Povežite se s nama

Međimurje

FOTO Čuvari povijesne baštine iz Dunjkovca i okolice: “Pazimo na svoju ‘Međimursku grudu!'”

Objavljeno:

- dana

Udruga za očuvanje kulturne baštine „Međimurska gruda“ sa sjedištem u Dunjkovcu osnovana je 20. rujna 2013. na inicijativu Tihomira Štefulja, Franje Soldata, Branka Horvata i Ivana Pongraca. Ciljevi udruge uključuju unapređenje i promociju seoskog života u svim njegovim aspektima.

– Udruga se bavi promidžbom Dunjkovca, staroga međimurskog naselja čije se ime prvi put spominje već 1259. godine. Brojimo dvadesetak članova, uglavnom iz Dunjkovca. Naše aktivnosti uključuju promociju Povijesne zbirke „Štrekari“ koja je smještena kod željezničkoga stajališta u Dunjkovcu, izložbu slika, Večer folklora, Gulašfest i Festival međimurskih delicija „Bakini kolači“ – kaže predsjednik Udruge Franjo Soldat. Dosad su nekoliko puta s Povijesnom zbirkom sudjelovali i na manifestaciji Noć muzeja.

Zbirka „Štrekari“

Objašnjava da su ubrzo nakon osnutka Udruge kontaktirali HŽ Infrastrukturu iz Zagreba: zanimala ih je željeznička postaja Dunjkovec, u koju su na kraju smjestili svoju Zbirku.

– Uspjeli smo se dogovoriti s HŽ-om da nam daju postaju na korištenje na petnaest godina. Prionuli smo poslu uz dobrovoljni rad naših članova i sanirali stajalište iz 1949. godine koje je bilo u lošem stanju. Prije pet godina svečano smo otvorili Zbirku. Stupili smo u kontakt i s Hrvatskim željezničkim muzejom – u početku smo htjeli napraviti zbirku o prvoj hrvatskoj pruzi, no iz Muzeja su nam objasnili da bismo vrlo teško došli do željenih materijala. Tako smo od te ideje odustali i odlučili svoj fokus posvetiti štrekarima, odnosno pružnim radnicima koji su radili na građenju pruge – objašnjavaju Soldat i Tihomir Štefulj, tajnik „Međimurske grude“. Rade i na uspostavljanju kontakata s mjestima koja su povezana s poviješću međimurskih željeznica, kao što su Pragersko i Šalovci u Sloveniji.

– S njihove strane također postoji želja za suradnjom. Prošle godine smo od manifestacija, nažalost, uspjeli organizirati samo Noć muzeja krajem siječnja. Unatoč tomu, ove godine i dalje planiramo održati sve aktivnosti, no prilagodit ćemo se okolnostima. U ožujku bismo trebali održati izložbu slika – dosad su se na našim izložbama predstavili Nada Patafta, Spomenka Marciuš koja je i članica naše Udruge, zatim Franjo Mustač – Medarov, Danijel Drvenkar, koji nam je na stajalištu oslikao i parnu lokomotivu, i Franjo Rožman – Brko – dodaju predsjednik i tajnik „Grude“.

Ovu lokomotivu naslikao je Danijel Drvenkar iz Orehovice

Dodaju da je Večer folklora dijelom proslave Dana mjesta, baš kao i Gulašfest. Dunjkovec svoje dane slavi, naime, 1. srpnja, a organizatori su Mjesni odbor i lokalne udruge poput Udruge žena Dunjkovec i Udruge “Hrastinka” Dunjkovec-Pretetinec. Postoji i ideja da Gulašfest postane manifestacijom na razini općine, na kojoj bi se natjecale ekipe iz svih općinskih mjesta.

Smoligarov grunt

– Želimo napraviti još i višenamjensku Bakinu sobu, kao i Smoligarov grunt. „Smoligar“ je bilo tradicionalno zanimanje koje je nekad hranilo mnogobrojne obitelji Dunjkovca. Smoligari su cijepali panjeve sa smolom i tako dobivali triješće koje su naslagali u malene zavežljaje i po raznim sajmovima prodavali za potpalu. Kako se to ne bi zaboravilo, 1999. je u dvorištu PŠ Dunjkovec postavljena skulptura smoligara, čiji je autor Dragutin Jamnić iz Lepoglave – ističe Soldat.

Skulptura Smoligara postavljena je kod PŠ Dunjkovec. Autor je Dragutin Jamnić iz Lepoglave.

Potkraj 2016. godine uz pomoć Franje Cimermana izdali su i CD pod nazivom „Dujkovec je selo“. Na CD-u se nalazi pjesma nepoznatog autora koju su stariji Dunjkovčani prenosili mlađima. Nadamo se da će „Međimurskoj grudi“, vrijednim čuvarima kulturne baštine, ove godine okolnosti dopustiti održavanje planiranih aktivnosti, kao i da će uspjeti u svojim projektima.

