Jučer, 18. rujna, u Kuli stražarnici Staroga grada u Varaždinu otvorena je izložba „Žensko dopisivanje“ / „Female correspondence“ autorica Mateje Rusak iz Varaždina i Tihane Karlović iz Rijeke.

Izložba je rezultat projekta koji je započeo u siječnju 2019. godine, a u njemu sudjeluje, uz Mateju i Tihanu, još 14 umjetnica iz Hrvatske, Poljske, Slovenije, Sjeverne Irske, SAD-a i Španjolske.

Projekt se bavi likovnom komunikacijom, isključivo umjetnica, u formi likovnog dopisivanja, a pokrenut je radi potrebe za stvaranjem, potrebe za izmjenom misli i ideja, poticanja na stvaralački rad te međusobne podrške i stvaranja mreže umjetnica.

– Kao što i sam projekt nosi naziv, umjetnice se u ovom projektu dopisuju, razmjenjuju pisma, razglednice, ali ne komuniciraju riječima, već one kao umjetnice komuniciraju na sebi svojstven način. Komuniciraju linijom, plohom i bojom, odnosno različitim grafičkim tehnikama pričaju svoje životne priče i emocije, te na neki način otkrivaju svoju intimu te nam kroz te, iako male formate, pričaju jednu veliku priču – rekla je prilikom otvorenja predsjednica HDLU-a Varaždin Dina Zebec.

Stvaranje mreže umjetnica

Zaključivši da se u današnje vrijeme sva komunikacija odvija najviše putem društvenih mreža i unatoč mišljenju da se inicijatorice projekta dobro poznaju, javila se potreba za projektom putem kojeg bi se umjetnice još bolje i dublje upoznale, i to na način da si pišu pisma veličine razglednice, 10,5×15 centimetara, rekla je Mateja Rusak.

– Ideja je da sva naša razmišljanja i ono što želimo podijeliti s drugom umjetnicom šaljemo u likovnom smislu. 2019. godine smo svaki mjesec razmjenjivale pisma grafike i svako pismo koje je dobiveno, na to se dobilo neki odgovor. Onda smo u projekt uključile i autorice iz SAD-a, Sjeverne Irske i drugih dijelova svijeta i tako smo proširile mrežu umjetnica. Tihana je jedne godine bila na postdiplomskom studiju u Poljskoj, gdje je upoznala neke od autorica, s njima se povezala i počele su se tako dopisivati. Ja sam uključila Doru Bakek s željom da razvijemo prijateljstvo na jedan drugi način, a i druge smo umjetnice zapravo uključile po nekom senzibilitetu i po stvaranju – rekla je Mateja Rusak koja je članica HDLU-a Varaždin već šest godina.

Iza nje je jedna samostalna izložba pod nazivom „Snovi“ i jedna zajednička „Hommage Rijeci“ s još tri autorice – Dorom Bakek, Dinom Zebec, Ivanom Stepan Kauslerić, a sudjelovala je na brojnim skupnim i tematskim izložbama te na Špancirfestu.

Upoznavanje putem likovnog izričaja

Potaknute također ženskim pismima iz francuskih salona iz 20. stoljeća, uglavnom se projekt bazira na osobnim i intimnim stvarima, te je i sam postav takav. Svaki posjetitelj treba uzeti u ruke grafiku i listati, gledati što su one htjele izreći likovnom formom.

Ovaj zanimljiv projekt karakterizira i činjenica da se većina autorica pisama do početka dopisivanja nisu poznavale, već su se počele upoznavati upravo putem likovnih izričaja i misli koje su slale jedna drugoj.

Na otvorenju izložbe sudjelovale su i autorice Carmen Bačura Potočić iz Rakova Potoka i Kristina Pongrac iz Donje Dubrave.

– Mateja Rusak me pozvala, upoznale smo se na susretima profesora likovne kulture, na stručnim seminarima, i u nekom razgovoru smo došle do toga da radimo istim tehnikama, da nas zanimaju iste stvari. Rado sam se odazvala na projekt, prvenstveno jer se radi o ženskom dopisivanju, i to između nepoznatih ženskih osoba. Evo, primjerice Kristinu sam upoznala upravo putem ovog projekta što me iznimno veseli. Sviđa mi se taj tradicionalan način gdje smo u vremenu tehnologije, snap chata i fotografije zaboravili na neke stvari koje radimo rukama, na finu motoriku i pisanje. Ja se ne sjećam kad sam zadnji puta dobila razglednicu s mora. U moje vrijeme, 80-ih kada sam bila djevojčica, to je bila najnormalnija stvar, pisati baki, djedu, teti – što više razglednica napišeš to bolje. U zadnje vrijeme toga nema, tako da ove koje dobivam putem ovog projekta me stvarno vesele. Četiri puta godišnje, kako smo se dogovorile, u svakom godišnjem dobu jednu razglednicu šaljemo jedna drugoj – ispričala je Carmen Bačura Potočić.

Kristina Pongrac je Mateju i Tihanu upoznala na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci gdje su sve tri studirale.

– Jako me razveselio poziv jer priželjkujem već godinama dopisivanje putem pošte, slanjem pisama. Zanimljiv mi je uopće i taj kontakt s nepoznatim kolegicama, ali i kontakt putem likovnih elemenata s kojima se na neki način vrlo vjerojatno pokušava opet odgovoriti, ali i pričati svoju priču. Odgovaraš likovnim jezikom, a pričaš priču na svoj način, kroz svoje motive. U svojim grafikama najviše sam progovarala o nekim unutarnjim procesima ili o okolini koja me inspirira, a to su rijeka Drava i Mura – ispričala je Kristina.

Grafike autorica projekta nastale su tehnikom linoreza, bakropisa, karton tiska, akvatinti, suhe igle, različitih perforacija papira, slijepog tiska, digitalne grafike i različitih izričaja budući da je svaka autorica različita po svojem karakteru i po svojem rukopisu.

– Kada sam gledala po radovima, Kristina i ja smo se po bojama podudarale, čak i u nekim tehnikama, mislim da je to neka intuitivna slučajnost. Jedna drugoj gledamo radove i veselimo se primiti rad od druge strane. Radim kroz nekakvu apstrakciju, geometrijske ili neke nepravilne oblike, asocijacije na proljeće, primjerice gredice u vrtu, pa se u mojim radovima javljaju strukture koje asociraju na gredice s posađenom salatom, iako bojom ne moraju odgovarati tome, samo u formi – dodala je Carmen.

Od 2019. u projektu sudjeluju Mateja Rusak, Tihana Karlović, Anna Trojanowska, Raquel Amat, Ana Salopek, Kristina Pongrac, Dora Bakek, Raluca Iancu, a od 2020. Iva Gobić, Gloria Sellan, Maja Franković, Svetlana Jakimovska Rodić, Irena Kečkeš, Maja Zemunik Khovaladi, Carmen Bačura Potočić i Monika Jurić.

Izložba je za razgled otvorena do 9. listopada, nakon čega u studenome putuje u Sesvete.