Iako je tek zakoračila u 25. godinu života, iza sebe ima već podužu listu stvari na koje može biti vrlo ponosna.

Boravak u Sjedinjenim Američkim Državama, Austriji i Francuskoj, diplome u džepu, mnogo istrčanih kilometara i još više pročitanih stranica knjiga i stručne literature… To je samo dio života mlade Varaždinke Leticije Oreški, odnedavno i ponosne vlasnice čak dviju diploma – jedne sa Sveučilišta u Zagrebu, a druge sa Sveučilišta u Orléansu u Francuskoj, čime je stekla titule diplomirane inženjerke molekularne biotehnologije i diplomirane inženjerke bioindustrijskih tehnika.

Put do diploma

Naime, prije nekoliko godina na preddiplomskom studiju Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisala je smjer Biotehnologija, a na diplomskom Molekularnu biotehnologiju, čime je spojila ono što najviše voli – biologiju i prirodne znanosti s inženjerstvom.

Tajna njezina uspjeha je u dobroj organizaciji, a još od djetinjstva gaji ljubav prema sportu

Do dvojne diplome došla je raspisanim natječajem na diplomskom studiju za 10-ero najboljih studenata prema prosjeku i pohađanju izvannastavnih aktivnosti, koji se provodi s Prirodoslovno-matematičkim fakultetom u Zagrebu i Sveučilištem u Orléansu, gdje je provela mjesec dana pohađajući nastavu. Prije druženja u Francuskoj s mladim znanstvenicima iz cijelog svijeta, s kolegama sa svog fakulteta i PMF-a, uz praksu, odslušala je deset kolegija na hrvatskom ili engleskom jeziku, koji su, osim na fakultetima, izvedeni i u Imunološkom zavodu i Institutu „Ruđer Bošković“ u Zagrebu.

– Primjerice, cijeli tjedan slušali smo o eksperimentalnoj imunologiji, učili o karcinomima i autoimunim bolestima malo intenzivnije nego što bismo to radili u okviru redovne nastave. Jedna nam je profesorica iz Francuske govorila i o biooslikavanju… Čitali smo i prave znanstvene članke i na temelju njih održali seminar pred kolegama, koji se vodi kao pravi stručni rad – rekla je Leticija, kojoj je jedan od najdražih dijelova fakultetskog obrazovanja bio put u grad Orléans početkom ove godine.

Ondje je provela tri tjedna, nakon čega se kao jedina od 10-ero studenata odlučila vratiti u Zagreb kako bi napisala i obranila diplomski rad. Odluku o povratku kući donijela je vrlo lako jer već ima iskustva u odlasku iz Hrvatske na stručnu praksu. Još je na trećoj godini studija dva mjeseca provela na praksi u Austriji, gdje je u mikrobiološkom laboratoriju analizirala vodu, sve na njemačkom jeziku.

– Bilo mi je lijepo u Francuskoj, ali mislim da je šest mjeseci možda predug period za mene, posebice zato što su mi ponuđeni isti uvjeti i ondje i ovdje. Stoga sam se nakon tri tjedna vratila, a u tom periodu odradila sam laboratorijske vježbe s tumorskim staničnim linijama, odslušala razna predavanja i položila ispite. Oni koji su ostali, rasporedili su se po francuskim gradovima: radili su na biljnim stanicama, terapije za sklerozu na miševima, kristalografiju, s nanočesticama… Ja sam odabrala rad na zebra-ribicama na „Ruđeru“ – navela je i pobliže objasnila što su to zebra-ribice.

Riječ je o organizmima koji se brzo razmnožavaju, a embriji koje nakon oplodnje ostave su transparentni, čime se lakše proučava što se sve s njima događa, a jednostavno ih je i skupiti. U laboratorijima su već usavršeni i do određene mjere poznat im je genom. Budući da su kralježnjaci, u korelaciji su s ljudima, što je bio i razlog zašto ih je odabrala za proučavanje.

– Tema diplomskog rada bila je istraživanje uloge jednog proteina i gena koji kodira za taj protein, na razini različitih faza razvoja, tako da sam zebra-ribice proučavala na raznim tkivima. Primjerice, s mentorima na „Ruđeru“ htjeli smo usporediti kako se gen kod muških i ženskih ribica aktivira u različitim organima i fazama embrija nakon oplodnje. Suvremena literatura govorila nam je da taj gen ima neku ulogu u razmnožavanju i diobi stanica, a nije do kraja otkriveno koliku – govori nam mlada znanstvenica.

Diplomski rad napisala je na engleskom jeziku, a obranu je odradila zasebno od redovnog studija, u srpnju ove godine u Zagrebu. Budući da je njih 10-ero imalo dosta različite teme, komisiju su činili jedan član iz Hrvatske i jedan iz Francuske, uz mentore. Svatko od njih je postavio po tri pitanja, a komunicirali su putem videokonferencije. Nakon obrane uslijedila je svečana promocija na Pravnom fakultetu u Zagrebu, održana na francuskom jeziku. Nakon promocije, s kolegama je pozvana na svečanost u Hotel Esplanade u Zagrebu, gdje je upoznala Jadranku Kosor i brojne veleposlanike.

– Promocija je bila prekrasna. Osjećam se predobro i nadam se da će mi diploma pomoći dalje u zapošljavanju. Zadnjih šest godina provela sam u Zagrebu i ondje postoji niz mogućnosti. No, s obzirom na to kako biotehnologija izgleda vani, gdje konstruiraju organe u 3D tehnici, proizvode biogoriva i slično, još nije u tolikoj mjeri razvijena kod nas – govori nam Leticija.

Kada bi joj netko ponudio dobre uvjete, ne bi dvojila otići iz Hrvatske jer, osim u Austriji i Francuskoj, godinu dana provela je i u Sjedinjenim Američkim Državama, za što je bio zaslužan njezin pradjed, koji je živio u Chicagu te se na kraju vratio u Hrvatsku.

– Baka je uvijek pričala da je to „obećana zemlja“, da je pradjed kući dolazio noseći odijelo i svakakve potrepštine. Od treće godine života učila sam engleski jezik u jednoj školi stranih jezika, tako da mi je engleski doslovno kao drugi hrvatski, što je pomoglo u odluci da u srednjoj školi odem na godinu dana u SAD, u grad Dexter u saveznoj državi Michigan, što mi je omogućio lokalni Rotary klub – rekla je ova bivša učenica Prve gimnazije Varaždin.

U Americi je pohađala četvrti razred srednje škole, a u Hrvatskoj treći i neke napredne predmete kao što je biologija. Smještena je bila kod dviju obitelji, a pronašla je vremena i za treninge kros-trčanja i vaterpola.

– Kad sam se vratila, morala sam, nažalost, još polagati dosta razlikovnih predmeta, poput logike, hrvatskog jezika, biologije, matematike i glazbenog, uz pripremanje za državnu maturu i pohađanje četvrtog razreda srednje. Te sam godine bila prva na Županijskom natjecanju iz biologije, a bila sam i treća u Županiji iz engleskog jezika. I da, od svih predmeta državne mature, jedino sam iz biologije dobila peticu – govori uz osmijeh i dodaje da je „život uvijek imao svoje načine da sve dovede u red“.

– Kad sam bila malena, htjela sam upisati veterinu. U srednjoj sam upisala dodatnu mikrobiologiju jer su me zanimali mikroorganizmi, završila sam na PBF-u, gdje nismo radili sa životinjama, ali je moj diplomski ipak bio rad na ribicama. Moja praksa u Austriji vezana je uz vodu, tako da je sve bilo na neki način povezano. Baš me zanima kamo će me život dalje odvesti – navela je ova svestrana mlada Varaždinka, čije su dvije sestre, Lukrecija i Patricija, također uspješne mlade žene, na ponos roditelja, Marijana i Aleksandre Oreški. Otkriva da je tajna njezina uspjeha u dobroj organizaciji, a još odmalena gaji ljubav prema sportskim aktivnostima, koji joj pomažu u nošenju sa stresnim situacijama. Svake godine odradi barem pet humanitarnih ili rekreativnih utrka u Zagrebu, a vrijeme krati i čitanjem knjiga, često biografija.

– Sve sam to radila za neku svoju sigurnost u budućnosti. Razmišljala sam da u svojoj mladosti moram što više toga napraviti kako bih kasnije u životu i karijeri bila sigurna u sebe i svoj rad. Gdje god da dođem, ne želim da mi bude neugodno, želim se snaći i dokazati da sam spremna i sposobna za sve izazove – zaključila je Leticija Oreški, o čijim ćemo uspjesima još zasigurno mnogo čuti u vremenu koje dolazi.

“Radman me nadahnuo da karijeru usmjerim prema znanosti…”

– Kad sam pisala ispite državne mature, uza sve obveze pročitala sam knjigu, odnosno skup intervjua sa znanstvenikom Miroslavom Radmanom, koji me nadahnuo da svoju karijeru usmjerim prema znanosti – rekla je Leticija Oreški. Na njezinu noćnom ormariću trenutno stoji knjiga „Gifted Hands“ Bena Carsona, prvog Afroamerikanca koji je razdvojio sijamske blizance.

Vješta je i u sviranju violine, a jedan je njezin likovni rad bio izložen u Klovićevim dvorima u Zagrebu, na temu kubizma. Ranije je objavila i pjesmu na kajkavskom, koju je predstavila na jednom natjecanju u Zelini.

 

Komentari

Komentara