Međimurje

„Sestra, nevesta, za naveke sestra! Brat, brat, za naveke brat!“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Ivan Agnezović

Jaje u običajima i vjerovanjima mnogih naroda zauzima važno mjesto. Kako gdje, simbolizira život, novi početak, blagostanje, pobjedu dobra nad zlom… Kršćani jaje posebno vežu uz proslavu svojeg najvećeg blagdana Uskrsa. Jaje, odnosno pisanica simbolične su oznake ove svetkovine, središnji motiv cijelog uskrsnog ciklusa, od Cvjetnice, preko Uskrsa do Bijele nedjelje ili Malog Uskrsa.

To posebno vrijedi za Međimurje. I dok se u svim dijelovima Hrvatske jaja uz šunku, hren i kolače na Uskrsno jutro nose u crkvu na posvećenje, u Međimurju, posebno njegovom donjem dijelu, jaja su zauzela središnje mjesto i sedam dana nakon Uskrsa, odnosno na Bijelu nedjelju ili Mali Uskrs.

– Ujutro za doručak obavezno je bilo „cvertje“ (kajgana), a poslije su djeca, pa i odrasli „dečki“ i „deklje“ dobivali pisanice – šarena jaja. S njima se išlo u crkvu (nije bila obveza), a poslije objeda na sestrenje i bratimljenje. Karakteristični, tradicijski doručak „cvertje“ ljudi objašnjavaju: „Mora se tak kaj bodo bolje kokoši neslje“. No, šarena jaja ili pisanice zauzimala su tog dana tako značajno mjesto da su ljudi bijelu nedjelju prekrstili u „pisano nedeljo“ jer se za pisanice govorilo da se „pišu“, a ne izrađuju ili crtaju – navodi istraživačica međimurske tradicije Marija Novak u tekstu „Međimurske pisanice“ objavljenom u časopisu „Kaj“ 1983. godine. Marija Novak je svoja istraživanja i razgovore sa starijim mještanima Donjeg Vidovca, Donje Dubrave i Kotoribe obavljala tijekom 1978. i 1979. godine.

Tko je prvi počeo bojati i ukrašavati jaja, nije poznato. Zna se tek da su pisanice dio različitih tradicija brojnih slavenski i neslavenskih naroda. Tek se pretpostavlja da je bijela ljuska privlačila ljude da na njoj naprave ukrase i čistoga čovjekova poštovanja prema jajetu.

– U donjem Međimurju su pisanice, koliko stari ljudi pamte, bile oduvijek crne boje. Vrlo, vrlo rijetko koje bile su smeđe. Na pisanicama je isključivo bilo nacrtano cvijeće. Pravljenjem takvih pisanica bavile su se samo žene. Krajem devetnaestog stoljeća i u prvoj polovici dvadesetog, u svakom je selu bilo i do dvadesetak žena koje su veoma lijepo znale napisati pisanice. I među njima bilo je onih koje su slovile kao najbolje poznavateljice te vještine. Tako je između dva rata u Donjoj Dubravi bila poznata po izrazito lijepim pisanicama Kata Rusak, u Donjem Vidovcu Kata Gabaj, a u Kotoribi Klara Petermanec. Kasnije su u Donjoj Dubravi samo dvije žene očuvale vještinu: Mara Fabić i Margareta Benko – ističe Marija Novak u svom tekstu.

Nositeljica vještine izrade črnih pisanica danas je Biserka Vučenik iz Donje Dubrave, koja u okviru svojih redovitih izložbi održava i radionice na kojima znanja i vještinu prenosi na sve uzraste. Upravo jedna takva izložba je otvorena za razgledavanje na Općem odjelu Knjižnice „Nikola Zrinski” Čakovec do 9. travnja. Na izložbi pod nazivom „Međimurska črna pisanica“ mogu se razgledati radovi Biserke Vučenik koja se izradom črnih pisanica bavi više od 30 godina. Pisanice se izrađuju posebnom batik tehnikom, pri čemu se pisanice iscrtavaju drvenim štapićem na čiji je vrh komad bakrene žice omotan u obliku kljuna tzv. kljičicom.

Črna pisanica se u središtu pažnje našla na Bijelu ili Pisanu nedjelju.

– Naime, na „pisano nedeljo“ je svako dijete dobilo pisanicu na poklon od krsne ili „ferminjske“ (krizmane) kume, od tetke ili su mu je kupili roditelji. Ne samo djeca već i odrasli „dečki“ i „deklje“ znali su dobiti pisanice. Pisanice su čuvali poput neke svetinje, zamatali ih u maramice i s njima su se poslije objeda išli bratiti ili sestriti. Sestrilo se ili bratilo na ulici, križanju, pred crkvom, na livadi ili u kući. Mjesto za sestrenje nije bilo određeno. Stariji „dečki“ i „deklje“ (do 18 godina) znali su većinom u kući prirediti i malu veselicu. Kad su se pobratili i posestrili, pjevali su i plesali. U Kotoribi su takve veselice bile više poznate nego u Donjoj Dubravi i Donjem Vidovcu. Na takvim su se veselicama našli samo mladi koji su bili neoženjeni. Djevojke su se mogle sestriti do udaje, a mladići do ženidbe – navodi Novak.

