnik novog doma, mladi poduzetnik Tomislav Križnjak iz Družbinca, te ističe da je u tijeku još samo rješavanje „papira“ i pojedinih specifičnih zahtjeva inspekcijskih službi.

Sobe su namještene krevetima i madracima, ormarima i ormarićima, dnevni boravci opremljeni kompletnim namještajem, televizorima i drugom opremom čekaju korisnike, u praonici rublja već su priključene specijalne perilice, oprema se kuhinja…

Ukratko, svi prostori – od parkirališta i lijepo uređenog dvorišta, popločana tlakavcima, sa zasađenim mladim japanskim trešnjama, preko moderne prijemne kancelarije do soba i pratećih prostora – sve je spremno za dolazak korisnika.

– Dom raspolaže s četiri trokrevetne i 9 dvokrevetnih soba u prizemlju i na katu i moći će primiti 30 osoba i to pokretnih, polupokretnih i nepokretnih. U domu ću zaposliti najmanje 8 novih djelatnika, od kojih će dvije biti medicinske sestre, a ostalo njegovateljice – kaže Križnjak, po struci viši medicinski tehničar, zaposlen u Općoj bolnici Varaždin.

Djelatnost vezana uz njegu starih i nemoćnih osoba dobro mu je poznata budući da mu se obitelj bavi istim poslom (vodi istovjetan Dom sv. Rozalije u Družbincu), tako da se novim domom u Ivancu obiteljski posao širi.

Podsjećamo, Križnjak je od bivšeg vlasnika otkupio zgradu površine 800 m2 u Rajterovoj ulici, koja je bila izgrađena do visoke rohbau faze, a koja je napuštena stajala od 2006. godine.

Iako mu se na tržištu nudilo više opcija, Tomislav je odlučio kupiti i uložiti upravo u ovaj objekt, objasnivši to činjenicom da na širem ivanečkom području kronično manjka kapaciteta za smještaj starijih osoba.

U rekonstrukciju i adaptaciju te u opremanje objekta uložio je više od 2 milijuna kuna (dio sredstava osiguran je kreditom) te ga pretvorio u ugodan smještajni prostor.

Valja istaknuti i podatak da se odmah nakon izbijanja epidemije u ožujku ove godine Tomislav javio Stožeru CZ  te, u slučaju pogoršanja epidemiološke situacije, stavio svoj objekt na raspolaganje za smještaj COVID pacijenata.

A pri tome ostaje i dalje, nadajući se ipak da to neće biti potrebno, premda i sam – kao član medicinskog osoblja koji je na prvoj liniji borbe s koronom – svaki dan svjedoči svim teškoćama borbe s pandemijom.

Život i društvo

Ukrajinka Svetlana na sigurnom u Varaždinu: “Svoj Mariupolj želim pamtiti kakav je bio prije rata”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Otkad je započela ruska invazija na Ukrajinu, svjetski i hrvatski mediji bruje o strahotama koje se događaju u Mariupolju. U Varaždinskoj županiji smješteno je nekoliko izbjeglica iz Mariupolja. Jedna od njih je 55-godišnja Svetlana Solovjova. Ona je živjela u centru grada koji je prije ratnih zbivanja brojio oko 550.000 stanovnika. Mariupolj, lučki grad, prije ruske invazije na Ukrajinu proživljavao je svoju renesansu.

– Grad je u posljednje dvije-tri godine baš procvjetao. Investicije su se vidjele na svakom koraku. Uređena je šetnica uz rijeku, dio uz Azovsko more, obnavljali su se vrtići i škole – ističe Svetlana, koja je više od 30 godina radila u osnovnoj školi kao učiteljica i psihologinja, a radila je i s djecom s posebnim potrebama na njihovoj inkluziji.

Noćna mora

No normalan život stanovnika prekinula su ratna zbivanja. Život je za stanovnike 24. veljače, odnosno na dan početka ruske invazije na Ukrajinu, postao noćna mora.

– Iskreno, osjećalo se da će doći do sukoba, no nekako su svi mislili da će se to riješiti dogovorom i da neće izbiti rat. Već od prvog dana invazije osjećali smo velik strah. Svakodnevna bombardiranja postala su naša svakodnevica. Čak dva tjedna živjeli smo samo u podrumu, u neljudskim uvjetima – govori nam sa zebnjom u srcu Svetlana.

No ona i njezini sugrađani nisu cijelo vrijeme bili u podrumima. Morali su se popeti do svojih stanova da uzmu osnovne životne potrepštine.

– Jednom prilikom granata je eksplodirala, odnosno pogođena je zgrada. Bila sam u stanu, stakla su popucala, a ja sam sa susjedima pobjegla u predvorje. Otad sam osjećala neopisiv strah kad god bih morala otići po neke osnovne potrepštine u svoj stan – prisjeća se Svetlana.

Njezin 30-godišnji sin živio je u na drugom kraju grada i uspio je sa svojom djevojkom pobjeći iz Mariupolja. Svetlana pripovijeda da su on i djevojka pobjegli pod kišom metaka, prvo do Studenskog doma. Zatim su stigli do nje u stan, no nisu je uspjeli pronaći.

