Vinski sveci na sjeveru Hrvatske su prilično slavljeni, a osobitu popularnost uživa Sveti Martin, koji je ime dao vinskom blagdanu Martinju, ali i najsjevernijoj hrvatskoj općini, koja gaji osobitu povezanost s našom današnjom pričom.

Naime, da ne bismo uz Martinje, koje je ove godine zbog situacije s pandemijom obilježeno u poprilično smanjenom opsegu, vezali isključivo klasično vino, odlučili smo se malo osvrnuti i na vino od – jabuke! Sigurno ste već čuli za pojam cider, koji označava takvo jabučno vino, odnosno alkoholno piće napravljeno od fermentiranoga soka jabuke. No, manje je onih koji su čuli za legendu koja jedan hrvatski cider povezuje s – Međimurjem.

Bajne djeve i junaci

– Radi se o tragičnoj ljubavnoj priči viteza Nikole Malakocija i njegove zaručnice Izabele Petroci. Naime, on je bio pobjednikom jednog viteškog turnira koji je u 16. stoljeću organizirao grof Juraj IV. Zrinski. Nagradu mu je predala mlada Izabela, no ona je već bila obećana drugom plemiću, a Malakoci nije bio ni osobito imućan.

Juraj Zrinski tada je odlučio Nikoli darovati dvorac Gradiščak i toliko zemlje uokolo, koliko Malakoci dobaci svoj buzdovan. Priča kaže da je toliko snažno zamahnuo da su do njegova buzdovana pješačili 15 minuta! Unatoč svemu, kad je otkriveno da je Malakoci protestant, vjenčanja više nije moglo biti, a Izabela s bacila s prozora najviše odaje u Gradiščaku… Tako je proizvod dobio ime po bačenom oružju koje je palo kod Lapšine, tamo gdje danas rastu jabuke koje upotrebljavamo – objašnjava Tomislav Veseljak, vlasnik i inicijator priče oko brenda „Buzdovan“, trenutno jedinoga domaćeg cidera u Hrvatskoj.

– U doticaj sa ciderom prvi put sam došao u Kaliforniji. Jedan je čovjek kojega sam tamo upoznao držao jabuke i ostavio ih da fermentiraju, što mi se na prvu učinilo čudnim – kao, zašto to radiš, što ne koristiš grožđe? – sve dok nisam probao pa mi se svidjelo, no to još uvijek nije bilo to. Kad sam bio na Novome Zelandu, primijetio sam da je u tim krajevima popularnost cidera dosta velika, a za nj su najzanimljivije starinske sorte, male jabuke… Palo mi je tada na pamet pitanje zašto u Hrvatskoj nemamo nešto slično. Znao sam da jabuka ima, pogotovo starinskoga sortimenta…

Ljudi su se kod nas, nažalost, više okrenuli komercijalnijim sortama jabuka, onome što se traži u supermarketima – tzv. savršenoj jabuci. Pomislio sam – zašto mi ne bismo revitalizirali te stare nasade, zašto ne otkupljivati od proizvođača koji proizvode starinske sorte? Nakon povratka iz Francuske, u kojoj sam proveo dvije godine, krenuo sam tražiti gdje bih mogao naći takvo voće… Do prvog izvora došao sam u Međimurju, kod Svetog Martina na Muri – dodaje Veseljak. Radi se o kraju poznatom po kvaliteti jabuka.

Hrvatsko vino od jabuke ovaj je enolog, koji je završio Agronomski fakultet u Zagrebu, počeo proizvoditi prije tri godine. Naravno, sada u proizvodnji koristi i voće iz drugih krajeva Hrvatske poput Moslavine i Slavonije.

– Vrijeme epidemije koristim za istraživanje, došao sam do četiri stara hrvatska tradicionalna sortimenta, eksperimentiram s kruškama i đumbirom… Kad se vrijeme popravi, izbacit ćemo nešto novo. Uz potporu Agronomskoga fakulteta istražujem stare sorte, i palo mi je na pamet da baš uz pomoć brenda „Buzdovan“ na neki način upozorimo ljude na vrijednost starih sorata te da uz isticanje regije iz koje potječu sirovine koje koristimo promoviramo i samu tu regiju ili pojedine OPG-ove… Postoji veliki potencijal i za društvenu korist, osobito ako uzmemo u obzir činjenicu da svaka zemlja oko nas ima vlastitu cider jabuku.

