Hrvatski dan liječnika utemeljen je na spomen 26. veljače 1874. godine, kad je osnovan Hrvatski liječnički zbor. Bila je to osma liječnička udruga u Europi. Osnovana je s ciljem unapređenja medicinske struke na svim razinama.

Tim povodom mladi liječnik Marin Smilović, dr. med., komentirao nam je međimursko i hrvatsko zdravstvo te dobre strane i nedostatke zdravstvenog sustava.

Što vas je potaknulo na studij medicine, jeste li razmatrali i druge mogućnosti, koliki su utjecaj na vas imali roditelji, a koliko se radilo o čistom interesu za medicinu?

– Tijekom srednje škole zanimale su me prirodne znanosti, većinom biologija i kemija, te sam odlučio upisati medicinu. Želja mi se javila još u osnovnoj školi, prvenstveno zbog roditelja liječnika, koji su utjecali na mene ne u smislu nagovaranja da idem njihovim stopama, nego su me zaintrigirali njihov rad, altruizam i činjenica da pomažeš drugim ljudima, što je u meni probudilo strast prema medicini. Tijekom upisa prijavio sam se samo na medicinu i na stomatologiju kao rezervni plan. Zanimale su me i gluma i glazba, no nisam odlučio krenuti tim putom.

Nakon završetka fakulteta odlučio sam se skrasiti u Međimurju, gdje sam se oženio svojom divnom suprugom Melani, koja je također liječnica, specijalizira dječju i adolescentnu psihijatriju. Imamo dvoje djece: Lauru (4) i Luku (1). Nakon obavljenog staža u Županijskoj bolnici Čakovec radio sam skoro godinu dana na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP-u), gdje mi se iskristaliziralo što bih želio specijalizirati, a to je klinička radiologija u Županijskoj bolnici Čakovec. Sad sam na trećoj godini specijalizacije, trenutno u sklopu specijalizacije radim u Kliničkoj bolnici Dubrava. Nakon toga volio bih postati supspecijalizant interventne radiologije.

POHVALNA INFRASTRUKTURA

Kakvo je vaše mišljenje o zdravstvu u Međimurju i Hrvatskoj općenito?

– Mislim da se u međimurskom zdravstvu u odnosu na neke druge krajeve dosta ulaže u infrastrukturu i opremu, što je pohvalno. Imamo moderne poliklinike, dijagnostičke aparate i sale, no mislim da bi se mogao poboljšati odnos prema mladim liječnicima. Naime, u zadnjih nekoliko godina velik broj upravo mladih liječnika odlučio je napustiti Hrvatsku prvenstveno zbog loših uvjeta rada te inertnoga i loše uređenoga zdravstvenog sustava. Način na koji se mlade liječnike pokušava zadržati je davanje penalizacijskih specijalističkih ugovora s radnom obvezom, što se pokazalo kontraproduktivnim. Stanje bi se moglo poboljšati kad bi se u suradnji državne i lokalne samouprave mladim liječnicima omogućili bolji uvjeti za rad.

Biste li preporučili mladima da studiraju medicinu?

– Moja preporuka mladim osobama koje žele studirati medicinu je da se odluče za taj put ako su primarno filantropi i altruisti, spremni na činjenicu da ih čeka težak fakultet te da će se cijeloga svoga radnog staža morati usavršavati i učiti. Sve to ipak ima i jako pozitivnu stranu, a to je osjećaj kad se pomogne ljudima koji su bolesni, što uistinu upotpunjuje osobu.

PACIJENT NA PRVOME MJESTU

Postoji li još išta što biste željeli poručiti kolegama ili javnosti?

– Prvenstveno želim poručiti svojim kolegicama i kolegama da se moramo truditi poboljšati međuljudske odnose, da trebamo pacijenta uvijek stavljati na prvo mjesto te da moramo zajedno pokušati poboljšati zdravstveni sustav, koji je trom i loše organiziran. Svatko tko radi u zdravstvenom sustavu zna koliko je to iscrpljujući i zahtjevan posao te da briga o pacijentima traje 24 sata svaki dan. Svima nam je u interesu da zdravstvena zaštita u Hrvatskoj dođe na višu razinu u kojoj će biti zadovoljni i pacijenti i liječnici i ostalo medicinsko osoblje.