Šest godina trajala je potraga supružnika Lukač iz naselja Lužan Biškupečki u Varaždinskoj županiji za prekrasnim radišnim divom koji je nekada u Beču i Budimpešti vukao tramvaje, a danas je jedna od najugroženijih pasmina na svijetu.

Riječ je o međimurskom konju, odnosno kobili imena Csilla, koja je na Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo „Svijet prirode“ stigla početkom svibnja.

– Priča oko međimurskoga konja muči nas već godinama. Otkad smo počeli graditi imanje, imali smo u planu kupiti međimurskoga konja, no jako je teško doći do njih. Žalosno je da su danas pretežno zatvoreni u štalama i ljudi ih ne mogu vidjeti. Srećom, nekidan me zvao gospodin Siladi iz Kotoribe, koji je upoznat s mojom problematikom oko međimurskoga konja, te nam je odlučio prodati svoju kobilu Csillu – navodi Josip Lukač, sretan i pomalo iznenađen što po dolasku kobile na imanje brojni Međimurci ciljano dolaze razgledati upravo toga međimurskoga konja.

– Mnogo nam Međimuraca dolazi na imanje jer nikada u životu nisu vidjeli međimurskoga konja, koji je njihova domaća pasmina – nadovezuje se Nikolina Lukač.

Do Dubrovnika

Iz ljubavi prema tim plemenitim životinjama rodila se ideja o putovanju koje bi pridonijelo očuvanju ove doista ugrožene pasmine konja. Naime, želja je prijatelja Josipa Lukača i Nikole Juraškovića da u rujnu s međimurskim konjima i zapregom putuju od sjevera do samog juga Hrvatske, od Varaždina do Dubrovnika.

– Ideja o putovanju postoji već duže vrijeme, ali je nismo realizirali jer nismo imali međimurskoga konja. Sad kad ga imamo, pokušali bismo povezati krajnji sjever i jug Hrvatske tako da konjima prijeđemo cijelu Hrvatsku, usput bismo se povezali i s turističkim zajednicama, a i cijela bi se priča medijski popratila – govori Josip Lukač, kojem je cilj upoznati što više Hrvata s pravim životinjskim blagom, pasminom međimurskoga konja.

– Kada ćemo mi, obični seljaci, sa zapregom doći do Dubrovnika, bit će to pravi „bum“. Svi će se pitati: „Tko si sad ti i što radiš s konjima u Dubrovniku?“ Vjerujem da bi to moglo koristiti našem imanju i općenito zaštiti međimurskoga konja kao pasmine. Možda se javi netko iz, primjerice, Amerike, tko bi financirao uzgoj te pasmine – navodi Josip Lukač.

Na putovanje konjima krenut će oko 1. rujna, ovisno o vremenskim uvjetima. Dnevno bi konji prehodali maksimalno 25 do 30 kilometara, a pohod do Dubrovnika trajao bi 40-ak dana. 

Svjesni su poteškoća koje bi mogle otežati ovaj pothvat, poput loših vremenskih uvjeta ili potkivanja konja, koji tog dana ne bi mogao pješačiti. Također, s konjima se ne može bilo kad na cestu, navodi naš sugovornik, stoga im tek predstoji razmišljanje o cjelovitoj organizaciji puta. U ovom tjednu će, kaže Josip, obići rutu do Dubrovnika, s tim da će pokušati zaobilaziti državne ceste, po kojima je potrebna policijska pratnja.

– Mogao je na put ići i s našim drugim hladnokrvnjakom, ali to ne bi bilo to jer je međimurski konj ipak „pojava“. Mnogi ga ljudi nikad nisu vidjeli uživo, a riječ je o najugroženijoj pasmini konja na svijetu – podsjeća Nikolina Lukač, navodeći da je riječ o konju stvorenom za vuču tereta.

Drugi konj

Obitelj Lukač započela je suradnju i s Javnom ustanovom za zaštitu prirode „Međimurska priroda“ i u skoro vrijeme iz te ustanove planiraju nabavu još jedne kobile koja bi uz Csillu krenula na put od 900 kilometara do Dubrovnika. Ovih dana ugostit će i zagrebačkoga glumca Dušana Bućana, autora putopisnog dokumentarca „Na putu: Konjima do Crnog mora“, koji će savjetima iz prve ruke varaždinskom dvojcu zasigurno olakšati putovanje.

Pripreme za pustolovinu već su započele, zaprega je spremna, a za koji dan i konji će početi s treningom. Nakon Dubrovnika, u planu je i putovanje do Beča, kao i udomljenje još jedinki međimurskoga konja. Na imanju su svakako – dobrodošli, kao i svi posjetitelji.

MEĐIMURSKI KONJ KOD VARAŽDINACA – kobila Csilla ima 980 kilograma

Kobila Csilla na obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo stigla je prije desetak dana. Teži 980 kilograma, a na putovanju će izgubiti minimalno 200 kilograma, otkriva Josip Lukač.

– To je za nju i njezino zdravlje dobro. Jer, gospodin kod kojeg je bila prije dolaska na moje imanje pokušao ju je „prepuštati“, ali je kobila očito malo prejaka. Pod hitno bi trebala smršaviti, a kada će se više kretati, razvit će joj se mišići. Stoga ćemo njezine potomke pokušati dobiti idućeg proljeća. To će biti taman jer kobila nije više beba, a nije ni odrasla. Inače, žive do 35 godina, ako je sve u redu – objašnjava Josip Lukač, na čijem se imanju nalazi ukupno šest konja, uz očekivanje sedmoga, također međimurskoga konja.

– Ima mjesta za još 10 konja jer se nalazimo na površini od 85.000 kvadrata, uz mogućnost širenja – rekao je Josip, koji se bez podrške obitelji i supruge Nikoline ne bi odvažio na realizaciju velikog projekta konjima do Dubrovnika.