Povežite se s nama

Život i društvo

FOTO Članova UVDDR Maruševec i nekadašnji pripadnici 104. brigade u Pakracu

Objavljeno:

- dana

Odali počast

Točno na 25. godišnjicu pogibije svog zapovjednika Ivana Sokača i dvojice njegovih suboraca Juraja Brlenića i Slavka Smiljana,  28.  prosinca 1991. godine, 50-ak sudionika operacije „Alfa 91“ i članova Udruge veterana i dragovoljaca domovinskog rata iz Maruševca  posjetilo je Pakrac, te prvi put u četvrt stoljeća zajedno sa svojim pakračkim suborcima odalo počast svim poginulim braniteljima Pakraca, Lipika i drugih mjesta tog dijela Zapadne Slavonije.

Varaždinski branitelji Pakraca  tom su prilikom obišli i neka mjesta na prvoj crti nekadašnje bojišnice kao što su Brekinska, Toranj, Batinjani, Lipik,  Kukunjevac i druga, a na spomen obilježjima poginulim pripadnicima 104. brigade položili su cvijeće i zapalili svijeće, te se podsjetili na tragične dane njihova stradavanja.

Tijekom prosinca 1991. godine na pakračkom je bojištu poginulo čak 14 pripadnika 104. brigade HV koji su sudjelovali u akcijama oslobađanja Lipika i Pakraca. Samo je u akciji „Alfa 91“ od 24. do 28. prosinca poginulo šest pripadnika 104. brigade, a još je dvadesetak varaždinskih branitelja Pakraca tom prilikom ranjeno. Na pakračko-lipičkom bojištu ukupno je tijekom 1991. i 1992. godine poginuo 21 pripadnik 104. brigade Hrvatske vojske.

Počast

 Zajedno s članovima HVIDRA-e iz Pakraca zapalili su svijeće i položili vijence kod spomen obilježja na mjestu pogibije zapovjednika 104. brigade Ivana Sokača, te kod spomenika svim stradalim braniteljima u mjestu Šeovica. Počast poginulima  odala je i pakračka gradonačelnica Ana-Marija Blažević. Uz zahvalnost na žrtvi poginulih i ranjenih, gradonačelnica Pakraca posebno je zahvalila Varaždincima na velikoj pomoći i hrabrosti kojom su zajedno s drugim postrojbama i domaćim snagama uspjeli obraniti njihov grad i cijelu zapadnu Slavoniju. Sa zadovoljstvom je prihvatila i inicijativu bojnika Vladimira Leskovara iz ratnog zapovjedništva 104. brigade HV  da se jedna ulica u gradu Pakracu nazove imenom te brigade.

Na teške i slavne dane borbe za hrvatsku neovisnost u vrlo je emotivnom govoru podsjetio i aktualni gradski vijećnik, te nekadašnji pomoćnik zapovjednika 104. brigade prof. dr. Marijan Cingula. On je istaknuo kako su svi koji su položili živote za hrvatsku slobodu neosporni heroji Domovinskog rata, ali su jednako tako heroji i svi pripadnici 104. brigade i drugih postrojbi  koji su srcem i hrabrošću te plemenitom idejom stvaranja neovisne hrvatske države bili spremni žrtvovati svoje živote.

O slavnim danima obrane govorili su zapovjednici postrojbi 76. Samostalnog pakračkog bataljuna Stipo Hodak, Drago Skalnik i Josip Huška, koji su naglasili da je Domovinski rat započeo baš u Pakracu 1. ožujka 1991. godine, kada su srpske paravojne postrojbe napale policijsku postaju u središtu Pakraca.  Na  vrijeme koje su u obrani pakračkog bojišta proveli pripadnici 104. brigade HV podsjetio je Vladimir Leskovar, koji je, među ostalim, govoreći o akciji „Alfa“ tijekom koje je poginuo veliki broj branitelja Pakraca prvi put u javnosti iznio neke podatke o nekoordiniranosti i neučinkovitosti zapovjednih struktura na tom dijelu zapadno-slavonskog bojišta krajem prosinca 1991. godine.

