Povežite se s nama

Kultura

FOTO U Galeriji HDLU otvorena izložba „Negdje između“ varaždinske umjetnice Monike Rusak

Objavljeno:

- dana

U Galeriji HDLU u Kuli stražarnici Staroga grada je jučer, 10. studenoga, otvorena izložba „Negdje između“ mlade varaždinske umjetnice Monike Rusak.

Zbog situacije uzrokovane virusom COVID-19 na području Varaždinske županije i novih epidemioloških mjera, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika nije organiziralo službeno otvorenje izložbe. Međutim, autorica je s manjim brojem suradnika boravila u Kuli stražarnici te otvorila izložbu za razgled.

Kustosica izložbe „Negdje između“ je mag. hist. art. etmag. paed. Jelena Petković koja je Moniku Rusak opisala kao umjetnicu koja u svom umjetničkom djelovanju voli eksperimentirati različitim medijima i tehnikama, od fotografije preko videa, produkcije, montaže i režije filmova do umjetničkih instalacija putem kojih uvijek propituje neku od aktualnih tema.

Autorica tako i putem izložbe „Negde između“, govori Petković, propituje pojam žene i njezinih uloga uvjetovanim društvenim položajem te ustaljene stereotipe o ženama.

– Izloženim radovima autorica želi premostiti jaz između stvarnih i realnih te tih nedostižnih mentalnih predodžbi o idealnim ženama koje su ustvari rezultat medijski nametnutih standarda ljepote. Stoga ova inspiracija snažnim antičkim ženama, koja upućuju na nešto dalekosežno i nedodirljivo, je bila podloga za izradu umjetničkih radova autorice, a radi se o mobilnoj instalaciji s ženskim portretima koji izranjaju iz morske pjene i svojevrsnog zvjezdanog mozaika sastavljenog od fotografija i madeža žena povezanih u konstelaciju – rekla je Jelena Petković.

Dva dijela izložbe

Naime, u prvom radu autorica spaja portrete mladih žena koje se nalaze u prijelaznom razdoblju s morskom pjenom iz koje se prema grčkoj mitologiji rodila Afrodita, božica ljepote i ljubavi.

– Prikazane su mlade, ambiciozne i kreativne žene u kasnim 20-im godinama, čime se autorica referira na to prijelazno životno razdoblje u kojem dolazi do odrastanja iz djevojke u mladu odraslu ženu i na prijelaz iz fakultetskog razdoblja u potragu za stalnim zaposlenjem i početkom građenja buduće karijere, što označava veliku životnu promjenu – ispričala je Petković, dodavši da su promjena, odnosno prijelaz, nesigurnost i nestalnost glavna obilježja tog životnog razdoblja, kao i mobilne instalacije koja funkcionira kao svojevrsna kinetička skulptura koja je konstantno u laganom, ponekad čak i jedva primjetnom pokretu.

Drugi rad temelji se na naglašenoj senzualnosti ženskog tijela, prikazanoj putem jedinstvenih uzoraka madeža na različitim dijelovima tijela svake žene.

– Madeži su spojeni nalik zviježđu na nebu i svaka žena ima svoju jedinstvenu neponovljivu konstelaciju madeža na tijelu te zrači posebnom energijom kao i zvijezde, a putem tog rada autorica poručuje ženama da su jedinstvene i lijepe svaka na svoj način, kao i konstelacija zviježđa u beskrajnom svemiru – istaknula je Petković i za kraj naglasila da borba za ženska prava još uvijek traje:

– Općenito je borba žena za dokazivanje svog statusa u društvu još uvijek na pola puta do ostvarenja cilja, dakle „negdje između“, na što upućuje i sam naziv izložbe.

Prva samostalna izložba

Za mladu umjetnicu ova je izložba od posebnog značaja budući da je to njezin prvi samostalni izložbeni postav, ne računajući njezin diplomski rad, ujedno i debitantski, dokumentarno- eksperimentalni film „Zauvijek“. Prilikom otvorenja je izrazila zadovoljstvo i sreću što je, unatoč epidemiološkoj situaciji i mjerama, u skromnim okolnostima svoje radove ipak uspjela izložiti i pokazati javnosti.

