FOTOIvan Agnezović, privatni arhiv

Njih trojica i ja međusobno smo se fascinirali.

Oni mene svojom sitnom građom i neprestanim smiješkom, ja njih jer s 50 godina nisam pogrbljena i još uvijek radim.

U njihovoj domovini Nepalu žene s 50 su, “zahvaljujući” radu na polju po suncu i žegi, kažu, starice koje se povlače u kuću i obavljaju domaćinske poslove. U Hrvatskoj su pak rijetki dvadesetgodišnjaci osmijeha od uha do uha u konfekcijskom broju 34.

Bibek, Uttam i Sushmil

Za Bibeka Tamanga, Uttama Thakurija i Sushmila Kumara Shresta Hrvatska je obećana zemlja.

Njih su trojica na rad u varaždinski Marlex stigli u grupi od 17 radnika, a čekaju se još trojica. Preko jedne od brojnih lokalnih agencija za zapošljavanje koje mladim Nepalcima pronalaze posao u inozemstvu, u Varaždin su došli prije dva mjeseca.

Hrvatsku su pretpostavili Dubaiju i Kataru, gdje su radili, kažu, 13 do 14 sati na dan, preračunato dobili 1500 do 2000 kuna mjesečne plaće i imali jedan slobodan dan u mjesecu. Radili su na građevini po užarenom suncu. Plaće su ondje, kažu, za radnike u turizmu odlične, ali za građevince ispod svakog minimuma. Nepal im nije rješenje jer stalnog posla nema i lokalno stanovništvo uglavnom preživljava od poslova vezanih uz opsluživanje turista koji dolaze na Mount Everest. Petorica varaždinskih Nepalaca preziva se Sherpa, prezimena proizašlog iz naziva ljudi koji prate planinare pri usponu.

 

Svjetsko prvenstvo u nogometu i Luka Modrić učinili su im Hrvatsku “bližom”

Kad su vidjeli ponudu poslova u Hrvatskoj, koju su im agenti predstavili kao sigurnu zemlju ljubaznih ljudi i za njih pristojnih plaća, nisu dvojili. Svjetsko prvenstvo u nogometu i Luka Modrić učinili su im Hrvatsku „bližom“, kažu.

Već su tada surfali po internetu da bi vidjeli kako izgleda Hrvatska i svidjelo im se viđeno. „Izguglali“ su, kažu, i predsjednicu, koja je postala planetarno popularna među nogometnim fanovima. Jako im je, vele, zgodna i neposredna.

Posao u Marlexu vide kao životnu priliku.

– Imamo doma roditelje, iz velikih smo obitelji s nekoliko braće i sestara, a svi smo i zaručeni. Planiramo ostati tri godine i u tom vremenu zaraditi za kuću, automobil i ženidbu u Nepalu. Hrvatska će nam omogućiti dobar start u bračni život – govore na pristojnom engleskom jeziku, nadopunjujući jedan drugoga.

U Nepalu velika većina stanovnika, više od 90 % njih u gradovima, živi u unajmljenim stanovima. U svojim provincijama, podno najvećega planinskog masiva na svijetu, Himalaje, imaju malene kuće od blata.

Na pitanje mogu li s trogodišnjom hrvatskom plaćom kod kuće kupiti kuću i automobil, bez sekunde zadrške uglas odgovaraju: „Yes, yes“.

Budući da su isplanirali na što će potrošiti novac, cijelu su zaradu preko banke odlučili slati svojima u Nepal. Oni će ondje štedjeti njihov novac i tražiti povoljne kuće.

Njihova životna disciplina dobra je poslovna preporuka. Radne kolege u Marlexovom pogonu iznenađeni su brzinom kojom uče posao.

– Jedan dan ih učimo, drugi su dan već spremni raditi samostalno. Vrijedni su i ništa im nije teško – kažu kolege iz tvrtke.

Hrvatsku su pretpostavili Dubaiju  i Kataru, gdje su radili, kažu,

13 do 14 sati na dan te preračunato  dobili 1500 do 2000 kuna mjesečne plaće

Bibek, Uttam i Sushmil su im takvi nasmijani, radišni i veseli jako simpatični, pa su već bili pozvani i na obiteljsko roštiljanje. Iako hrana nije bila tako ljuta kako preferiraju, niti su na meniju bili riža i povrće, koje si svakodnevno pripremaju u varaždinskom domu, zagorski roštilj im se svidio.

– Super nam je u Varaždinu, svi su ljubazni prema nama i rado nam u svemu pomognu. Tko zna, možda ostanemo i duže nego što smo planirali – smiju se.

Jednom od njih neki dan nije bilo do smijeha kad je dobio napadaj bubrežnoga kamenca. Međutim, odlazak u bolnicu ga je fascinirao:

– Ne mogu vjerovati da u Hrvatskoj svatko može doći u bolnicu i obaviti sve preglede. Ovakve su bolnice u Nepalu samo za jako bogate i noćenje u njima stoji 2000 eura i više, a mi ostali imamo samo osnovno zdravstvo – čude se.

Ništa manje ih ne čudi ni, kako vele, odlično uređene ceste, čistoća grada, red i mir.

– Ovdje svaki automobil stane kad čovjek kroči na zebru. Kod nas bismo već poginuli. Asfaltirane ceste su u selima rijetke, dva automobila se ne mogu zaobići, pa jedan stane da drugi prođe, svi se guraju, puno je biciklista – opisuju svakodnevicu nepalskih naselja.