Svatko tko se želio bratiti ili sestriti unaprijed je izabrao kome će to predložiti. Izabranici su obično bili školski prijatelji ili susjedi. Kad su se sastali, dječak bi obično pitao: „Se boš z menom bratil?“, a djevojčica: „Se boš z menom sestrila?“ Ako su dobili pozitivne odgovore, izmijenili su pisanice uz istovremeno i zajedničko govorenje:

Sestra, nevesta,

Za naveke sestra.

ili

Brat, brat,

Za naveke brat.

– Nisu uvijek morali istovremeno govoriti. Moglo se sestriti i tako da je najprije jedna djevojčica govorila, a nakon nje druga. Pri govorenju je prvo desnom rukom u kojoj je držala pisanicu pritisnula svoje grudi i rekla: „Sestra“. Zatim je pritisnula grudi druge djevojčice i rekla: „Nevesta“, pa onda opet svoje i rekla: „Za naveke“ i napokon njene i rekla: „Sestra“. Tada joj je dala svoju pisanicu. Grudi je mogla pritiskati, odnosno doticati i samo na slogove što je naravno iziskivalo i brži tempo govorenja. Na takav isti način se i bratimilo, jasno uz govorenje – brat… – dodaje Marija Novak.

Djevojke koje su se posestrile su se poslije toga nazivale „pisane sestre“, a mladići „pisani brati“.

Na „pisano nedeljo“ znalo je biti i tuge i plača. Ponekad se dogodilo da je predloženi bio odbijen.

– Neki put je i pisanica znala odigrati ulogu tko će se s kime bratiti ili sestriti. Kad je nekom bilo predloženo da se brati, znao bi reći: „Dej da ti vidim pisanico!?“ Ako mu se pisanica nije sviđala, rekao bi: „Nemaš ljepo pisanico, nam se z tebom bratil!“ Dakle, djeca, pa i odrasli nisu se zadovoljavali s bilo kako našaranim pisanicama. Zato su žene trebale paziti kod izradi kako bi pisanice bile što ljepše – zaključuju Marija Novak u svome tekstu.

Nastavite čitati

Međimurje

Koronavirus: u subotu u Međimurju 72 nova slučaja zaraze, u tijeku je osma akcija cijepljenja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

korona

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije, u protekla 24 sata obrađeno je 209 uzoraka, od čega je evidentirano 66 pozitivnih nalaza na SARS-CoV-2 virus u Međimurskoj županiji, što je 31,5 posto pozitivnih od broja testiranih, priopćio je 10. travnja županijski Stožer civilne zaštite.

U protekla 24 sata oporavile su se 32 osobe. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 430.

Iz drugih županija javljeno je o 3 pozitivna slučaja osoba s prebivalištem/boravištem u Međimurju, na temelju kliničke slike dijagnosticiran je SARS-CoV-2 virus kod jedne osobe, dok je brzim Ag testovima javljeno o 2 pozitivna pacijenta.

Do danas su u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzeta 48.774 uzorka, ne računajući testiranja građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.

U  Županijskoj bolnici Čakovec hospitalizirano je 35 pacijenata pozitivnih na SARS-CoV-2 virus.

U protekla 24 sata hospitalizirano je 6 pacijenata, otpuštena su 3 pacijenta, dok je 1 pacijent na invazivnoj respiraciji. U protekla 24 sata nema preminulih osoba.

Od 25. veljače 2020. godine, kada je zabilježen prvi slučaj zarez u Hrvatskoj, do danas u Međimurskoj županiji ukupno bilježimo 12.875 oboljelih osoba, a ukupno se oporavilo 12.190 osoba.

Na području Međimurske županije provodi se osma akcija cijepljenja građana koja se odvija na 3 punkta, u Nedelišću, Prelogu i Murskom Središću. Danas će se cijepiti 1700 osoba.

U Nedelišću će se drugom dozom cijepiti 700 osoba, dok će se u Prelogu i Murskom Središću prvom dozom cijepiti 1000 osoba. U organizaciji cijepljenja sudjeluju brojni volonteri Doma zdravlja, patronažnih službi, Zavoda za javno zdravstvo i ostalih operativnih službi organizirani u timove. 

S današnjim obavljenim cijepljenjem, u Međimurju je više od 13.000 osoba primilo barem jednu vrstu cjepiva. U internetsku platformu za cijepljenje s današnjim danom je upisano oko 23.000 osoba. 

Nastavite čitati