U atriju Staroga grada kod Muzeja Međimurja u četvrtak, 2. srpnja, otvorena je izložba akademskog slikara Tihomira Lončara “Harmonija nejednakog”.

Njegovi su radovi izloženi u Izložbenom salonu Muzeja, a njihovo je predstavljanje organizirano u sklopu jubilarne 10. Umjetničke kolonije Štrigova. Predgovor za katalog i izbor umjetnikovih radova napravila je povjesničarka umjetnosti Dunja Horvat Weitner. Na otvorenju izložbe, osim povjesničarke umjetnosti Dunje Horvat Weitner, govorili su i ravnateljica Muzeja Maša Hrustek Sobočan, voditelj ureda TZO Štrigova Josip Mikec, voditeljica likovnih zbirki Muzeja Erika Nađ Jerković te sam autor, Tihomir Lončar.

Potpuna harmonija

“Iako je potreba za skladom čovjeku imanentna i on joj intuitivno teži, doista su rijetki pojedinci koji istančanom percepcijom primjećuju odnose ispod puke pojavnosti, osjećajući sklad kao smirenje i ljepotu, a izmicanje iz ravnoteže kao smetnju i nemir. Bez obzira kakvi ljudi bili i gdje se nalazili, neki se umjetnicima jednostavno rode. Takav je put sudbina namijenila i Tihomiru Lončaru. Od samih ga početaka vuče potreba za samostalnim istraživanjem slikarskog medija pa početkom osamdesetih godina u leksik unosi promjene koje će, pokazat će se poslije, postati ključnim odrednicama njegova cjelokupnog opusa.

Prije svega, tu je svjesni prelazak na slikanje krajolika, koji će do danas, makar u odjeku, ostati centralna tema i strukturna okosnica većine njegovih kompozicija. Druga važna promjena događa se početkom osamdesetih godina, kada Lončar nekoliko mjeseci provodi u majstorskoj radionici Ede Murtića. Sve teškoće, sumnje i nesigurnosti koje ga u životu prate, Lončar kao da ne poznaje dok slika. Za njega je slikanje jedino mjesto potpune harmonije, potpunoga samoostvarenja i potpunoga zaborava.” (Dunja Horvat Weitner)

O autoru

Tihomir Lončar rođen je 1953. u Vinagori u Hrvatskom zagorju. U Zagrebu je završio Školu za primijenjenu umjetnost (1974.) i Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je 1980. diplomirao na slikarskom odjelu u klasi prof. Vasilija Jordana.

Prvu samostalnu izložbu priredio je 1985. u zagrebačkoj Galeriji Buljat, a od tada je samostalno izlagao više od trideset puta. Najznačajnije su mu monografska izložba u Muzeju za umjetnost i obrt 1993. i izložba Tri godišnja doba u Umjetničkom paviljonu 1999., obje priređene u Zagrebu. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama i objavio nekoliko grafičkih mapa. O njegovu životu i djelu objavljene su monografije Stanka Špoljarića (1995.), Vladimira Bužančića (2000.) i Nikole Albaneže (2017.)

Crpeći znanje utemeljeno na tradiciji tonskog slikarstva i učeći od profesora Ljube Ivančića, Miljenka Stančića te Vasilija Jordana i Josipa Biffela, umjetnik Tihomir Lončar isprva slika klasične kompozicije interijera, mrtvih priroda i portreta prigušenog kolorita. Na njegov slikarski razvoj bitno će utjecati boravak u majstorskoj radionici slikara Ede Murtića.

Početkom 1980-tih u svoj likovni jezik unosi promjene i započinje slikati krajolike, koji će do danas ostati centralna tema i strukturna okosnica većine njegovih djela u smislu rješavanja problema likovnih odnosa unutar slike. U drugoj polovici 1990-ih, Lončar je nastavio put prema redukciji motiva i otvaranju palete. Od početka novog tisućljeća do danas „Lončar se sve sigurnije i opuštenije kreće u vlastitom likovnom prostoru. U recentnoj produkciji evidentan je organski razvoj prema sveobuhvatnoj paleti i još liberalnijem shvaćanju forme, u likovno pročišćenim kompozicijama“ (D. Horvat Weitner) na kojima se još uvijek prepoznaju odjeci nekadašnjih krajolika.

Tihomir Lončar živi i djeluje u Zagrebu. Jedan je od osnivača neformalne umjetničke Grupe Contra.

 

Izložba se može pogledati do 16. kolovoza, radnim danom 8 – 18 sati, vikendom 10 – 14 sati (za razgled je potrebno javiti se na recepciji Muzeja).

Komentari

Komentara