Povežite se s nama

U fokusu

FOTO Radnici iz Nepala Himalaju zamijenili zagorskim bregima – za njih je Varaždin obećani grad

Objavljeno:

- dana

Njih trojica i ja međusobno smo se fascinirali.

Oni mene svojom sitnom građom i neprestanim smiješkom, ja njih jer s 50 godina nisam pogrbljena i još uvijek radim. U njihovoj domovini Nepalu žene s 50 su, “zahvaljujući” radu na polju po suncu i žegi, kažu, starice koje se povlače u kuću i obavljaju domaćinske poslove. U Hrvatskoj su pak rijetki dvadesetgodišnjaci osmijeha od uha do uha u konfekcijskom broju 34.

Bibek, Uttam i Sushmil

Za Bibeka Tamanga, Uttama Thakurija i Sushmila Kumara Shresta Hrvatska je obećana zemlja. Njih su trojica na rad u varaždinski Marlex stigli u grupi od 17 radnika, a čekaju se još trojica. Preko jedne od brojnih lokalnih agencija za zapošljavanje koje mladim Nepalcima pronalaze posao u inozemstvu, u Varaždin su došli prije dva mjeseca. Hrvatsku su pretpostavili Dubaiju i Kataru, gdje su radili, kažu, 13 do 14 sati na dan, preračunato dobili 1500 do 2000 kuna mjesečne plaće i imali jedan slobodan dan u mjesecu. Radili su na građevini po užarenom suncu. Plaće su ondje, kažu, za radnike u turizmu odlične, ali za građevince ispod svakog minimuma. Nepal im nije rješenje jer stalnog posla nema i lokalno stanovništvo uglavnom preživljava od poslova vezanih uz opsluživanje turista koji dolaze na Mount Everest. Petorica varaždinskih Nepalaca preziva se Sherpa, prezimena proizašlog iz naziva ljudi koji prate planinare pri usponu.  

Svjetsko prvenstvo u nogometu i Luka Modrić učinili su im Hrvatsku “bližom”

Kad su vidjeli ponudu poslova u Hrvatskoj, koju su im agenti predstavili kao sigurnu zemlju ljubaznih ljudi i za njih pristojnih plaća, nisu dvojili. Svjetsko prvenstvo u nogometu i Luka Modrić učinili su im Hrvatsku „bližom“, kažu. Već su tada surfali po internetu da bi vidjeli kako izgleda Hrvatska i svidjelo im se viđeno. „Izguglali“ su, kažu, i predsjednicu, koja je postala planetarno popularna među nogometnim fanovima. Jako im je, vele, zgodna i neposredna. Posao u Marlexu vide kao životnu priliku. – Imamo doma roditelje, iz velikih smo obitelji s nekoliko braće i sestara, a svi smo i zaručeni. Planiramo ostati tri godine i u tom vremenu zaraditi za kuću, automobil i ženidbu u Nepalu. Hrvatska će nam omogućiti dobar start u bračni život – govore na pristojnom engleskom jeziku, nadopunjujući jedan drugoga. U Nepalu velika većina stanovnika, više od 90 % njih u gradovima, živi u unajmljenim stanovima. U svojim provincijama, podno najvećega planinskog masiva na svijetu, Himalaje, imaju malene kuće od blata. Na pitanje mogu li s trogodišnjom hrvatskom plaćom kod kuće kupiti kuću i automobil, bez sekunde zadrške uglas odgovaraju: „Yes, yes“. Budući da su isplanirali na što će potrošiti novac, cijelu su zaradu preko banke odlučili slati svojima u Nepal. Oni će ondje štedjeti njihov novac i tražiti povoljne kuće. Njihova životna disciplina dobra je poslovna preporuka. Radne kolege u Marlexovom pogonu iznenađeni su brzinom kojom uče posao. – Jedan dan ih učimo, drugi su dan već spremni raditi samostalno. Vrijedni su i ništa im nije teško – kažu kolege iz tvrtke.