Strahote

– Nije me mogao pronaći, pa je sa svojom djevojkom pješačio 10 sati do jednog sela izvan grada. Prespavao je kod nekih ljudi i ujutro se s njom zaputio prema gradu Berdjansku. Poslije su otišli u Kirovogradsku oblast i ondje se skrasili u jednom selu. Sada ondje oboje rade i na sigurnom su – otkrila je Ukrajinka koja je u Mariupolju pod opsadom provela nešto manje od mjesec dana.

– Bilo je stvarno užasno i tek sada dolazim k sebi. U podrumima nas je bilo mnogo. Mnogo žena, starijih ljudi i male djece. Spavalo se na stolcima. Nije bilo struje, grijanja, a potom ni pitke vode. Kad smo si željeli nešto skuhati, morali smo zapaliti vatru. Čekali smo u ogromnim redovima da nam u posude natoče vodu za piće, no ubrzo je i toga nestalo. Tad sam odlučila da moram otići – rekla je 55-godišnja Ukrajinka iz Mariupolja.

Svoj je izlaz pronašla u ženi koju je upoznala u jednom prihvatnom centru koji je bio u blizini podruma njezine zgrade a u koji su dolazili ljudi koji su ostali bez svega u predgrađima Mariupolja.

– Ona mi je rekla da odlazi i neka se javim Henriku ako i ja želim otići. Javila sam mu se i on je pristao na to. Išli smo njegovim dvama automobilima van iz grada i te slike nikad neću zaboraviti. Grad je bio do neprepoznatljivosti razrušen, trupla uz cestu, ljudi su pokojne sahranjivali u svojim vrtovima, ljudi u redu stoje da se zapišu za evakuaciju – prisjetila se traumatičnog iskustva Svetlana. Bilo je to 23. ožujka, tad kad je Svetlana posljednji put vidjela svoj grad.

Bijeg

Zaputila se prema Berdjansku, zatim je preko Zaporižja stigla do Lavova. Iz Lavova je 31. ožujka stigla u Varaždin.

– Posljednja dva tjedna u Mariupolju bilo je neizdrživo. Osjećala sam užasan strah. Samo sam molila Boga za svoje bližnje – rekla je Svetlana, koja se redovito čuje sa svojim prijateljima koji su pobjegli od ratnih strahota, no ne može stupiti u kontakt s bratićima i sestričnama.

– Ne mogu stupiti u kontakt s njima. Ne znam što je s njima. Mnogi prijatelji iz Mariupolja otišli su u sigurniji dio Ukrajine, ali i po cijeloj Europi – otkrila je 55-godišnjakinja.

Sigurnost

Zanimljivo je da njezina starija sestra živi u ruskom gradu Iževsku, no kod nje ne želi ići. Trenutno je smještena u Hotelu Turist, uči hrvatski jezik i željela bi pomoći volonterima Crvenoga križa Varaždinske županije.

– Ovdje su me ljudi jako lijepo dočekali. Brinu se o meni i jako sam im zahvalna. Jedno vrijeme sam bila u Poreču i ondje sam 13 sati radila teške fizičke poslove. Vratila sam se u Varaždin k ovim predivnim ljudima kojima želim pomoći i biti korisna – dodala je Svetlana, koja se namjerava vratiti u rodni grad.

– Mariupolj je moj grad i volim ga. U njemu sam rođena, u njemu sam živjela i radila. Ondje su mi sahranjeni djed, baka i roditelji. Ondje sam rodila svog sina, no Mariupolja više nema jer je 90 % grada sravnjeno sa zemljom. Nemam se kamo vratiti. Nosim ga u srcu i želim ga pamtiti i sjećati se kakav je bio i izgledao prije ratnih razaranja – zaključila je Ukrajinka.

Nastavite čitati

Život i društvo

FOTO Drugi dan Maturantike u sportskom duhu: šestero najspretnijih maturanata osvojilo nagrade

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Drugi dan „Maturantike“ protekao je u veselom i sportskom duhu.

Pod motom „Sportom protiv ovisnosti“ u Parku mladih u Varaždinu održan je sportski dan, a maturanti su imali priliku pokazati tko je najuporniji i najizdržljiviji. Pod stručnim vodstvom predstavnika Fitness centra „5 Star“ natjecali su se u dvije discipline, dizanju utega te ergometru, gdje je trebalo potrošiti 30 kalorija u što kraćem vremenu.

Zaklada za prevenciju kriminaliteta Sveti Mihael je za po troje najboljih u ženskoj i muškoj konkurenciji osigurala vrijedne nagrade, koje su im uručili Dalibor Božić, zamjenik predsjednice Upravnog odbora Zaklade, i Tatjana Novak, članica Upravnog odbora Zaklade.

Prvo mjesto osvojili su Helena Horvatić i Filip Biškup, a primili su zlatne medalje i poklon-bon za kupnju sportske opreme u iznosu od 600 kuna.

Srebrna medalja uručena je Iki Golub i Emanuelu Špremu, koji su osvojili i mjesečnu pretplatu u Fitness centru „5 Star“.

Ana Cerjak i Jonathan Škoda plasirali su se na treće mjesto, koje im je, uz brončanu medalju, donijelo i poklon-bon za konzumaciju jela i pića u Parku mladih.

Maturantika se nastavlja sutra plesanjem kadrile na Kapucinskom trgu u Varaždinu, točno u podne.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje