Životna priča varaždinskoga kanuista Emila Milihrama, koji se nedavno okitio šestim naslovom europskog prvaka u kanuu, i to s 36 godina i unatoč prijašnjim problemima s ovisnošću, inspiracija je mnogima, ali i pouka mladima da nikada ne srljaju u ovisnost.

Od početka 2000-tih do danas varaždinski kanuist osvojio je šest europskih naslova, šest svjetskih naslova i jedan svjetski juniorski naslov

Emil je u čamac sjeo s osam godina i odmah se zaljubio u kajak-kanu sport. Prvi ozbiljniji rezultat ostvario je 1997. godine u austrijskom Loferu, gdje je na generalnoj probi za Europsko juniorsko prvenstvo bio treći u juniorskoj konkurenciji. Budući da kajak-kanu sport tada, pa ni danas, nije naročito popularan, počeci su bili vrlo teški.

Rođeni pobjednik

Ipak, loši uvjeti Emila nisu pokolebali. Nastavio je mljeti europsku i svjetsku konkurenciju. Od početka 2000-tih do danas varaždinski kanuist osvojio je šest europskih naslova, šest svjetskih naslova i jedan svjetski juniorski naslov.

– Ni na jedno prvenstvo nisam došao da budem peti ili deseti, stigao sam da osvojim naslov – dodao je Milihram, koji je čak 13 puta proglašen najboljim sportašem Varaždina.

U cijeloj priči je izgorio i odao se poroku – alkoholu.

– To je tabu i mnogi sportaši se boje da će biti osuđeni ako to kažu naglas i sramota ih je. Odlučio sam da više neću bježati od sebe. I to je dio moje ličnosti, moje prošlosti. Ako to ne možeš prihvatiti, to nije dobro. Odlučio sam to reći jer sam se tako konačno oslobodio – otvorio se Milihram, koji ističe da je u tom trenutku vrlo važno da se ne izgubi svijest o problemu.

– Na tom putu su česta dizanja i padanja. To je zeznuto. Ako padneš, moraš si oprostiti i krenuti dalje. Ne smiješ izgubiti svijest o tom problemu jer kad odustaneš, onda je gotovo. Iz života moraš izbaciti rizične faktore i razmišljati zašto to radiš. S cugom postaješ labilan i sve je područje visokog rizika i treba se toga čuvati – dodao je.

Na samom dnu

U cijeloj toj priči patio je njegov privatni, društveni i sportski život.

– Skroz sam propao ne na sportskom planu, već u psihičkom, socijalnom, emotivnom dijelu. To nije bolest koja te samo fizički sroza – napominje.

U najvećem stupnju alkoholizma pio je i do pet litara vina dnevno i oko Nove godine 2017. dotaknuo samo dno života.

– Problem je što nisam ništa jeo tjednima. Alkohol je bio centar svega, smisao, razlog da živim. Trenutak kad sam shvatio da je totalna frka: probudio sam se na Interni usred alkoholne krize. U svakoj ruci infuzija i osjetio sam onaj mračan prizvuk da je kraj tu. Ako nije tu, da je milimetar do kraja. Osjetio sam blizinu smrti. Doktori su mi rekli da mi je gušterača oštećena, jetreni nalazi su bili katastrofalni, krvna slika loša, i tada sam odlučio zainatiti se. Odlučio sam da i atomska bomba padne na Varaždin i da jedini preživim, da ostane blizu mene brdo cuge, neću piti. U tim trenucima ta nit koja me vezala za život je bila čamac. Da nije bilo čamca, progutao bi me mrak sto posto – ispričao je Milihram, kojem su tada mukotrpni treninzi bili jedna vrsta rehabilitacije.

Shvatio je da ga ljudi neće pamtiti po sportskim uspjesima, koje je godinama ostvarivao.

Dnevno je na vodi provodio 30 kilometara, a samo za jedan cilj – da pobijedi ovisnost i ostvari vrhunski sportski uspjeh. U tome je uspio osvojivši zlato na Europskom prvenstvu u Sloveniji.

– Nadam se da će moj primjer poslužiti mladima kao jedna velika pouka. Također i kao primjer mladima da ako nešto jako želiš, nema toga što te može zaustaviti. Sretan sam zbog čestitaka mnogih ljudi. Posebno me dirnula poruka jednog slovenskog kanuista koji je svom sinu objašnjavao da je sa mnom veslao – istaknuo je Milihram, koji je do šestoga europskog zlata stigao u vrlo skromnim uvjetima, sa stipendijom Grada Zagreba od 2800 kuna mjesečno.

Obrazovanje

– Još jednom zahvaljujem Hrvatskom kajakaškom savezu na podršci, Kajak kanu klubu Končar i treneru Stjepanu Perestegiju – rekao je 36-godišnjak koji je blizu diplome na Međimurskom veleučilištu.

Slijedi mu obrana diplomskog rada pod nazivom „Psihofizičke kontraindikacije pretreniranosti u sportu“.

– Sretan sam što nisam zanemario obrazovanje. Mnogi sportaši nemaju ni srednju školu završenu. Trenutno radim u jednoj tvrtki koja se bavi izradom čamaca za kajak-kanu sport i vrlo sam zadovoljan jer mene rad spašava – dodao je Milihram.

– I dalje sam ponosni Varaždinec. Ovo je ipak moj grad – zaključio je Milihram.