Hrvatsku su pretpostavili Dubaiju  i Kataru, gdje su radili, kažu, 13 do 14 sati na dan te preračunato  dobili 1500 do 2000 kuna mjesečne plaće

Bibek, Uttam i Sushmil su im takvi nasmijani, radišni i veseli jako simpatični, pa su već bili pozvani i na obiteljsko roštiljanje. Iako hrana nije bila tako ljuta kako preferiraju, niti su na meniju bili riža i povrće, koje si svakodnevno pripremaju u varaždinskom domu, zagorski roštilj im se svidio. – Super nam je u Varaždinu, svi su ljubazni prema nama i rado nam u svemu pomognu. Tko zna, možda ostanemo i duže nego što smo planirali – smiju se. Jednom od njih neki dan nije bilo do smijeha kad je dobio napadaj bubrežnoga kamenca. Međutim, odlazak u bolnicu ga je fascinirao: – Ne mogu vjerovati da u Hrvatskoj svatko može doći u bolnicu i obaviti sve preglede. Ovakve su bolnice u Nepalu samo za jako bogate i noćenje u njima stoji 2000 eura i više, a mi ostali imamo samo osnovno zdravstvo – čude se. Ništa manje ih ne čudi ni, kako vele, odlično uređene ceste, čistoća grada, red i mir. – Ovdje svaki automobil stane kad čovjek kroči na zebru. Kod nas bismo već poginuli. Asfaltirane ceste su u selima rijetke, dva automobila se ne mogu zaobići, pa jedan stane da drugi prođe, svi se guraju, puno je biciklista – opisuju svakodnevicu nepalskih naselja. Začuđeni su i velikim brojem crkvi, a „puno previše pušite i pijete kava“ – govore na hrvatskom, koji predano uče kako bi se, društveni kakvi jesu, mogli sporazumijevati s domaćinima. Zasad su i ruke korisne u konverzaciji. Priznaju da već i sami tradicionalni čaj s mlijekom rado zamjenjuju kavom. Kako bi u slobodno vrijeme bili samostalni, varaždinski poslodavac im je obećao nabaviti bicikle kako bi se mogli samostalno kretati. I bicikli su za njih velika stvar: – U Nepalu si samo bogati mogu priuštiti bicikl – kažu. Njihova budistička i hinduistička filozofija čine ih takvima kakvi jesu – dobre volje i zahvalnima, bez velikih materijalnih želja. Vole modernu zapadnjačku odjeću i dobre tenisice, ali priznaju da im je najljepše u japankama i kratkim hlačama. Provesti cijeli dan u obveznim radnim cipelama jedina im je teškoća na radnome mjestu.

Kako bi u slobodno vrijeme bili samostalni, varaždinski poslodavac im je obećao nabaviti bicikle

Sedamnaestorica Nepalaca do Hrvatske su putovala ukupno 22 sata, od čega je 12 sati leta i 10 sati čekanja u tranzitu. U Zagrebu ih je dočekala Andreja iz Marlexa, koja vodi kompletnu brigu o njima. Ona rješava dokumentaciju na policiji, pazi da sve stroge birokratske procedure vezane uz radnu dozvolu budu što brže riješene. Za hrvatske je prilike riječ o neuobičajeno brzom procesu – od predaje zahtjeva preko vize do dobivanja OIB-a potrebno je malo više od mjesec dana.

Povrće i riža

Ona je mladića s bubrežnim kamencem vodila u bolnicu, brine da imaju dovoljnu zalihu riže i povrća. Kad ih god pita žele li jesti nešto drugo, samo klimaju lijevo-desno glavama. Pizza, ćevapi, lignje, radnički gableci… sve im je nudila, ali bezuspješno. Ali domaće povrće i jaja koje im nose kolege zahvalno primaju. Vrlo jake, ljute začine su ponijeli iz Nepala. – Običaj u Nepalu je šest dana u tjednu jesti rižu i jedan dan meso – kažu. Oni jesu uglavnom sitne građe, ali nisu nimalo slabi. Poslodavci ih opisuju kao žilave i izdržljive. Andreja je zadovoljna međusobnim odnosom nepalskih i domaćih radnika. – Naši u proizvodnji su ih super prihvatili iako sam, priznajem, bila skeptična. U Varaždin dođe Dalmatinac, pa smo podozrivi. A ipak su ovo ljudi druge kulture i navika. Naši vele da rade „ko črveki“, da su nevjerojatno ljubazni, sve im je „it’s ok“, s njima nema problema. Zapravo ih tako sitne, ozarene i ljubazne moraš voljeti – govori. Marlex je, kao i ostale velike tvrtke u Hrvatskoj, posegnuo za stranim radnicima nakon nemogućnosti da pronađe domaće. Čak kad se netko i javio na dugoročno otvorene oglase i počeo raditi, mladi su ljudi ostajali samo dok nisu sredili papire za inozemstvo. Radnici iz Nepala imaju jednogodišnje radne vize i svi, kako kaže, planiraju ostati najmanje tri godine. Godišnji odmor i odlazak doma su im, ako to žele, osigurani. Za dvojicu od naših sugovornika je idealno zanimanje biti kuhar. Zaradom iz Hrvatske u Nepalu si mogu priuštiti biti kuhari u vlastitoj zalogajnici.

Izdano više od 500 dozvola

Varaždinska županija je među županijama s najviše izdanih dozvola za rad i boravak stranaca u Hrvatskoj. Do prije desetak dana je dozvole za rad dobilo 500 stranih državljana, a 150 ih je odbijeno. Tu je još i 50-ak zatraženih dozvola, ali nikad i preuzetih. Najviše je dozvola izdano za rad u industriji, 200-tinjak, od čega je više od polovice za električare, a slijede ih vozači (150), metalci (50-ak), zatim radnici u tekstilnoj i kožnoj industriji te ugostiteljstvu. Osim radnika s prostora bivše Jugoslavije, u Županiji se za ugostiteljsku djelatnost traže Ukrajinke, a nerijetki su i radnici iz egzotičnih zemalja – Nepala, Filipina i Tajlanda. Dok se Tajlanđani uglavnom zapošljavanju kao maseri, Filipinci i Nepalci su dobrodošli u sva poduzeća. Slove kao marljivi radnici, neskloni noćnim provodima i ekscesima te odlični učenici. Iste se karakteristike pripisuju i Indijcima koji uskoro stižu na posao u VIS. Poslodavci su zadovoljni novim radnicima, osobito nakon što je pronalaženje domaćih radnika postao mukotrpan posao. Hrvati svoju budućnost traže na zapadu, Hrvatska je pak obećana zemlja za istok. Vlada je za ovu godinu poslodavcima odobrila rekordnu kvotu dozvola za zapošljavanje stranaca, a do početka svibnja iskorišteno je gotovo 43 % kvote. U ovoj godini, naime, poslodavci, uz produženje 15.000 već izdanih radnih dozvola za strane radnike, mogu zaposliti 50.100 novih stranaca. Ove je, kao i u prijašnjih godina, država mogla kontrolirati uvoz strane radne snage. Sudeći prema najavama, od iduće godine uvoz radne snage bit će potpuno liberaliziran.

 

U fokusu

Patafta za Varaždin bez uhljeba: Veće plaće i mirovine, besplatni vrtići imanje režije

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Gospodarstvenik Davor Patafta jedini je kandidat za gradonačelnika Varaždina koji ne živi od politike. Odreći će se svih povlastica koje imaju političari, neće koristiti službeni auto, a neće ni primati plaću. Ta sredstva iskoristit će da bi osigurao besplatne vrtiće.

Također, jedan je od rijetkih na političkoj sceni iza kojeg ne stoji cijela kolona onih koje bi trebalo uhlijebiti.

– Dosta je podobnih i nesposobnih, zaustavit ćemo uhljebljivanje. Varaždin zaslužuje biti bolji grad – poručio je Patafta.

Prioriteti Davora Patafte su pokrenuti gospodarski rast, ukinuti prirez i smanjiti komunalnu naknadu, gradsku upravu pretvoriti u servis gospodarstvenicima, ali i svim građanima, stvoriti konkurentnije tržište i time povećati prosjek plaća radnicima, a samim time povećati i mirovine, te podići standard i kvalitetu svima koji u Varaždinu žive. Zato ima konkretne i izvedive mjere.

Povećanje plaća

– Varaždinci i Varaždinke imaju najmanju plaću u Hrvatskoj, a sve zato jer se Gradom upravlja na način – uzmi ljudima i krpaj rupe u proračunu. Tako bi Grad znao voditi i mali Ivica. Umjesto toga planiramo osloboditi najveći gospodarski potencijal Varaždina – Brezje. Da je bilo pameti, tamo su se pred 15 godina mogle izgraditi tvornice, imali bi preko 3000 zaposlenih na tom mjestu i gospodarstvo bi punilo proračun. Bili bi konkurentniji, imali bi veći standard i ne bi bilo nikakve potrebe da se plaćaju prirez, vrtići, visoke režije i razni nepotrebni nameti. Zadnji je čas da se to promijeni – kaže Patafta.

