Avanturistički duh jednoj je obitelji iz Engleske cijelu Europu učinio domom, a sloboda je dobila novo značenje. Naime, Matthew Brindle (42) i Joanne Dominey (42) iz Bournemoutha, grada na južnoj obali Engleske, prodali su svoje nekretnine, ostavili svoje poslove i kupili kamper te je njihov život postao jedno veliko putovanje na kojem ih prati njihovo troje djece: Quinten (16), Isabel (12) i Rex Brindle (6).

Kako kaže ovaj engleski par, dosadilo im je živjeti “po šabloni” te su odlučili upoznati druga mjesta i iskusiti život u različitim kulturološkim sredinama. Olakotna okolnost pritom im je činjenica da se na svoja radna mjesta mogu vratiti kada putovanje završi; Joanne je radila u jednoj tvrtki za sportsku opremu, a Matthew u građevinskoj tvrtki, u području interijera.

Na putu su tako već više od tri mjeseca, a ta ih je znatiželja dovela i u Hrvatsku, točnije u Beletinec u općini Sveti Ilija, gdje smo ih i posjetili 23. prosinca.

– Ovo putovanje dugo smo željeli i vrlo je emocionalno. Prošle godine za vrijeme školskih praznika putovali smo Španjolskom sedam tjedana i tada smo znali da ćemo se ove godine uputiti na cjelogodišnje putovanje, ali smo čekali da najstarija kći završi školovanje. Prije nego što smo krenuli, živjeli smo mjesec dana u kamperu u Engleskoj, čisto da se naviknemo na ovakav život – rekla je Joanne, a njezin partner Matthew otkrio je gdje su dosad sve bili: – Krenuli smo trajektom do Cherbourg-en-Cotentina na sjeverozapadu Francuske te se dalje uputili prema jugu za suncem, prema Španjolskoj, koju već dobro poznajemo, i Portugalu. Portugal je bio veoma zanimljiv. Putovali smo zatim dalje po Francuskoj prema Italiji, bili smo u Sloveniji i sada u Hrvatskoj.

Konačno u kući

Nemaju u detalje isplaniran put, već o destinacijama odlučuju usput, ističu. Tako su, nakon tri mjeseca boravka isključivo u kamperu, pet dana prije Božića došli u jednu kuću za odmor u Beletincu, gdje su boravili do Badnjaka.

– Radije biramo kampiranje u divljini, pokraj jezera i slično, nego u kampovima, ljepše je, a i puno jeftinije. No uoči Božića smo se htjeli konačno smjestiti u nekoj kući, ali smo se željeli i maknuti iz grada. Osim toga, nakon 90 dana boravka u Schengenskom prostoru morali smo izaći jer je toliko najviše dopušteno boraviti u njemu. Ovaj smještaj pronašli smo putem interneta, kuća je bila slobodna pa smo došli, lijepo je doći iz kampera u kuću. Vidjeli smo fotografije i dopao nam se krajolik. Sviđa nam se što je tiho i mirno, sve je nekako božićno, još ima i snijega… Zacijelo je ovdje vrlo lijepo ljeti – ispričali su nam Joanne i Matthew kojima je ovo bio prvi Božić daleko od kuće, rodne zemlje i grada. Osim krajolika, ugodno ih je iznenadila i gesta dobrodošlice domaćina koji im je darovao lijepu kutiju s domaćim proizvodima, kao što su vino, bučino ulje, keksi i druge delicije.

Prije nego što su došli u malo, mirno mjesto u Varaždinskoj županiji, par je posjetio i Plitvička jezera te Zagreb.

– U Engleskoj se dosta priča o Hrvatskoj kao destinaciji, puno naših prijatelja dolazi ovdje na more, a jedni prijatelji su se ovdje i vjenčali. Kampirali smo na Jarunu u Zagrebu, bili smo jedini, nigdje nikoga, samo mnogo trkača. Većina kampera sada ide za suncem, recimo u Španjolsku. Bili smo i na Plitvičkim jezerima i u Rastokama, bilo je odlično, snježno, predivno… Tamo je kao u bajci, kada smo hodali uz ta jezera, djelovalo je nestvarno. Čak se i sinu, koji često zbog koječega negoduje, jako dopalo. U tim trenucima znate da radite pravu stvar – zadovoljan je engleski par.

Otkrili su nam i svoje planove koji su uključivali posjet Varaždinu dan prije Badnjaka i ponovni odlazak u Zagreb za Božić, gdje su imali dogovoren susret s prijateljima. U budućnosti planiraju i odlazak na hrvatsku obalu.

– Svi kažu da je predivno, radujemo se povratku ovdje na proljeće ili ljeto pa ćemo otići na more. Dopala nam se Hrvatska. Nekako je tiha, dojma smo da nije još previše “razvikana i iskvarena”. Hrvati su jako prijateljski nastrojeni, toliko drugačiji od Francuza, a naročito Talijana, koji su baš hladni i nepristupačni, pogotovo kada čuju da smo iz Engleske. Italija je inače prekrasna, pogotovo Pisa, Firenca i Venecija – ističu naši sugovornici.

Djeca

Nadalje, zanimalo nas je što na takav način života kažu njihova djeca.

– Djeca istovremeno mrze i vole cijelu tu situaciju. Nedostaju im prijatelji, pogotovo Isabel. Da smo im dali na biranje, vjerojatno bi odbili, ali nadamo se da će se zauvijek sjećati ovog iskustva. Školuju se “od kuće”, odnosno tijekom putovanja uče engleski, matematiku, znanost… Trudimo se da puno uče o povijesti lokacija koje posjetimo, npr. muzeje i dvorce, da se praktično educiraju. Želimo im usaditi “travel mind”, da kada odrastu imaju želju za istraživanjem. Dobro je i to što nemamo uvijek dostupan Wi-Fi, da se malo maknu od društvenih mreža. Kada smo mi bili djeca, jedini utjecaji bili su naši roditelji i prijatelji, a danas je to potpuno drugačije i ne želimo da djeca uče o svijetu samo putem mobitela, treba pronaći nekakav balans – smatraju Joanne i Matthew te dodaju da će se nakon godine dana vratiti u Englesku, ponajviše jer se djeca žele vratiti kući, i vidjeti kako dalje, ali u malo starijoj dobi definitivno to žele ponoviti.

Bijeg od normalnosti

Na putu su upoznali mnogo ljudi, uglavnom starijih ili onih bez djece, koji preferiraju ovakav način života i slobodu da rade što žele i kad žele.

– Nismo dio današnjeg društva u kojem uglavnom vlada monotonija, svaki je dan isti, budite se, idete na posao, itd… Ljudi ovo rade iz drugačijih razloga, neki žele pobjeći. Mnogi naši prijatelji bi željeli napraviti nešto takvo, pobjeći od normalnosti života. Ovo putovanje nam pokazuje kako svijet može biti onoliko velik koliko želiš da bude. Ostali smo u kontaktu s nekim ljudima koje smo upoznali i razmijenili iskustva o mjestima koje posjećujemo, a za to na internetu postoje i grupe putnika – ispričali su nam Englezi koji će, kada se vrate, morati kupiti kuću i auto te se vratiti poslu, ali, kako kažu, dom i novi život zapravo mogu pronaći bilo gdje.

Ova engleska obitelj nakon Božića otputovala je u Crnu Goru, a plan im je zatim bio ići u Bugarsku na skijanje, pronaći neko mirno mjesto i zatim dalje planirati.

– Nadamo se da ćemo pronaći nešto ovako tiho kao što je ovdje u Beletincu. Lijepo nam je ne raditi ništa, probuditi se i isplanirati kamo ćemo ići i opustiti se, šetati te uživati u miru i tišini. Volimo ići u nepoznato bez konkretnog plana i slobodu da radimo što želimo – zaključili su engleski avanturisti.