Mjesto pogibije svoga oca, nakon 25 godina prvi je put posjetio i njegov sin Mario Sokač, koji je zahvalio svima koji njeguju uspomenu na hrabru pogibiju njegova oca, te dodao kako podržava ideju i da bi za njegovu obitelj bila velika čast da se jedna od novih varaždinskih ulica nazove imenom njegova poginulog oca. Među sudionicima tradicionalnog pohoda mjestima stradavanja njihovih suboraca ove je godine blo i brat poginulog Mirka Lazara, Željko Lazar, te nekoliko mladih, među kojima i najmlađi –  osmogodišnji Dominik Puškadija iz Poljane Biškupečke koji  je rekao da će taj posjet Pakracu i saznanja o Domovinskom ratu pamtiti zauvijek.                

Izvor: Foto:

Život i društvo

KUD Voća svoje običaje predstavio na međunarodnoj smotri u Poljskoj

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Facebook/Općina Donja Voća

Članovi pjevačke sekcije, sekcije za očuvanje starih običaja te prijatelji KUD-a Voća, imali su čast odazvati se pozivu na veliku međunarodnu smotru folklora Krakowiak u gradu Krakowu u Poljskoj.

Voćanski kraj, ali i Županiju te Lijepu našu, predstavili su stoljetnim voćanskim napjevima “Zrasla nam je hruškica”, “Vu polju su dvije konoplje”, “Sveti Ivan krese kuri” te voćanskom polkom.

Festival traje dvanaest dana, a nastupaju folklorne skupine iz cijele Europe.

KUD i prijatelji boravili su u Krakowu od 15. do 18. kolovoza, a uz festival posjetili su Auschwitz te znameniti rudnik soli Wieliczska.

S KUD-om je bila i načelnica Općine Donja Voća Sanja Kočet, koja je zahvalila domaćinima na gostoprimstvu, prilici za promociju tradicije i folklora voćanskog kraja i na dobroj organizaciji ove hvalevrijedne kulturne manifestacije.

Nastavite čitati

Život i društvo

FOTO Vijetnamka Lucy s vidovečkom adresom: „Nisam još naviknuta na vašu hranu, volim jedino šunku i pršut“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Odluka o preseljenju u drugi grad ili državu svakako sa sobom nosi sate i sate promišljanja i preispitivanja, a kako li je tek bilo Lucy Nguyen, koja je napustila Aziju, odnosno svoj rodni Vijetnam, te se doselila u Varaždin, u Općinu Vidovec?

Reći će vam u razgovoru da je odluka o preseljenju došla polako, a osim ljepota koje nudi ovaj barokni grad, u ideji da svoj život nastavi u Hrvatskoj zasigurno je pomogao njezin s u p r u g , Varaždinac Tomica Kristić, svjetski putnik i poznati putopisac.

– Odluku smo donijeli polako jer smo prije našeg konačnog preseljenja putovali po Hrvatskoj i tako, malo-pomalo, odlučili ovdje trajno ostati, u Varaždinu – govori nam Lucy, koja je navela da se o tome kako je upoznala svog supruga Tomicu može napisati zasebna knjiga.

– Upoznali smo se u državi Rajasthan u Indiji, i to putem CouchSurfinga, boravili smo u istom smještaju. Bilo je to 2016. godine, kada sam imala 28 godina. U početku sam osjećala da mu treba moja briga, a kada smo se bolje upoznali, znala sam da posjeduje veliku strast za ono što radi. Dakle, prije šest godina, kada smo se i upoznali, rekao mi je da putuje svijetom i da će napisati knjige o putovanjima. Toliko sam se tomu nasmijala da me zabolio trbuh, rekla sam mu da “gradi dvorac u zraku”. Ali, sada će objaviti već svoju drugu knjigu. On doista ostvaruje svoje snove. Osim toga, ljubazan je, nježan i vrlo strpljiv u našem odnosu – opisala je Lucy svog supruga Tomicu Kristića.

Danas su u braku, a i da nisu, govori nam ova simpatična Vijetnamka, svakako bi posjetila Hrvatsku te putovala nekoliko mjeseci otkrivajući sve njezine ljepote. No privikavanje na hrvatsku kulturu, klimu, a svakako i hranu te jezik, ne uspijeva joj uvijek s lakoćom. Navodi da mnoge stvari koje su svima urođene u Hrvatskoj doslovno mora ponovno naučiti, na novi način.