Grad može imati 30-50 milijuna godišnje od novih tvrtki i radnika. Nažalost, imamo 15 izgubljenih godina u kojima su se političari bavili svađama, izmišljanjem afera i lažnim prijavama i podmetanjima, a ne razvojem. Krajnji je čas da se to promijeni.

Umirovljenicima 900 kuna više u kućnom budžetu

Varaždinski umirovljenici imaju najmanje mirovine u Hrvatskoj, a dijelom je razlog tome radno intenzivna, odnosno prerađivačka industrija u prošlosti. Grad će zato varaždinskim umirovljenicima, plaćati dopunsko zdravstveno osiguranje te tako rasteretiti njihove mjesečne obveze.

Ova mjera svakom varaždinskom umirovljeniku u obiteljskom budžetu ostavlja više od 900 kuna na godinu.

Posebnu pažnju posvetit ćemo i novim dnevnim boravcima za umirovljenike sa cjelodnevnim stručnim vodstvom, poručio je Davor Patafta.

Varaždincima manji troškovi za plin

Što ako se zbog političkih sukoba prekine dobava ruskog plina? Može li Varaždin biti neovisan? Naravno da može. Grad Varaždin leži na ogromnim količinama podzemne vode koja je uvijek zagrijana na 14°C i koju ne koristimo. S druge strane građani, škole i druge javne institucije i gospodarstvenici plaćaju skupi uvozni ruski plin, koji putuje tisuće kilometara. Tim plinom grijemo vodu, zimi s nule na 20 stupnjeva, a na samo par metara imamo toplu vodu od 14 stupnjeva. Isto tako, ljeti se ta voda može iskoristiti za hlađenje. Uz to trošimo fosilna goriva i zagađujemo zrak. Ove podzemne vode i njihovu toplinu treba iskoristiti. Ono što nam je nekada možda predstavljao problem, treba pretvoriti u našu prednost.

– Grad mora kroz koncesije za privatne i pravne osobe poticati korištenje ove energije, koja pomoću dizalica topline može, uz veoma mali trošak, zagrijavati naše stambene prostore i sanitarnu vodu. Ne moramo koristiti ruski plin! Tu istu podzemnu vodu ljeti možemo koristiti za hlađenje prostora, dakle neće nam trebati klima uređaji. Možemo biti energetski samostalni. Dizalice topline pokretat će električna energija koja dolazi iz elektrana na Dravi ili iz solarnih panela čije postavljanje također treba poticati. Imamo energiju na raspolaganju, a ponašamo se kao pijani milijunaši i novac dajemo drugima umjesto da ga uložimo u druge stvari! – objasnio je Patafta.

Nastavite čitati

U fokusu

S današnjim danom kreću prve isplate povrata poreza osobama mlađim od 30 godina

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

S današnjim danom, 10. svibnja, započinje isplata povrata poreza na dohodak osobama mlađim od 30 godina.

Naime, ove godine će po prvi puta temeljem godišnjeg obračuna povrat poreza na dohodak dobiti i mlade osobe do 30 godina života. Pritom mladi do 25 godina života ostvaruju pravo na 100 % umanjenja porezne obveze, a mladi od 26 do 30 godina života na 50 % umanjenja porezne obveze.

Iz Porezne uprave već su ranije obavijestili da su obavijest o izdanim privremenim poreznim rješenjima u svezi povrata poreza na dohodak za 2020. građani počeli dobivati od 27. travnja u svoje osobne korisničke pretince putem sustava eGrađani.

Porezna uprava započela je također putem Hrvatske pošte s fizičkom otpremom 48.586 navedenih rješenja.

Povrat više plaćenog poreza na dohodak i prireza izvršit će se negotovinski na tekući ili žiro-račun otvoren kod poslovne banke.

Iznimno, povrat više uplaćenog poreza i prireza isplatit će se u gotovom novcu za porezne obveznike koji nemaju otvoren tekući ili žiro-račun kod banke, odnosno ako u trenutku izvršenja povrata poreza na dohodak ne ostvaruju primitke za koje postoji obveza isplate na račun.

Nastavite čitati