Na području Međimurja krajem ožujka i sredinom travnja istraživači Bruno Schmidt i Daria Kranželić iz Udruge „Hyla“ proveli su nastavak kartiranja velikoga dunavskog vodenjaka za „Međimursku prirodu“.

Na terenu u blizini kurije Terbotz kod Železne Gore i u Svetome Urbanu pratili smo ih u društvu glavnoga čuvara prirode iz Javne ustanove „Međimurska priroda“ Velimira Bašeka.

Treća godina istraživanja

Još tijekom travnja i svibnja 2019. godine „Međimurska priroda“ – Javna ustanova za zaštitu prirode u suradnji s Udrugom „Hyla “ provela je projekt pod nazivom „Kartiranje crvenog mukača, dunavskog vodenjaka i barske kornjače na području Međimurske županije“. Istraživane su upravo ove tri vrste, jer se nalaze na popisu ciljnih vrsta ekološke mreže Natura 2000 za Međimursku županiju, koju je Hrvatska proglasila ulaskom u EU.

– Veliki dunavski vodenjak vrsta je vodozemca koja nastanjuje različita vodena staništa kao što su močvarna područja, porječja nizinskih rijeka, rukavci, mrtvice, poplavna područja, bare, jezera, kanali i jarci do 300 metara nad morem. U kopnenoj fazi tijekom dana i suhih razdoblja nalazi se u sjeni ispod panjeva i grana. U vodenoj fazi većinom obitava pod vegetacijom na dnu, osim kad zbog disanja ispliva na površinu. Najaktivniji je noću i za vlažnog vremena na kopnu.

U Hrvatskoj ga možemo naći u porječju Dunava, Save i Drave te se smatra gotovo ugroženom vrstom. Razlog tomu negativni je utjecaj čovjeka. Mijenjanje prirodnog toka voda, fragmentacija staništa, pretjerano korištenje pesticida, unošenje stranih vrsta u vodena staništa… negativno utječu na razmnožavanje i životni ciklus vodenjaka te se time ugrožava dugoročna stabilnost populacije. Veliki dunavski vodenjak značajna je vrsta te se njegova populacija mora pratiti na hrvatskoj, ali i na europskoj razini – kažu iz „Međimurske prirode“.

Terenska istraživanja velikih vodenjaka Međimurske županije nastavila su se tijekom 2020. i 2021. godine. Provedena su na proljeće kada se vodenjaci vraćaju u vodena staništa radi razmnožavanja. Metode koje su se koristile bile su vizualni pregled vodenih tijela, traženje jajašca na vodenoj vegetaciji, nasumično uzorkovanje vodenom mrežom te lov Ortmannovim zamkama (kante s otvorima koje plutaju na vodi).

– Tijekom dvaju terenskih izlazaka (svaki u trajanju od četiriju dana) posjećeno je dvadesetak lokacija s naglaskom na močvarna staništa uz rijeke Muru i Dravu. Istraživanje je dalo pozitivne rezultate te su zabilježene jedinke velikih vodenjaka u prirodnom staništu, no tek će genetička analiza potvrditi da se radi o navedenoj vrsti ili njenom hibridu. Naime, veliki dunavski vodenjak u središnjoj Hrvatskoj hibridizira s velikim vodenjakom te bi genetičke analize iz tog razloga dale točan rezultat – objašnjavaju stručnjaci iz Udruge „Hyla“.

„Mrtvice“ ili „živice“?

U Međimurskoj županiji kartiranje je, kako smo već napomenuli, započelo 2019. godine kada nije zabilježen nijedan veliki dunavski vodenjak, ali je zato tijekom 2020. godine ukupno zabilježeno 15 jedinki velikih vodenjaka na pet lokacija u širem području uz Muru. Pronađeni su kod naselja Marof (kod Žabnika), Ferketinec, Peklenica, Novakovec i Domašinec. Najboljom metodom istraživanja pokazale su se Ortmannove zamke, odnosno kante s otvorima koje plutaju na vodi.

S ovogodišnjim kartiranjem nastavilo se čim su nastupili prvi proljetni dani. Tako su 30. ožujka na novoj lokaciji uz rijeku Muru, u mrtvici kod Lapšine, pronađene još četiri velika vodenjaka, a jedna jedinka u blizini mjesta Otok. U drugom izlasku sredinom travnja kod Svetog Urbana detektirane su još tri jedinke.

– Na terenu smo 15. travnja kod Svetog Urbana našli tri ženke. Na ostalim istraživanim lokacijama u županiji tih smo dana većinom vidjeli samo male vodenjake, iako ni oni nisu bili zabilježeni na svim lokacijama. Od žaba smo pak vidjeli smeđe krastače, zelene žabe i šumske smeđe žabe. Sveukupno smo, u različitim istraživanjima – onom od prošle i od ove godine – našli velike vodenjake na ukupno osam lokacija na području Međimurske županije – kaže mag. oecol. Bruno Schmidt.

Dodaje da su veliki vodenjaci zabilježeni i u susjednim zemljama, Sloveniji i Mađarskoj, te u nekim županijama u blizini Međimurja. Sukladno tomu, zaputili su se u slična povoljna staništa u Međimurskoj županiji kako bi istražili prisutnost velikih vodenjaka. Pronalaženjem lokacija na kojima se veliki vodenjaci nalaze započinje njihova zaštita na području županije uz praćenje stanja populacija.

Ovo je istraživanje još jedna potvrda bogatstva prirodnih ljepota i bioraznolikosti koja vlada na našim prostorima, kojih gotovo da i nismo svjesni. Kako je u travnju obilježen i Dan planeta Zemlje, razmislimo o vrijednosti i krhkosti svega što nas okružuje i neka svatko od nas dadne svoj mali obol očuvanju prirodne baštine!