U Udruzi Pogled u Nedelišću u petak, 28. veljače, gostovali su sudionici projekta Bartimej. Radi se o projektu, zapravo projektnom tjednu, koji organiziraju Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije te međunarodna udruga SocioMovens, sastavnica Socijalnog instituta Kommende Dortmund nadbiskupije Paderborn.

Sudionici projekta su učenici Druge gimnazije Varaždin uz goste iz Njemačke i Ukrajine te udruge, ustanove i centri s područja Varaždinske biskupije te Zagrebačke nadbiskupije.

Povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije vlč. Leonardo Šardi naglašava da se ovim projektom želi razbiti zidove između mladih i osoba s invaliditetom te mlade poučiti o vrstama invaliditeta.

– Putem projektnoga tjedna želimo spojiti teoriju i praksu te posjetiti različite udruge. Kada smo došli na ideju da se napravi takav projekt, moje dvije suradnice, Ivana Rogulja Peček te Anika Sačić, bile su na jednom internacionalnom okupljanju na kojem su bili predstavljeni takvi projekti. Kada smo sjeli i razgovarali o tome, zaključili smo da se u našem društvu premalo čuje o osobama s invaliditetom, odnosno da se premalo zna i o njihovim potrebama.

Projekt je dobio ime po najpoznatijoj osobi s invaliditetom u Bibliji: slijepcu Bartimeju. On se čak i tamo nalazio na margini društva: svi su ga ušutkavali, a on je vikao za Bogom… Promjena u društvu nastaje kad ga Isus čuje i poziva u središte, u centar pažnje. Zato putem ovoga projekta želimo osvijestiti drugima da oni koji su često na margini moraju doći u središte. Zapravo samo slijedimo Isusov primjer! – objašnjava vlč. Šardi. Smatra da priča o Bartimeju prekrasno ilustrira potrebu za djelovanjem, budući da u tom biblijskom ulomku ne ostaje sve na riječima, kako to često bude u društvu.

Jedna od sudionica projekta je i Lucija Kaniški, učenica drugog razreda varaždinske Druge gimnazije.

– Ove godine sam po prvi puta sudjelovala u projektu Bartimej. To je projekt u kojem smo imali priliku posjetiti mnoge udruge i institucije osoba s invaliditetom te upoznati njihov način života i prepreke s kojima se oni svakodnevno susreću. Projekt je započeo u ponedjeljak, 24. veljače, a završio u petak, 28. veljače. Prvoga dana posjetili smo COO “Tomislav Špoljar” i putem kreativnih radionica družili se s članovima Udruge Kokotiček. Drugi je dan bio rezerviran za posjet Udruge distrofičara Varaždinske županije: s njezinim članovima obilježili smo maškare, a nakon toga volontiranje nastavili u COO Zajezda. Srijeda nam je bila ispunjena volontiranjem u Udruzi “Ivanečko sunce” i Caritasovu domu u Ivancu, gdje smo vrijeme posvetili starijim i nemoćnim osobama kako bismo im uljepšali poslijepodne.

Nakon povratka u Ludbreg učili smo osnove znakovnog jezika kako bismo u četvrtak mogli lakše komunicirati s gluhoslijepim osobama koji su članovi Udruge gluhoslijepih u Zagrebu. Isti smo dan posjetili i Caritasov dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Brezovici, nedaleko od Zagreba. Tamo smo uz igru, pjesmu i ples upoznali život te djece i način njihova odnosa s drugim ljudima. Posljednji dan ovoga projekta zaokružili smo druženjem sa slijepim osobama Udruge slijepih Međimurske županije te Udruge za autizam Pogled u Nedelišću. U ovom sam projektu naučila mnogo novih i korisnih stvari koje će mi zasigurno trebati u daljnjem životu i pomoći mi da bez straha pristupim osobama s invaliditetom kojima je potrebna pomoć. Za projekt sam se odlučila prijaviti zato što volim rad s ljudima, a posebice s djecom, te se u meni javila želja da pomažem ljudima kojima je to potrebno i pokušam im barem na neki način uljepšati dan te izmamiti osmijeh na lice.

Nakon ovih nekoliko dana provedenih s dragim i brižnim ljudima osjećam se ispunjeno i sretno te bih svakome preporučila da sudjeluje u ovom projektu, jer tamo na vrlo zanimljiv način možete naučiti vrlo važne i poučne stvari koje će vas pratiti tijekom života. Sigurna sam da će sve predrasude koje ste možda imali dosad vrlo brzo nestati. Jedna lijepa riječ, koja za nas možda znači malo, osobama s invaliditetom znači jako puno! – kaže Lucija.

Već po drugi puta u projektu sudjeluje Lea Andrašek, učenica trećeg razreda Druge gimnazije:

– Na ovogodišnjem projektu posjetili smo nekoliko udruga, odnosno institucija. Imala sam veliku želju za ponovnim sudjelovanjem u projektu, budući da me prošle godine jako dirnuo i potaknuo moju želju za daljnjim volontiranjem. Preporučila bih to iskustvo i drugima zato što nas čak i kratko vrijeme provedeno s osobama s poteškoćama može naučiti kako male stvari ljude čine sretnima.

Ponekad samo osmijeh ili lijepa riječ mogu nekome popraviti dan. Smatram da bi se više mladih trebalo uključiti u slične volonterske projekte, budući da time, osim što pomažemo drugima, izgrađujemo i sami sebe! – završava vrijedna volonterka.