Za svaku priliku

Što se tiče našeg asortimana, u ponudi trenutno imamo pet stilova: dva stalna i tri sezonska. Radi se o „Buzdovan Dry Apple Cideru“ koji je standard, bijele etikete i napravljen od triju sorata – Granny Smith, Idared i Jonagold. Tu je zatim „Red Apple Cider SemiDry“ crvene etikete, nešto slađeg okusa, od jabuka sorti Idared i Jonagold. Zimi proizvodimo „Spiced Apple Cider“ s cimetom, klinčićem i karamelom, dok se „Hot Apple Cider“, koji nudimo u suradnji s nekim ugostiteljima, pije ugrijan kao kuhano vino. Tu je i proljetni „Apple & Elderflower Cider“ s cvjetovima bazge… Kao što rekoh, bit će toga još. Proizvodni pogon, čija su vrata uvijek otvorena za posjete i pokoju čašicu, smješten je na Žitnjaku u Zagrebu.

Priključili smo se jednoj distributerskoj kući čiji je djelokrug specijaliziran za restorane i hotele. Plan je za ovu godinu bio, da nije došlo do ove situacije i ovisno o prodaji, možda i promijeniti ambalažu, jedan dio stila prebaciti na šampanjske boce od 0,75 l, s obzirom na činjenicu da se cider u francuskoj kuhinji koristi i kao aperitiv uz jela kao što su sirevi i školjke. Isto tako plan je i povećati proizvodnju, odnosno volumen, jer se pojavio i interes za ulaskom u veće trgovačke centre – zaključuje Veseljak.

Za degustaciju i kupovinu možete se javiti putem e-maila i društvenih mreža, pri čemu je dostava na području Grada Zagreba besplatna. Narudžba je moguća i putem web-shopa na www.buzdovan.hr, a „Buzdovan“ možete pronaći i u brojnim dućanima diljem zemlje koji prodaju craft proizvode. Naše nepce je očarao, a vjerojatno ne moramo još dodatno isticati da svaka ispijena boca dodatno promovira malo Međimurje i njegove legende…

Malakoci i buzdovan

Plemić Nikola Malakoci živio je u 16. stoljeću i bio je vitez, bajčavarski kapetan i savjetnik grofa Jurja IV. Zrinskog. Kad nisu vrijeme provodili u borbi, vitezovi su često prisustvovali tada popularnim viteškim turnirima. Na jednom takvom turniru koji je organizirao grof Juraj Zrinski u Čakovcu, Nikola je izašao kao pobjednik. Prema tadašnjem običaju prvu nagradu mu je trebala predati najljepša uzvanica turnira, a to je bila mlada Izabela Petroci. Kako piše u Međimurskom kolendaru iz 1855. godine: „Da mu je davala nagradu obedva su počerleneli, dok su v oči jen drugomu pogledali.“

No, među njihove zaruke ispriječilo se nekoliko prepreka. Kao prvo, Izabelinu ruku njezin otac već je bio obećao plemiću Ivanu Đulafiju. Zatim, vitez Nikola baš i nije bio imućan. No, ove dvije prepreke nisu bile toliko važne i velike da se ne bi mogle otkloniti. Juraj Zrinski darovao je Nikoli dvorac Gradiščak i toliko zemlje uokolo, dokle Nikola bude bacio svoj buzdovan. Predaja kaže da je Nikola toliko snažno zamahnuo buzdovanom da su do tog mjesta pješačili četvrt sata. Time je Nikola osigurao sebi dovoljno bogatstva da ugovori zaruke s Izabelom.

Netom uoči samog vjenčanja koje se trebalo održati u crkvi u Sv. Martinu na Muri, plemićko društvo okupilo se u dvorcu na Gradiščaku. Tu se našao i Đulafi, nesuđeni Izabelin muž. On je Izabelinu ocu i ostalom društvu otkrio stvarnu Nikolinu vjeru: protestantizam. Vjenčanje više nije dolazilo u obzir, a Izabela se od jada „hitila v globinu“ s najviše odaje u Gradiščaku. Nikola je od tuge dao srušiti taj dvorac i dao sebi sagraditi novi u Lapšini, na mjestu pada njegova buzdovana. Nikad nije prežalio Izabelu, iako se kasnije oženio drugom. (Izvor: Muzej Međimurja)

Nadgrobna ploča Nikole I. Malakocija (Mlakovečkog) iz 1603. čuva se u Muzeju Međimurja

Komentari

Komentara