FOTO Otvoren 2. poljoprivredni sajam Agrofest u Srednjoj školi Arboretum Opeka
U okviru EU projekta „Uspostava Regionalnog centra kompetentnosti u poljoprivredi Arboretum Opeka“, Srednja škola Arboretum Opeka organizira 2. poljoprivredni sajam...
Avanturistički duh jednoj je obitelji iz Engleske cijelu Europu učinio domom, a sloboda je dobila novo značenje. Naime, Matthew Brindle (42) i Joanne Dominey (42) iz Bournemoutha, grada na južnoj obali Engleske, prodali su svoje nekretnine, ostavili svoje poslove i kupili kamper te je njihov život postao jedno veliko putovanje na kojem ih prati njihovo troje djece: Quinten (16), Isabel (12) i Rex Brindle (6).
Kako kaže ovaj engleski par, dosadilo im je živjeti “po šabloni” te su odlučili upoznati druga mjesta i iskusiti život u različitim kulturološkim sredinama. Olakotna okolnost pritom im je činjenica da se na svoja radna mjesta mogu vratiti kada putovanje završi; Joanne je radila u jednoj tvrtki za sportsku opremu, a Matthew u građevinskoj tvrtki, u području interijera.
Na putu su tako već više od tri mjeseca, a ta ih je znatiželja dovela i u Hrvatsku, točnije u Beletinec u općini Sveti Ilija, gdje smo ih i posjetili 23. prosinca.
– Ovo putovanje dugo smo željeli i vrlo je emocionalno. Prošle godine za vrijeme školskih praznika putovali smo Španjolskom sedam tjedana i tada smo znali da ćemo se ove godine uputiti na cjelogodišnje putovanje, ali smo čekali da najstarija kći završi školovanje. Prije nego što smo krenuli, živjeli smo mjesec dana u kamperu u Engleskoj, čisto da se naviknemo na ovakav život – rekla je Joanne, a njezin partner Matthew otkrio je gdje su dosad sve bili: – Krenuli smo trajektom do Cherbourg-en-Cotentina na sjeverozapadu Francuske te se dalje uputili prema jugu za suncem, prema Španjolskoj, koju već dobro poznajemo, i Portugalu. Portugal je bio veoma zanimljiv. Putovali smo zatim dalje po Francuskoj prema Italiji, bili smo u Sloveniji i sada u Hrvatskoj.
Konačno u kući
Nemaju u detalje isplaniran put, već o destinacijama odlučuju usput, ističu. Tako su, nakon tri mjeseca boravka isključivo u kamperu, pet dana prije Božića došli u jednu kuću za odmor u Beletincu, gdje su boravili do Badnjaka.
– Radije biramo kampiranje u divljini, pokraj jezera i slično, nego u kampovima, ljepše je, a i puno jeftinije. No uoči Božića smo se htjeli konačno smjestiti u nekoj kući, ali smo se željeli i maknuti iz grada. Osim toga, nakon 90 dana boravka u Schengenskom prostoru morali smo izaći jer je toliko najviše dopušteno boraviti u njemu. Ovaj smještaj pronašli smo putem interneta, kuća je bila slobodna pa smo došli, lijepo je doći iz kampera u kuću. Vidjeli smo fotografije i dopao nam se krajolik. Sviđa nam se što je tiho i mirno, sve je nekako božićno, još ima i snijega… Zacijelo je ovdje vrlo lijepo ljeti – ispričali su nam Joanne i Matthew kojima je ovo bio prvi Božić daleko od kuće, rodne zemlje i grada. Osim krajolika, ugodno ih je iznenadila i gesta dobrodošlice domaćina koji im je darovao lijepu kutiju s domaćim proizvodima, kao što su vino, bučino ulje, keksi i druge delicije.
Prije nego što su došli u malo, mirno mjesto u Varaždinskoj županiji, par je posjetio i Plitvička jezera te Zagreb.
– U Engleskoj se dosta priča o Hrvatskoj kao destinaciji, puno naših prijatelja dolazi ovdje na more, a jedni prijatelji su se ovdje i vjenčali. Kampirali smo na Jarunu u Zagrebu, bili smo jedini, nigdje nikoga, samo mnogo trkača. Većina kampera sada ide za suncem, recimo u Španjolsku. Bili smo i na Plitvičkim jezerima i u Rastokama, bilo je odlično, snježno, predivno… Tamo je kao u bajci, kada smo hodali uz ta jezera, djelovalo je nestvarno. Čak se i sinu, koji često zbog koječega negoduje, jako dopalo. U tim trenucima znate da radite pravu stvar – zadovoljan je engleski par.
Otkrili su nam i svoje planove koji su uključivali posjet Varaždinu dan prije Badnjaka i ponovni odlazak u Zagreb za Božić, gdje su imali dogovoren susret s prijateljima. U budućnosti planiraju i odlazak na hrvatsku obalu.