Monika je dosad imala 15-ak zajedničkih izložbi, a upravo je prvi dio postava „Negdje između“ prvotno rađen za izložbu „Žene??? Žene!!!“ koju je izlagala u suradništvu s drugim umjetnicama.

– Prvi dio rada nastao je 2017. godine i rađen je za izložbu „Žene??? Žene!!!“ koju sam izlagala zajedno sa svojim kolegicama Anom Detoni, Matejom Rusak, Ivanom Stepan Kauzlarić, Smiljanom Šafarić Branthwaite i Vidom Sačić. Suradnik na projektu je Lush, oni su mi ustupili kugle koje se otapaju u vodi i svaka kugla koja se otapa tvori jedinstven šareni uzorak – rekla je mlada varaždinska umjetnica.

Dodaje da je svakom tom jedinstvenom šarenom uzorku, odnosno pjeni pridodala po jednu ženu. Slikala ih je sve u različitim pozicijama, s različitim pogledima i u različitim smjerovima.

– S obzirom na to da se referiram na rođenje Venere od Botticellija gdje zapravo Afrodita izranja iz morske pjene, dobila sam ideju da bi moje Venere, suvremene Venere, izranjale iz morske pjene. Drugi dio rada povezan je sa svemirom i beskrajem, svaka djevojka ima jedinstvenu konstelaciju zviježđa. Ona nisu rađena po nikakvom zviježđu, nego ona tvore nekakvo novo, jedinstveno zviježđe – otkrila je Rusak, zahvalivši se za kraj svim suradnicama i mladim ženama koje su dio ovoga projekta.

Izložba ostaje otvorena do 1. prosinca.

O autorici

Monika Rusak rođena je 1991. godine u Varaždinu. Završila je osnovnu i srednju školu u rodnom gradu te nastavlja obrazovanje na preddiplomskom studiju Multimedije, oblikovanja i primjene na Sveučilištu Sjever. Želeći proširiti svoje znanje iz fotografije, video obrade i grafičkog dizajna te izbrusiti novostečene vještine, nastavlja s diplomskim studijem Medijske umjetnosti i prakse na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci pod mentorstvom izv. prof. art. Nadije Mustapić i izv. prof. art. Ingeborg Fülepp te 2015. godine stječe akademski naziv magistre medijske umjetnosti i prakse.

Njezin diplomski rad, a ujedno i debitantski, dokumentarno- eksperimentalni film „Zauvijek“ sudjeluje na brojnim filmskim festivalima. Nakon završetka fakulteta, u potrazi za stalnim zaposlenjem, radi kao fotografski dizajner i dizajnerica tekstila u tvrtci Grafko-Caspar d.o.o., nakon toga kao digital operator (retušer) u tvrtki Calzedonia.

Područje rada kojim se bavi su fotografija i filmska umjetnost. Članica je HDLU-a Varaždin i Filmsko-kreativnog studia VANIMA. Živi i djeluje u Varaždinu u kojem uskoro otvara i svoj obrt.

Kultura

Udruga “Mlada pera”: A knjiga ide…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Posljednjega dana 2020. godine završen je literarni natječaj “Napiši pjesmu ili priču koju i objavi knjigu svoju!”

Čak 104 autora od 8 do 18 godina poslala su 632 svoja literarna rada sa željom da upravo oni budu jedno od troje najboljih kojima će Udruga “Mlada pera” iz Čakovca financirati zajedničku knjigu. U vrlo kreativnoj konkurenciji, žiri koji su činili članovi Udruge “Mlada pera” i ambasadori Udruge (Gita, Martina i Goran Radiković iz Šenkovca) izabrao je tri laureatkinje. Predstavljamo ih abecednim redom:

  • najbolji vrtuljak poezije i proze poslala je Magdalena Blagec iz Donje Stubice,
  • najbolji vrtuljak proze poslala je Ana Fišer iz Osijeka,
  • najbolji vrtuljak poezije poslala je Marina Galinović iz Vinkovaca.

