Državni arhiv u Varaždinu je osebujnom izložbom “Obiteljski arhivi kao povijesni izvori“, temeljenoj na arhivskom gradivu obitelji Puttar, varaždinskoj kulturnoj javnosti uspio skrenuti pozornost prema jednoj neznatnoj, ali itekako zanimljivoj grupi arhivskih fondova.

Naime, kako doznajemo od Damira Hrelje, ravnatelja Državnog arhiva u Varaždinu (DAV), među gotovo 1000 arhivskih fondova i zbirki DAV čuva i 20-ak obiteljskih arhiva, u pravilu nastalih djelovanjem plemićkih obitelji. Riječ je o gradivu koje seže daleko u prošlost, sve do 13. stoljeća. Stoga je hvalevrijedna svaka inicijativa zaposlenika ove kulturne ustanove usmjerena prema akviziciji „mlađih“ obiteljskih arhiva, poput onoga građanske obitelji Puttar, koji obuhvaćaju razdoblje od 18. do 21. stoljeća.

– Državni arhiv Varaždin proveo je otkup gradiva još 2016. godine, kada je pokojni Davor Puttar (dugogodišnji zaposlenik GMV-a) došao na ideju kako ne bi bilo loše da vrijedno obiteljsko naslijeđe završi u Arhivu. Pozvao me u stan u zgradi Puttar kako bih zavirio u obiteljsku arhivu, a ono što sam ugledao i pročitao – ostavilo me bez riječi. Naime, najveći dio toga obiteljskog arhiva ima oko dva dužna metra gradiva nastaloga djelovanjem Velimira Puttara. Tu impozantnu građu moguće je smjestiti u 20-ak arhivskih kutija – govori Hrelja o ostavštini poznate obitelji varaždinskog bačvara Rudolfa Puttara.

Podsjećamo, riječ je o obrtniku koji je bio oženjen za kćer Jakoba Furjana, jednog od osnivača i prvog predsjednika varaždinskoga „Zanatlijskoga i pomoćničkog društva“. Podsjećamo, članovi ove obitelji su primadona Nada Puttar Gold i naš glasoviti povjesničar umjetnosti Radoslav Putar.

– Za razliku od svojih daleko poznatijih rođaka, Velimir je ostao na razini prosječnosti, svojstvene ljudima koji završavaju poljoprivredne škole, poput one u Križevcima. Ono što oduševljava je pedantnost kojom on vodi dnevnike, od mladenačke dobi pa sve do kraja 1945. godine. Nevjerojatna je i samodisciplina koja nekoga potiče da na kraju svakog dana zapisuje najvažnije stvari koje su ga obilježile. Godinama je to činio prožet intimnim doživljajima, a kasnije sve nadograđuje prateći aktualna društveno-politička zbivanja – govori Hrelja o unikatnim dnevnicima, u kojima pronalazimo i detaljne zapise o početku Drugoga svjetskog rata na ovim prostorima.

Premda je Velimir Puttar u to vrijeme bio učenik poljoprivredne škole u Križevcima, ipak je svjedočio i ulasku njemačke vojske u Varaždin. To ne čudi jer su zbog ratnih zbivanja školarcima travnja 1941. godine produženi uskrsni praznici.

– Puttar je po završetku školovanja jednogodišnju praksu obavljao u poljoprivrednoj školi u Požegi i iz njegova Dnevnika rada može se iščitati što je sve radio. Uz sebe je uvijek imao i fotoaparat, pa je i njime „zaustavio vrijeme“. Svaku je fotografiju kronološki posložio u fotoalbum i opisao je. Stoga za svaku od njih znamo kada je i gdje snimljena te tko su osobe na fotografiji. Ukupno je otkupljeno 16-ak albuma, u kojima je više desetaka fotografija. To je pravo blago za naš arhiv, a iznimno je vrijedna dosad deficitarna građa iz razdoblja Drugoga svjetskog rata – naglasio je ravnatelj DAV-a.

Naime, Velimir Puttar je krajem 1942. godine mobiliziran u hrvatsku vojsku. Prvo je pripadnik novačke pukovnije u Zagrebu, u kojoj ostaje do ljeta 1943. godine. Potom je premješten u dočasničku školu u Varaždinu i sve je svoje dogodovštine detaljno opisao.
– U dnevnicima iz tog razdoblja spominje svakodnevne vježbe, utvrđivanje grada, kopanje rovova i drugo. Usput opisuje kolege domobrane i svoje pretpostavljene. Puttar se osvrće i na njemačke časnike, koji su došavši u Varaždin u dočasničkoj školi namjeravali izabrati polaznike za popunu postrojbi legije. Tog je dana bio na vježbi kraj Drave i samo zahvaljujući starijim časnicima izbjegao je planirani povratak u vojarnu i sasvim izgledan odlazak na istočno bojište. Tu je upoznao pravo – ljudsko lice starješina, koji su njemu i ostalim mladićima sačuvali živote – napominje Hrelja.

Zanimljivo je da su Velimir Puttar i još šestorica njegovih prijatelja bili pravoslavne vjere. No, to nije bila prepreka za njihovu pripadnost dočasnicima hrvatske vojske. Štoviše, Velimir je vojnu karijeru okončao u činu zastavnika, u hrvatskoj protuzrakoplovnoj legiji, čija je ratna uloga još neistražena.

– Puttar je neko vrijeme bio u Protektoratu Češke i Moravske, a onda odlazi u Olmütz i brani nebo Trećeg Reicha od naleta savezničkih bombardera. Pratio je i novake te usput pronalazi vrijeme za uživanje u kazališnim predstavama. No, zbog praćenja takvih kulturnih priredbi je kasnio s povratkom u postrojbu te je kažnjavan zatvorom – ističe naš sugovornik.

Puttaru je ipak najgore bilo na fronti. Štoviše, iz njegovih dnevničkih zapisa proizlazi da je bio šokiran u situacijama kada su u neposrednoj blizini njegove protuzrakoplovne bitnice padali tepisi bombi.

U četveroredu

– Preživjevši ratna stradanja, uspijeva se nakon niza peripetija vratiti u Hrvatsku, u svoj Seketin, ali je, poput tisuća pripadnika oružanih snaga NDH, morao proći križni put od Slovenije do Zemuna. Opisao je te grozote koje su prošli u četveroredu, gladujući i bez vode… Nakon svibnja 1945. godine dnevnike je pisao na svežnjevima papira, ali uz puno manje detalja. Opisao je i svoje kretanje u službi u ATP-u, Sljemenu i drugim tvrtkama – rekao je Hrelja, dodavši da je Velimir Puttar bio zaljubljiv te je s jednom od žena imao izvanbračno dijete.

To mu je obitelj jako zamjerila, ali je zbog brojnih dogodovština povjesničarima iznimno zanimljiv Varaždinac.

– Naši sugrađani dosad nisu baš bili darežljivi s predajom gradiva u Arhiv, premda je to ustanova koja je možda i najpozvanija za čuvanje vrijednih uspomena. Iznimka su pojedinci poput dr. Nikice Majnarića, čija je obiteljska ostavština već djelomično preuzeta. Gradivo otkupljujemo iz vlastitih prihoda ili novcem koji uspijemo osigurati od Ministarstva kulture. Tako je spašena i kod nas pohranjena arhiva dvorca Mali Tabor.

Među vrijednim donacijama su one varaždinskog skladatelja Stjepana Mikaca, ali i ostavština skladatelja i zborovođe Josipa Vrhovskog iz Črečana u Međimurju – zaključio je Damir Hrelja.

Svi zainteresirani izložbu “Obiteljski arhivi kao povijesni izvori“ mogu razgledati do listopada ove godine.

Komentari

Komentara