– Svi kažu da je predivno, radujemo se povratku ovdje na proljeće ili ljeto pa ćemo otići na more. Dopala nam se Hrvatska. Nekako je tiha, dojma smo da nije još previše “razvikana i iskvarena”. Hrvati su jako prijateljski nastrojeni, toliko drugačiji od Francuza, a naročito Talijana, koji su baš hladni i nepristupačni, pogotovo kada čuju da smo iz Engleske. Italija je inače prekrasna, pogotovo Pisa, Firenca i Venecija – ističu naši sugovornici.
Djeca
Nadalje, zanimalo nas je što na takav način života kažu njihova djeca.
– Djeca istovremeno mrze i vole cijelu tu situaciju. Nedostaju im prijatelji, pogotovo Isabel. Da smo im dali na biranje, vjerojatno bi odbili, ali nadamo se da će se zauvijek sjećati ovog iskustva. Školuju se “od kuće”, odnosno tijekom putovanja uče engleski, matematiku, znanost… Trudimo se da puno uče o povijesti lokacija koje posjetimo, npr. muzeje i dvorce, da se praktično educiraju. Želimo im usaditi “travel mind”, da kada odrastu imaju želju za istraživanjem. Dobro je i to što nemamo uvijek dostupan Wi-Fi, da se malo maknu od društvenih mreža. Kada smo mi bili djeca, jedini utjecaji bili su naši roditelji i prijatelji, a danas je to potpuno drugačije i ne želimo da djeca uče o svijetu samo putem mobitela, treba pronaći nekakav balans – smatraju Joanne i Matthew te dodaju da će se nakon godine dana vratiti u Englesku, ponajviše jer se djeca žele vratiti kući, i vidjeti kako dalje, ali u malo starijoj dobi definitivno to žele ponoviti.
Bijeg od normalnosti
Na putu su upoznali mnogo ljudi, uglavnom starijih ili onih bez djece, koji preferiraju ovakav način života i slobodu da rade što žele i kad žele.
– Nismo dio današnjeg društva u kojem uglavnom vlada monotonija, svaki je dan isti, budite se, idete na posao, itd… Ljudi ovo rade iz drugačijih razloga, neki žele pobjeći. Mnogi naši prijatelji bi željeli napraviti nešto takvo, pobjeći od normalnosti života. Ovo putovanje nam pokazuje kako svijet može biti onoliko velik koliko želiš da bude. Ostali smo u kontaktu s nekim ljudima koje smo upoznali i razmijenili iskustva o mjestima koje posjećujemo, a za to na internetu postoje i grupe putnika – ispričali su nam Englezi koji će, kada se vrate, morati kupiti kuću i auto te se vratiti poslu, ali, kako kažu, dom i novi život zapravo mogu pronaći bilo gdje.
Ova engleska obitelj nakon Božića otputovala je u Crnu Goru, a plan im je zatim bio ići u Bugarsku na skijanje, pronaći neko mirno mjesto i zatim dalje planirati.
– Nadamo se da ćemo pronaći nešto ovako tiho kao što je ovdje u Beletincu. Lijepo nam je ne raditi ništa, probuditi se i isplanirati kamo ćemo ići i opustiti se, šetati te uživati u miru i tišini. Volimo ići u nepoznato bez konkretnog plana i slobodu da radimo što želimo – zaključili su engleski avanturisti.
Kod spomen-obilježja na Kipišću u Možđencu u subotu je održana komemorativna svečanost za sve žrtve komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.
Nakon svete mise koju je predvodio pater Michael Pavić, delegacija Grada Novog Marofa predvođena gradonačelnikom Sinišom Jenkačem te predstavnici udruga branitelja i policije položili su vijence i zapalili svijeće u spomen na žrtve komunističkog režima.
Gradonačelnik Jenkač podsjetio je kako se Grad Novi Marof svake godine prisjeća žrtava ubijenih od ruke komunističkog režima.
-Ovo je važan dan koji Grad Novi Marof svake godine obilježava kako bi se prisjetio svih žrtava koje je iza sebe ostvario nedemokratski režim. Prisjećamo se svih onih koji su ubijeni na novomarofskom području, ali ne samo njih, već i između 250 i 500 tisuća ljudi koji su pobijeni prve tri godine nakon rata. Ovo nije politički skup nego svjedočenje i poziv na pomirbu, ali i upozorenje i čuvanje sjećanja te povijesti hrvatskog naroda, jer narod koji nema i ne pamti svoju povijest, nema ni budućnosti – rekao je Jenkač.
Naglasio je i kako ovaj dan nije značajan samo zbog sjećanja na žrtve, nego i zbog podsjećanja javnosti na to koliko je važna kontinuirana borba za demokraciju.