– Dosta je teško priviknuti se na velike temperaturne razlike, vašu hranu i hrvatski jezik. Zima, primjerice, ovdje predugo traje i tada mi je, jednostavno, prehladno. Hrvatski jezik je također vrlo težak za naučiti i još ga nisam ni početnički svladala. Ali, srećom, mnogo se ljudi ovdje sporazumijeva na engleskom. Mogu, na primjer, otići u šoping potpuno sama, ali gramatika je ta koja mi zadaje najviše problema. Posebno hrvatska imena, odnosno imena gradova i osoba, sve mi to zvuči isto. Nisam se još ni naviknula na hranu koja se ovdje poslužuje, jedino što volim su šunka i pršut, tako da je na mom stolu još uvijek svakodnevno vijetnamska hrana – objašnjava naša sugovornica, koja se danas bavi istim poslom kao i u Vijetnamu.

Zaposlena je u tvrtki koja se bavi trgovinom namještaja, odnosno slanjem kontejnera u Sjedinjene Američke Države, a Vijetnam joj, kaže, jako nedostaje.

Živjela je u Saigonu, najvećem gradu te azijske države, koji broji 9 milijuna stanovnika. Opisuje ga kao grad s mnogo aktivnosti i ukusne ulične hrane, zanimljivim noćnim osvjetljenjem, velikim zgradama i mnogo motocikala.

– Varaždin, s druge strane, ima doista mnogo starih zgrada, dvoraca, svaka kuća ima svoj vlastiti vrt s prekrasnim cvijećem i zelenom travom, za samo 15 minuta vožnje možete biti okruženi prirodom. U Saigonu, primjerice, treba doista mnogo vremena da se stigne negdje gdje je priroda – objašnjava Lucy, čije je ljeto poprilično radno.

Radni dan joj započinje u 4.30 i traje do 12 sati, zatim vrijeme provodi u svom vrtu te u vožnji biciklom, a nedavno se počela baviti i jahanjem. Vrlo često sa svojim suprugom kampira uz rijeku Dravu, gdje pronalazi osvježenje i mir. Osim toga, vrijeme joj krade i izrada, odnosno oslikavanje vijetnamskih šešira, koje izlaže na festivalima diljem Europe, od kojih je idući upravo varaždinski Špancirfest.

– Vijetnamske šešire ne izrađujem sama, već ih samo oslikavam. Izrađuju ih starije žene iz mog sela u Vijetnamu, i one su me zapravo natjerale na razmišljanje o donošenju vijetnamskih šešira ovamo, u Europu. Ljudi danas vole vidjeti kako nosim vijetnamsku tradicionalnu nošnju i slikam na vijetnamskim šeširima. I ja mislim da je to lijepa slika – govori Lucy i otkriva da će ove godine na Špancirfestu imati svoj vlastiti štand.

– Napravit ćemo mali vijetnamski kutak s vijetnamskim šeširima, slikama Vijetnama s Tomičinog putovanja, ukrasit ćemo ga tradicionalnim nošnjama vijetnamskih plemena. Putem fotografija ljudima ćemo predstaviti način na koji smo u Vijetnamu izrađivali šešire i kako Vijetnamci koriste šešire u svakodnevnom životu. Imat ćemo i kutak za slikanje, a posjetitelji će moći kupiti šešire i oslikati ih sami na mom štandu. Ondje će biti puno aktivnosti – otkriva s uzbuđenjem.

Iako joj obitelj jako nedostaje, kao i tamošnja hrana, kaže da najbolji odnos imaju upravo sada, kada je od njih udaljena više od 9000 kilometara, te da razgovaraju češće nego ikad prije.

Sa željom da uskoro sa svojim suprugom uredi kampericu kojom će idućih pet ili deset godina putovati svijetom zaključujemo ovaj razgovor s Lucy, koja se svakim danom ipak privikava na ovu malu, a tako srdačnu sredinu. Nije nam otkrila kamo će nakon obilaska jugoistočne Azije, Australije i mnogih drugih europskih i svjetskih zemalja poći, već je samo nagovijestila da je riječ o velikom iznenađenju.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje