– Ma naravno da sam ponosan. Tko ne bi bio, iako nijednu od svojih triju kćeri niti sam tjerao od policije, niti sam ih gurao u policiju. One su bile punoljetne kad su se za to odlučile – rekao je Željko Šagi, 54-godišnjak iz Cerja Nebojse.

Naime, sve tri njegove kćeri, Željka (31), Nikolina (28) i Margarita (20), su policajke.

Izazovan posao

Najstarija Željka 11 godina radi u Interventnoj jedinici PU varaždinske.

– Nakon srednje škole upisala sam Policijsku akademiju, svidjelo mi se odmah. Pružila mi se prilika u Interventnoj jedinici, prošla sam testiranja i tu sam i danas. Mogu vam reći da nikad nisam zažalila. Posao je vrlo dinamičan. Prijeđete cijelu državu, zna biti i opasno, ali to je dio posla – rekla je Željka Šagi Šavorić, koja ima dvoje djece, a s njom radi i suprug Franjo Šavorić (39).

– U inozemstvu, na primjer u Njemačkoj, već prije 10 godina bilo je najnormalnije da parovi rade zajedno u policiji. Mislim da postoji velika prednost kad vi i vaš bračni partner radite isti posao. Ženama nekih kolega teško je shvatiti svoje muževe, odnosno shvatiti s kojim se sve izazovima susreću – rekao je Franjo, čiji je brat također policijski službenik. Obojica su pošli stopama svog oca, koji je bio policijski službenik, no nažalost, poginuo je u Domovinskom ratu u Vukovaru.

Franjo je prvih sedam godina radio u prometnoj policiji, a posljednjih 13 zaposlen je u Interventnoj jedinici PU varaždinske.

– Moram reći da stvarno imamo odlične šefove, koji nam idu na ruku. Budući da imamo dvoje djece, uvijek smo u kontrasmjenama. Policijski posao zna biti naporan, a problem je što ljudi uglavnom policiju gledaju samo kroz promet, odnosno kroz prometne kazne. No, kad se ljudima zbilja nešto dogodi, shvate da smo mi servis građanima – dodao je Franjo Šavorić.

Ponosan

Željko (54) tako, osim triju kćeri, ima i zeta policijskog službenika. Šagi je, inače, kao policajac prošao cijeli Domovinski rat u svim krajevima Hrvatske osim Istre, a tri dana prije pada Vukovara uspio se izvući iz Grada Heroja.

Nakon završetka rata osiguravao je i štitio važne osobe, a zatim se zaposlio u Policijskoj postaji Ivanec, gdje je posljednje 22 godine voditelj Sektora policije.

– Nije lako raditi s ljudima, no kad ti je ugodna atmosfera na poslu, onda ti je sve lakše. S voljom ideš na posao i uvijek lakše rješavaš neke probleme s kojima se susrećeš. Na poslu uvijek ima loših i lijepih stvari. Loše stvari su neke intervencije. Na primjer, izdvojio bih jednu na Ribić Bregu, kad je čovjek pucao po nama i bacao bombe na nas. Tada me je geler pogodio u policijsku značku. Što tiče lijepih stvari, tu su policijska druženja, razne sportske igre… – dodao je Željko Šagi.

Entuzijazam

S velikim entuzijazmom na posao na odlazi i Nikolina Šagi (28), koja posljednje četiri godine radi u Postaji aerodromske policije Pleso.

– Baš mi je lijepo raditi. Nagledate se država za koje nikad niste čuli i upoznate mnoge kulture. Nakon srednje škole znala sam da želim biti policajka, a na to je utjecaj imala moja starija sestra Željka, i nisam zažalila – rekla je Nikolina, koja uz posao studira na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a nedavno je završila i prvu godinu kriminalistike.

– Uz posao zna biti naporno, no u MUP-u mi stvarno idu na ruku – dodala je Nikolina, koja je pak utjecala na najmlađu Margaritu da i ona krene stopama oca te njezinim i Željkinim stopama.

– Osim Nikoline, i majka Marija mi je savjetovala da bih mogla postati policajka. Inače, upisala sam politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Počela je prva godina, no kad sam vidjela da sam primljena na Policijsku akademiju, za mene nije bilo dileme. Odustala sam od politologije i otišla na Akademiju – ističe Margarita, koja radi u temeljnoj policiji Policijske postaje Ivanec.

– Svaki dan je drugačiji. Nijedna intervencija nije ista. Cilj je da za koju godinu upišem kriminalistiku, pa da pomalo napredujem – objasnila je Margarita.

Pred Margaritom, Nikolinom i Željkom još su godine i godine rada u policiji, no njihov otac Željko blizu je mirovine.

Mirovina

– Planirao sam raditi do 58. godine, znači još četiri godine, no budući da će Hrvatska od 1. siječnja vjerojatno ući u Schengen te će se rasformirati granična policija, mi stariji ćemo najvjerojatnije u mirovinu. Iskreno, nisam još spreman za mirovinu. Teško se s tim pomiriti jer nakon mirovine se nemate čemu veseliti. Vjerojatno ću si kao u vicu “kupiti raskrižje i u mirovini regulirati promet” – smije se Željko Šagi.

Jedini koji u obitelji Šagi nisu policajci su žena Marija i sin Marin (25). On je vozač u jednoj tvrtki građevinskog materijala.

– Kao što sam vam rekao, niti sam ikoga silio na policiju, niti tjerao od nje. On je odlučio drugačije – ističe Željko, koji je svom sinu i kćerima usadio ogromnu ljubav prema životinjama, naročito konjima.

U svom vlasništvu imaju četiri kobile i dva pastuha. Željko i njegov sin Marin članovi su Husarske garde Varaždinske županije te članovi Udruge “Konj moj prijatelj”.

– Zajedno idemo po mnogim konjičkim igrama, a sami znate da od toga mnogo novca ne dobivamo. Mi smo zaljubljenici u konje – dodao je Željko.

Ljubav prema konjima

Dnevno konjima Željko i njegova obitelj moraju posvećivati minimalno četiri sata. Također, na svom dvorištu imaju mnoštvo mačaka, tridesetak ovaca, psa, svinje i kokoši. Konje i sve te životinje morate nahraniti. Željko tako obrađuje oko 6 hektara zemlje.

– Uglavnom sijemo kukuruz i zob kao hranu za životinje, a mnogo posla imamo sa sijenom. Kad baliramo i spremamo sijeno, to je prava akcija. Svi dođu pomoći – ističe Željko.

Djevojke i Marin odmalena su naučeni na poljoprivredne radove i rado su svi uključeni.

– Kad ste od malih nogu naučeni na poljoprivredu, nije vam teško – zaključila je Nikolina.