– Želimo osvijestiti sve nas i osuditi sve one “izme” – fašizme, nacizme, komunizme, kao i sve one koji su na temelju zločina i ubojstava zadržavali vlast. Iako demokracija ima svojih mana, najvažnije je to što ona, za razliku od totalitarnih režima, iza sebe ne ostavlja ljudske živote i žrtve onih koji drugačije misle. Danas, u jeku rata u Ukrajini, postalo je važnije no ikad upozoriti kako borba za demokraciju nikada ne prestaje budući da je vidljivo kako ova ideologija, nažalost, još uvijek živi – poručio je Jenkač.
Zdravko Maltar, predsjednik Udruge ratnih veterana “Hrvatski domobran” Novi Marof napomenuo je kako ovakva mjesta nisu mjesta na kojima bi trebalo nešto govoriti, no naglasio je i da ako neće oni govoriti, tko će onda.
– Jedino na istini možemo graditi budućnost, a istina je da postoji više od tisuću ovakvih mjesta gdje su naši sugrađani izgubili živote i to poslije završetka Drugog svjetskog rata. Nema nijednog naroda u Europi koji je preživio ovakvu tragediju, a kao dokaz tome govori podatak da je u hrvatskom narodu, koji ima četiri milijuna stanovnika, poubijano oko 600 katoličkih svećenika i redovnika. Takvog primjera sasvim sigurno nema nigdje u Europi i to govori dovoljno o tome kakvu smo tragediju proživjeli – poručio je Maltar.
Inače, komunistički režim doveo je do smrti otprilike 500 do 600 tadašnjih civila i vojnika koji su ubijeni u jamama u okolici Novog Marofa, a Grad im prigodnom komemorativnom svečanošću svake godine odaje počast.
Izvrsne rezultate postigli su učenici iz Varaždinske županije na Državnom natjecanju učenika strukovnih škola “WorldSkills Croatia 2023.”
Naime, čak 20 medalja osvojilo je 26 učenika koji su se iz Zagreba vratili s osam zlata, osam srebrnih medalja i četiri bronce.
Iznimno vješti
Podsjećamo, Državno natjecanje je u organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih održano u Zagrebu od 10. do 12. svibnja. Riječ je o najvećem događaju u obrazovanju u Hrvatskoj i najvećem natjecanju u ovom dijelu Europe koje je ove godine okupilo više od 400 najboljih učenika srednjih škola iz cijele Hrvatske, koji su se natjecali u 46 disciplina. Iz Varaždinske županije državni prvaci postali su: Tin Gizdavec (Srednja strukovna škola Varaždin – Stolarstvo), Luka Cerovečki i Mirela Kovačić (Srednja strukovna škola Varaždin – Dizajn modnih dodataka), Gabrijela Husnjak (Graditeljska, prirodoslovna i rudarska škola Varaždin – Arhitektonske tehnologije), Danira Mašanski (Srednja strukovna škola Varaždin – Soboslikarstvo), Nina Kraus Jagić (Srednja škola Ludbreg – Prodajne vještine), Danijel Sever (Srednja škola “Arboretum Opeka” Marčan – Pomoćni kuhar i slastičar), Melani Živko i Taša Husnjak (Gospodarska škola Varaždin – Smotra radova za učenike s teškoćama – Ekologija – jučer, danas, sutra) te Ana Bobić (Elektrostrojarska škola Varaždin – Međusektorska smotra učeničkoga stvaralaštva – Grafičke tehnologije i audiovizualne tehnologije – Čudesna priroda). Srebrnom medaljom okitili su se: Ana Marija Vugrinec (Srednja škola “Arboretum Opeka”, Marčan – Cvjećarstvo), Klaudija Plantak (Srednja strukovna škola Varaždin – Modni dizajn i tehnologija), Lana Hutinski (Elektrostrojarska škola Varaždin – Grafička tehnologija i dizajn), Filip Kefelja i Nino Šargač (Elektrostrojarska škola Varaždin – Multimedija), Ida Kovačić (Gospodarska škola Varaždin – Prodajne vještine), Janja Malić (Graditeljska, prirodoslovna i rudarska škola Varaždin – Eko laboratorij), Helena Rižmarić (Gospodarska škola Varaždin – Tajničko poslovanje) te Martin Petric, Marija Kokolek i Viktorija Kraus (Srednja škola Ludbreg – Međusektorska smotra učeničkoga stvaralaštva – Strojarstvo, brodogradnja i metalurgija – Nožni miš za osobe s oduzetim ili oštećenim gornjim ekstremitetima). Brončane pak medalje osvojili su: Filip Cerjan (Elektrostrojarska škola Varaždin – Električne instalacije), Kevin Skupnjak i Marin Biškup (Graditeljska, prirodoslovna i rudarska škola Varaždin – Zidarstvo), Filip Herceg (Strojarska i prometna škola Varaždin – Prometna tehnologija i logistika) i Matej Mišak (Strojarska i prometna škola Varaždin – Vožnja motornog vozila).
