Na nogama šarene čarape i tenisice, a na licu – veliki osmijeh.

Tako bi se najkraće moglo opisati svakog od stotinu rekreativnih plesača koji su danas, 21. ožujka, u večernjim satima došli u sportsku dvoranu II. osnovne škole Čakovec, u kojoj se obilježio Svjetski dan osoba s Downovim sindromom. Naime, svi su posjetitelji sudjelovali u laganom plesnom vježbanju pod vodstvom Eni Debelec, Josipe Bratković te Nevena Novaka, a sve s ciljem da barem malo pomognu i podrže Udrugu za sindrom Down Međimurske županije. – Na isti smo način ovaj dan obilježili i prošle godine, zumbali smo, plesali i zabavljali se. Odlučili smo ove godine ponoviti događaj jer se lani mnogo ljudi odazvalo, a bilo je zanimljivo i djeci. U program smo uvrstili i najmlađe, naučili smo ih plesati na pjesmu koju će izvesti pred svima – objasnila je zumba instruktorica Eni Debelec uoči početka plesnog vježbanja. Oko organizacije ovog plesnog događaja ni ovaj put nije dvojila, a za sve je zaslužan posjet Udruzi za sindrom Down Međimurske županije. – Tamo sam vidjela da djeca vole plesati i zabavljati se. S obzirom na to da sam zumba instruktorica i vodim plesne grupe, odlučila sam to spojiti u jedno baš na njihov dan – navela je Eni Debelec, koja je baš kao i predsjednica međimurske Udruge za sindrom Down Višnja Horvat, zadovoljna što se odazvao toliko velik broj ljudi. Udruga za sindrom Down Međimurske župnije trenutno broji 32 člana, a oni ne dolaze samo iz Međimurske, već iz Varaždinske te Koprivničko-križevačke županije. – Velika je to brojka. Ako jedno dijete dva puta na mjesec posjeti rehabilitatora i logopeda, dva puta na tjedan ode na jahanje, plivanje i gimnastiku, tada se mjesečno nakupi jako velika suma za platiti i upravo zato su nam ovakve akcije hvale vrijedne. Svaka kuna je dobrodošla da još više poboljšamo kvalitetu života osoba s Down sindromom – istaknula je predsjednica Udruge Višnja Horvat. Osvrnula se i na prava osoba s Downovim sindromom za koja kaže da bi trebala biti – još bolja. – Postoje zakoni, oni su ispisani, međutim sve ovisi o ljudima na nekim funkcijama koji se ponekad prave bogovima pa nam malo zagorčavaju život. Na žalost, naša djeca nemaju sustavno riješenu ranu intervenciju, riječ je o defektolozima i logopedima, nego Udruga sve to servisira i sama organizira. Eto, kad bi se nešto moglo promijeniti, to bi bilo – to što je potrebno i što bi nam pomoglo. Jer, kada imate dijete s Downovim sindromom, tada znate da morate ići kod rehabilitatora, logopeda, na fizikalnu terapiju i slično, te terapije moraju biti kontinuirane i stalne. Na žalost, kada se to kod osoba sa sindromom Down prekine, oni mnogo toga odmah zaborave – objašnjava Višnja Horvat. Udruga trenutno pruža usluge vježbaonice, plivanja i jahanja, što je jedna vrsta terapije. U Udruzi ih nazivaju slobodnim aktivnostima ili jednostavno – kreativom, jer žele da osobe sa sindromom Down obavljaju određenu vrstu terapije bez da su svjesni da u velikoj mjeri vježbaju, što ih sprječava od hipotonije mišića važnih za govor, pisanje, hodanje, trčanje i slično. Iako su žalosni što se u Hrvatskoj još uvijek ne vodi registar s osoba s Downovim sindromom, pa ne znaju koliko ih je registrirano na području Međimurske županije i Hrvatske, zalažu se da članovi imaju jednaku kvalitetu života kao i svi ostali. – Svjesni su svojih mogućnosti i nemogućnosti te se žele dokazati kao i svi oko nas. Je li to putem plesa, glazbe ili bilo čega drugog, to nije važno, već treba raditi na tome da imaju prijatelje i da budu prihvaćeni u društvu – zaključuje predsjednica Udruge za sindrom Down Međimurske županije.