Evo i kratkih bilješki o autoricama.

Magdalena Blagec

Od svog rođenja 2003. godine živim u Donjoj Stubici. Vrlo rano počela sam se zanimati za knjige i književnost na što me uvijek poticala i moja majka. I tako, malo-pomalo, počela sam se baviti i pisanjem. Od značajnijih nagrada koje sam primila za svoj rad istaknula bih 2. nagradu na Goranovu proljeću u kategoriji osnovnih škola, nagrade na natječajima “Kaj vu Zelini”, Zbor malih pjesnika Zlatar, nagrada Antun Mihanović, 2. nagrada na Natječaju “Gjalski”, 1. mjesto na Kanižajadi, Po(e)zitiva…

Radovi su mi dosad objavljivani u mnogim zbornicima i časopisima kao što su “Kaj” i “Hrvatsko zagorje”, a imam i vlastitu internetsku stranicu Probrane misli. Trenutno sam učenica opće gimnazije, a nakon što je završim svakako planiram upisati nešto vezano uz književnost.

Ana Fišer

Rođena sam 29. svibnja 2003. godine i idem u treći razred II. gimnazije u Osijeku.
Osnovnoškolsko obrazovanje stekla sam u OŠ Ljudevita Gaja. Osim pohađanja redovne nastave, sudjelujem i u natjecanjima iz više predmeta, a 2020. godine osvojila sam prvo mjesto na Županijskom natjecanju iz hrvatskoga jezika.

Od izvannastavnih aktivnosti, niz sam godina sudjelovala u brojnim radionicama i aktivnostima u sklopu više projekata Udruge za rad s mladima “Breza”. Tijekom školske godine 2017./2018. bila sam izabrana za Ambasadoricu mira u projektu Udruge “Dokkica”, u sklopu kojega sam sudjelovala u više radionica i prezentacija.

Do prvog razreda srednje škole trenirala sam ples, a posljednjih godinu dana bavim se kickboxingom. Osim škole i treninga, čitam, slušam glazbu i pišem kratke priče. Zanimaju me jezici i književnost.

Marina Galinović

Rođena sam 18. travnja 2004. godine u Vinkovcima. Pohađam Zdravstvenu i veterinarsku školu dr. Andrije Štampara u Vinkovcima za zanimanje medicinske sestre opće njege. Talent za pisanje otkrila sam tek početkom prvog razreda srednje škole, zahvaljujući profesorici iz hrvatskog jezika Gordani Medić i zadatku koji nam je zadala: tada sam napisala svoje prve pjesme – „Vjerujem“ i „Porajmos“.

Profesorica mi je ujedno i velika podrška u ovome. Za sebe bih rekla da sam vrlo osjećajna i da uz svoje pjesme pokušavam na čitatelje prenijeti barem dio emocija. Unatoč svim ovim promjenama koje dolaze, trudim se ostati što pozitivnija i svoju pozitivu širiti među ljudima oko sebe. Inspiraciju crpim iz svakodnevnog života. U svakoj napisanoj pjesmi nalazi se dio mene, dio onoga što sam proživjela i osjetila.

Kada bih morala birati koja pjesma mi je najdraža, odabrala bih pjesmu „Život“. Smatram da sam putem te pjesme potaknula mnoge na razmišljanje o samoj svrsi života, kako je ljepota u tome što smo svi različiti i kako je svijet dosadan i jednoličan kada se upadne u određenu kolotečinu iz koje nema izlaza. Želja mi je jednog dana izdati vlastitu knjigu s pjesmama koje pišem.

Prošlost i budućnost

Njihovi radovi obogaćeni su izražajnim sredstvima, odlično razvijena i postignuta cjelovita kompozicija, plastični opisi koji nam bez problema pomažu da si dočaramo živu sliku, izazivaju emocije u nama i različite reakcije na pisanu riječ. Tematika njihovih radova je raznovrsna, cijela paleta misli o prošlosti, sadašnjosti, ali i ozbiljnih razmišljanja o budućnosti.

Sve tri odabrane autorice dobit će po 30 primjeraka zajedničke knjige koju će ilustrirati Ika Tomljenović Vitez. Cijeli projekt sufinanciran je financijskim sredstvima Međimurske županije i brojnim donacijama građana.

Žiri je odlučio posebno još pohvaliti Ivonu Grginčić iz Barilovića, Doru Kovačević iz Bošnjaka i Petru Vinković iz Petrinje koje će dobiti priznanje Udruge “Mlada pera”.

– Zahvaljujemo svim mladim autorima koji su poslali svoje radove i očekujemo ih i na narednim natječajima! Prvi sljedeći, “Basna je priča prava jer životinja mudrost izgovara!”, počinje već 1. ožujka! – kažu iz Udruge.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO U ponedjeljak počinje preseljenje Gradske knjižnice u novi prostor

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ivan Agnezović

Varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok i Mario Šoštarić, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice u petak su u prostorima novouređene Gradske knjižnice na Franjevačkom trgu potpisali ugovor o korištenju i upravljanju nekretninom.

Ugovor je potpisan na 183. obljetnicu kada je na poticaj Metela Ožegovića, osnovana Narodna, ilirska čitaonica u Varaždinu, kao prva takva u Hrvatskoj. Potpisivanjem ugovora tako je i službeno započelo preseljenje knjižnice u novouređene prostore.

Svečani čin obilježen je uz puno simbolike. Naime, gradonačelnik i ravnatelj potpisali su ugovor na radnom stolu Gustava Krkleca, na kojem je bila izložena razglednica koju je Krklecu poslao književnik svjetskog glasa Ernest Hemingway.

Štoviše,  prva službeno preseljena knjiga u novom prostoru ima naslov „Krenimo od ranog jutra“ , a riječ je o djelu varaždinskog pjesnika Zvonka Milkovića.

– Presretan sam i ponosan i smatram da svi Varaždinci mogu biti ponosni. Sama knjižnica, prva uopće u ovom dijelu Europe je osnovana 1838. godine, a nije do sada imala svoje prostore. Ta činjenica nije bila na ponos gradu Varaždinu. No, ovaj objekt koji je i kulturno – povijesni spomenik, predstavlja jednu od najljepših zgrada u Varaždinu, a i stilski najvažnijih, jer u sebi čuva sve stilove gradnje, svu arhitekturu i bogatu povijest grada, pretvoren je u suvremenu knjižnicu. Imat će i pravu multimedijsku dvoranu  ovakav kompleks može stvarno biti na ponos našim građanima – naglasio je gradonačelnik.

Dodao je da je uvjeren kako će knjiga uvijek ostati sredstvo zapisivanja kulture i sredstvo stjecanja znanja, bez obzira na digitalno doba.

– Dobro je što smo knjižnicu smjestili u ovaj reprezentativni prostor – poručio je Čehok, zahvalivši pritom na podršci Ministarstvu kulture i medijima.

Ujedno je najavio kako će dosadašnji prostor knjižnice biti pretvoren u galeriju „Malogorski Rabuzin“, koju Grad pokušava smjestiti u prikladan prostor već par desetljeća. Sada će se i to konačno ostvariti.

Novouređeni prostor od dvije tisuće metara četvornih predstavlja prvu nekretninu u 183 godine tradicije kojom će raspolagati knjižnica. Uz suvremene sustave grijanja i hlađenja, knjižnica će biti opremljena i funkcionalnim regalima u skladišnom prostoru.

Korisnici će raspolagati studijskom čitaonicom, dvoranom za prezentacije, opremom za samoposudbu, opremom za slabovidne, te onom za osobe s poteškoćama u kretanju.U zgradu koju je Grad kupio za 11,4 milijuna kuna uloženo je 15 milijuna kuna u uređenje, adaptaciju i opremu od čega je 4,2 milijuna kuna od Ministarstva kulture i medija.

Službeno otvaranje knjižnice očekuje se nakon završetka preseljenja, tijekom ožujka.

Nastavite čitati