Uskoro brucoši
S obzirom na to da su na ovogodišnjem natjecanju iznimne rezultate postigli učenici Srednje strukovne škole Varaždin, zamolili smo ih da nam u prisustvu svojih nastavnika, mentora i strukovnih učitelja otkriju tajnu uspjeha. Prvo smo zavirili u najbučniju – stolarsku radionicu koja se prostire na više od 500 metara četvornih. Opremljena je najsuvremenijim strojevima – od temeljnih pa sve do onih koji pri obradi drva koriste CNC tehnologiju. Učenici ih uz strogo poštivanje zaštite na radu koriste pri obradi iverala, u procesu kantiranja, prešanja i kod drugih proizvodnih postupaka. Stoga ne čudi da iz ove radionice izlaze finalni produkti poput velikih regala ili građevne stolarije. Rade i po privatnim narudžbama sa stalnom kontrolom kvalitete, koja je vrhunska uz konkurentnu cijenu. Dakako, svi spomenuti procesi odvijaju se pod budnim okom tima kojim rukovodi inženjer Ostroški Stjepan. Vrhunski je opremljen i praktikum soboslikara, u kojem je Josip Hižak zaposlen kao strukovni učitelj i mentor učenicima poput Danire Mašanski koja je na Državnom natjecanju osvojila prvo mjesto.
– U praktikumu učenici prolaze sve faze svojeg budućeg posla koje, između ostalog, obuhvaćaju pripremu i obradu zidnih, drvenih ili željeznih podloga, lijepe tapete i drugo. Moram pohvaliti našu nagrađenu učenicu koja je bila iznimno aktivna tijekom izvođenja vježbi u pripremnom razdoblju. Interes za ovo zanimanje je dobar, te u sva tri razreda imamo upisano 50-ak polaznika – ističe Hižak.
Na njega se nadovezala Danira Mašanski koja tvrdi da u njezinoj struci talent nije bitan, ali sklonost nekim tehnikama poput crtanja – uvijek je dobrodošla.
– Na Državnom natjecanju imali smo tri zahtjevna modula i bilo je malo treme. Naš školski praktikum je odlično opremljen te raspolažemo svim alatima i materijalima koje soboslikari koriste u svojoj struci. Mentori su nas odlično pripremili i rezultat nije izostao – rekla je Mašanski.
Za razliku od nje, modna tehničarka Klaudija Plantak bila je članica tima koji je osmislio osebujnu modnu kolekciju “BaleVŽ”. Podsjećamo, inspirirana je društveno angažiranom modom te ekološki motiviranim inicijativama i skulpturizmom.
– Inspiraciju sam pronašla i u jednoj od Gallianovih kolekcija koje je kreirao za Dior, kod koje je koristio print na haljini. Tkaninu koja sadrži poliesterska i pamučna vlakna krojili smo u zaštitnoj radionici. Namjerno su korišteni otpaci s ciljem smanjenja unosa teško razgradivih materijala u okoliš. Tisak na tkaninu izveden je novonabavljenim namjenskim ploterom koji je odlično odradio posao, što se lijepo vidi na kolekciji – veli ova maturantica koja se okitila srebrnom medaljom, a obrazovanje namjerava nastaviti na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Varaždinu.
Nagrađena izvrsnost
Na kraju, dodajmo i to da puno razloga za zadovoljstvo ima i Sanja Makšan, mentorica učenika galanterijske struke koji su osvojili 1. mjesto u disciplini Dizajn modnih dodataka.
– Imali su zadaću istražiti ideju na zadanu temu geometrije u društveno angažiranoj modi te je sve inicijativno prenijeto na mini kolekciju. Riječ je o tri proizvoda koji su nastali u školskoj radionici i potom na natjecanju nadograđeni kroz pet modula – objasnila je Makšan, a od Luke Cerovečkog i Mirele Kovačić doznajemo i to da im put do zlatne medalje nije bio jednostavan.
– Bilo je dosta posla s izradom ručki, ugradnjom podstave, pregrada, ali i tzv. zadatkom iznenađenja koji se odnosio na izradu nosive kolekcije od ostataka materijala. Za izradu torbe imali smo rok tri dana. Nakon izrade skice trebalo je napraviti šablone, krojiti dijelove, sastaviti dijelove šivanjem i finalizirati zadatak. Slušali smo mentoricu i Luku koji je bio voditelj tima, te na najbolji način prezentirali izvrsnost stečenu kroz tri godine u Srednjoj strukovnoj školi Varaždin – zaključila je Mirela Kovačić.