Dvanaestoga prosinca obilježena je godišnjica otkako nas je 1976. napustio jedan od Međimuraca najzaslužnijih za pripojenje Hrvatskoj, Vinko Žganec, a 22. siječnja 129. obljetnica njegova rođenja!

Rođen u Vratišincu 22. siječnja 1890., gdje je i proveo djetinjstvo, Žganec se zarana upoznao sa bilom međimurskoga seljačkoga stanovništva, koje će mu velikim dijelom odrediti buduću karijeru.

Međimurje je tada bilo u sastavu mađarske županije Zala. Sustavna se mađarizacija najvećim dijelom ogledala u nastavi koja je u međimurskim pučkim školama održavana na mađarskome jeziku. Takav nastavni program pohađao je i Žganec.

Preporoditelj

Kasnije je školovanje nastavio u Varaždinu pa u Zagrebu, gdje je, nakon završetka Teološkoga fakulteta, kulminaciju akademskoga života doživio obranom doktorske disertacije 1921. na Pravnome fakultetu. Uz studij, Vinko Žganec učio je i glazbu, nauk o harmoniji, kontrapunkt, glazbene oblike i poznavanje glazbala kod profesora Franje Dugana starijeg. Poduku iz glasovira dobivao je od direktora Muzičkoga konzervatorija Vjekoslava Rosenberga-Ružića. Jedno je vrijeme bio i župnik u Dekanovcu.

Do toga je trenutka Vinko Žganec već odigrao jednu od ključnih uloga u dokazivanju hrvatskoga etniciteta u kraju “med Murom i Dravom”. Čuvene “Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja” (1916.) odigrale su ključnu ulogu na mirovnoj konferenciji u Versaillesu. Spomenuta je knjižica bila jedan od glavnih dokaza pripadnosti Međimurja ostatku hrvatskih zemalja.

Žganca možemo slobodno prozvati jednim od ključnih preporoditelja čiji je rad zadužio Međimurje. Kolika je bila opsežnost njegova rada? O tome najviše svjedoči podatak da je sakupio više od 15.000 napjeva, od kojih je veći broj izgubljen. Hrvatsku povijest zadužio je kao jedan od najvećih zapisivača narodnih pjesama, plesova i običaja. Još kao mladić 1908. godine zapisao je prvu pjesmu, “Megla se kadi”.

Druga Žgančeva knjiga smatra se najvažnijom knjigom u povijesti Međimurja

Za života je objavio niz radova. Radilo se o zbornicima, člancima i studijama. Žitelji Vratišinca se s pravom ponose ovim velikanom, a rodno mjesto odužilo mu se 1995. kada je tamošnja osnovna škola imenovana Žgančevim imenom. U Vratišincu djeluje i Kulturno-umjetničko društvo koje nosi prosvjetiteljevo ime. Njegovo bilježenje pjesama iz puka ima višestruki značaj za hrvatsku kulturnu povijest. Zapisao je preko 30 tisuća narodnih napjeva i tekstova. Nažalost, glavnina tih zapisa ostala je u rukopisima, a manji dio je objavljen.

Čast i sjećanje

Bio je etnomuzikolog, melograf, skladatelj i pisac, ali i odvjetnik, sveučilišni profesor, redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Pjesme je prikupljao i izvan Hrvatske – u Mađarskoj, Austriji i Vojvodini. Koliko je Žgančev opus i danas tražen svjedoči podatak da su svi pretisci njegovih knjiga rasprodani. Zašto?

Iz jednostavnog razloga što se pisana riječ općenito smatra zaštitnim znakom hrvatskog kulturnog identiteta. Žgančevi zapisi u vrijeme međimurske potpune nacionalne letargije osobito su važni jer, kako je 1916. godine zapisao: “Ova se pojava dade protumačiti iz temperamenta međimurskih Hrvata. Taj je temperamenat melankoličan, više sklon čuvstvovanju nego energičnom radu i nepokolebljivim odlukama. Međimurac je nadalje osobito raspoložen za erotička čuvstva pa ovakova svoja mekana raspoloženja može izraziti najljepše i najvjernije u sumornoj melodiji mola. To je razlog zašto se nekoj žalobnoj melodiji u nas već poslovično kaže da je – međimurska!”

Evo što povodom obljetnice kažu u Međimurskoj županiji:

– Dr. Vinko Žganec zadužio nas je da njegujemo i prenosimo međimursku riječ, čuvamo tradiciju, kulturu, identitet… Brojne naše udruge s ponosom nose ime ovog akademika i etnomuzikologa. U spomen i sjećanje, u rodnome Žgančevu mjestu Vratišincu njegovo ime danas nose ulica, škola, kulturno-umjetničko društvo i Dom kulture, kao i Međimurska zaklada za obrazovanje, na čijem je čelu župan Međimurske županije Matija Posavec, koja dodjeljuje sredstva za pomoć u školovanju učenicima i studentima Međimurja!

Županijski izaslanici su s čelništvom Općine Vratišinec povodom obilježavanja sto godina oslobođenja Međimurja od mađarske vlasti na Žgančevu grobu položili vijence i zapalili svijeće. Time su odali počast jednom od najvećih Međimuraca, čiji duh i danas pridonosi jačanju međimurskog identiteta.