Začuđeni su i velikim brojem crkvi, a „puno previše pušite i pijete kava“ – govore na hrvatskom, koji predano uče kako bi se, društveni kakvi jesu, mogli sporazumijevati s domaćinima. Zasad su i ruke korisne u konverzaciji. Priznaju da već i sami tradicionalni čaj s mlijekom rado zamjenjuju kavom.

Kako bi u slobodno vrijeme bili samostalni, varaždinski poslodavac im je obećao nabaviti bicikle kako bi se mogli samostalno kretati. I bicikli su za njih velika stvar:

– U Nepalu si samo bogati mogu priuštiti bicikl – kažu.

Njihova budistička i hinduistička filozofija čine ih takvima kakvi jesu – dobre volje i zahvalnima, bez velikih materijalnih želja. Vole modernu zapadnjačku odjeću i dobre tenisice, ali priznaju da im je najljepše u japankama i kratkim hlačama. Provesti cijeli dan u obveznim radnim cipelama jedina im je teškoća na radnome mjestu.

Kako bi u slobodno vrijeme bili samostalni, varaždinski poslodavac im je obećao nabaviti bicikle

Sedamnaestorica Nepalaca do Hrvatske su putovala ukupno 22 sata, od čega je 12 sati leta i 10 sati čekanja u tranzitu.

U Zagrebu ih je dočekala Andreja iz Marlexa, koja vodi kompletnu brigu o njima. Ona rješava dokumentaciju na policiji, pazi da sve stroge birokratske procedure vezane uz radnu dozvolu budu što brže riješene. Za hrvatske je prilike riječ o neuobičajeno brzom procesu – od predaje zahtjeva preko vize do dobivanja OIB-a potrebno je malo više od mjesec dana.

Povrće i riža

Ona je mladića s bubrežnim kamencem vodila u bolnicu, brine da imaju dovoljnu zalihu riže i povrća. Kad ih god pita žele li jesti nešto drugo, samo klimaju lijevo-desno glavama. Pizza, ćevapi, lignje, radnički gableci… sve im je nudila, ali bezuspješno. Ali domaće povrće i jaja koje im nose kolege zahvalno primaju. Vrlo jake, ljute začine su ponijeli iz Nepala.

– Običaj u Nepalu je šest dana u tjednu jesti rižu i jedan dan meso – kažu. Oni jesu uglavnom sitne građe, ali nisu nimalo slabi. Poslodavci ih opisuju kao žilave i izdržljive. Andreja je zadovoljna međusobnim odnosom nepalskih i domaćih radnika.

– Naši u proizvodnji su ih super prihvatili iako sam, priznajem, bila skeptična. U Varaždin dođe Dalmatinac, pa smo podozrivi. A ipak su ovo ljudi druge kulture i navika. Naši vele da rade „ko črveki“, da su nevjerojatno ljubazni, sve im je „it’s ok“, s njima nema problema. Zapravo ih tako sitne, ozarene i ljubazne moraš voljeti – govori.

Marlex je, kao i ostale velike tvrtke u Hrvatskoj, posegnuo za stranim radnicima nakon nemogućnosti da pronađe domaće. Čak kad se netko i javio na dugoročno otvorene oglase i počeo raditi, mladi su ljudi ostajali samo dok nisu sredili papire za inozemstvo.

Radnici iz Nepala imaju jednogodišnje radne vize i svi, kako kaže, planiraju ostati najmanje tri godine. Godišnji odmor i odlazak doma su im, ako to žele, osigurani. Za dvojicu od naših sugovornika je idealno zanimanje biti kuhar. Zaradom iz Hrvatske u Nepalu si mogu priuštiti biti kuhari u vlastitoj zalogajnici.

Izdano više od 500 dozvola

Varaždinska županija je među županijama s najviše izdanih dozvola za rad i boravak stranaca u Hrvatskoj. Do prije desetak dana je dozvole za rad dobilo 500 stranih državljana, a 150 ih je odbijeno. Tu je još i 50-ak zatraženih dozvola, ali nikad i preuzetih.

Najviše je dozvola izdano za rad u industriji, 200-tinjak, od čega je više od polovice za električare, a slijede ih vozači (150), metalci (50-ak), zatim radnici u tekstilnoj i kožnoj industriji te ugostiteljstvu.

Osim radnika s prostora bivše Jugoslavije, u Županiji se za ugostiteljsku djelatnost traže Ukrajinke, a nerijetki su i radnici iz egzotičnih zemalja – Nepala, Filipina i Tajlanda. Dok se Tajlanđani uglavnom zapošljavanju kao maseri, Filipinci i Nepalci su dobrodošli u sva poduzeća. Slove kao marljivi radnici, neskloni noćnim provodima i ekscesima te odlični učenici. Iste se karakteristike pripisuju i Indijcima koji uskoro stižu na posao u VIS.
Poslodavci su zadovoljni novim radnicima, osobito nakon što je pronalaženje domaćih radnika postao mukotrpan posao. Hrvati svoju budućnost traže na zapadu, Hrvatska je pak obećana zemlja za istok.
Vlada je za ovu godinu poslodavcima odobrila rekordnu kvotu dozvola za zapošljavanje stranaca, a do početka svibnja iskorišteno je gotovo 43 % kvote.
U ovoj godini, naime, poslodavci, uz produženje 15.000 već izdanih radnih dozvola za strane radnike, mogu zaposliti 50.100 novih stranaca.
Ove je, kao i u prijašnjih godina, država mogla kontrolirati uvoz strane radne snage. Sudeći prema najavama, od iduće godine uvoz radne snage bit će potpuno liberaliziran.

 

Komentari

Komentara

loading...