Ljudska volja

Siniša Pšak je danas definitivno najpopularniji, ljudima srcu prirastao Hrvat.

Ovaj 32 – ogodišnjak iz Cestice osvaja iskrenošću i šarmom, što su gledatelji showa „Život na vagi“ odmah prepoznali pa nam je za petstotinjak metara šetnje gradom trebalo pola sata.

Varaždinci su željeli čestitati Siniši na nevjerojatnih 70 skinutih kilograma u kratkih pet mjeseci. Taj je uspjeh toliki da je Sinišin rezultat vjerojatno među pet najboljih ikada postignutih u dugogodišnjem  prikazivanju ovog showa u svijetu.

Kad se sinoć po zadnji put popeo na vagu u showu RTL – a, a vaga pokazala da je Siniša Pšak u emisiju ušao sa 191 kilogramom, a nastup završio 70 kilograma lakši, gledalište se diglo na noge.

Međutim, fascinantno mršavljenje nije razlog za zavoljeti Sinišu. Uspjeh je za čestitke, ali ono čime je Kuglica, kako ga zovu prijatelji, osvojio Hrvatsku je njegova simpatičnost, iskrenost i neposrednost.

Iz 6XL u XL

– Sad sam sretan, a dosad sam se pretvarao da sam sretan – iskreno zaokružuje svoj dosadašnji život Siniša.

Veli da je dosad preživljavao, sad živi i ponovno se rodio, a kad on to kaže to nije samo fraza:

 – Čuo sam da je bilo dilema trebam li ja ući u kuću jer se strahovalo za moje zdravlje. Ljeto, vrućina, teški treninzi. Opasno. A ja sam imao visoki tlak, šećer, kolesterol, giht…. Ništa nije štimalo. Fala Bogu pa su me ipak uzeli i spasili mi život. Nakon tri tjedna zdrave prehrane u kući i vježbanja prestao sam piti tablete. Po izlasku sam opet bio na pregledu, svi problemi su nestali i zdravlje mi je, fala Bogu dobro – smije se.

On je od glave do pete odjeven u novu odjeću jer mu je njegova 6XL danas ogromna.

– Sve sam morao kupiti novo, ali to sad nije bio problem. Lako je, uđem u bilo koji dućan i kupim robu, a prije su to morali biti specijalni odjeli, ako sam i tamo pronašao. Većinom sam morao u Sloveniju po garderobu.

Siniša je ipak u ormaru ostavio jedne hlače i par majica od bivšeg Siniše za, kako kaže, podsjetnik da se nikad više ne vrati na staro.

“Stalno sam nešto žderao, a najviše pomfrita i gaziranih sokova”

Čovjeku prosječne težine je zapravo nejasno kako se netko udeblja do 191 kilograma. Što i koliko toga treba pojesti i popiti?

– Nisam jeo često, jednom do dvaput na dan, ali su to bile ogromne porcije i navečer. Stalno sam nešto žderao, a najviše pomfrita i gaziranih sokova. O tome sam bio ovisan i bez prženoga ili pohanoga nije prošao dan. Jumbo pica mi je bila peace of cake. Sve to definitivno treba izbaciti ali i alkohol je problem – priča Siniša i iskreno priznaje:

– Kad ste bedasti i ne znate što ćete pametno sa sobom, onda poslije posla po cijele dane sjedite u birtiji. Ali zanimljivo je da u kuću ne bih ušao da prije prijave nisam popio par piva pa sam se tako “pod gasom” prijavio. Teško da bih trijezan to napravio. Susjeda je rekla da će me prijaviti, obećao sam joj sudsku tužbu. Ali onaj glavni „push“ mi je dao bratić Robert. Imali smo neku feštu i kad je on zaplakao ispred mene… Shvatio sam da se familija i prijatelji boje za mene jer sam bio na granici invalidnosti ili smrti.

Siniša  se ne sjeća kad je zadnji put ranije vidio vlastita koljena, a o vezivanju cipela mu je uopće bilo iluzorno i razmišljati.

“Bio sam kao panj. Nikud nigdje”

– Da se popnem do prvog kata, trebao sam na pola odmoriti. Hodao sam 50 metara i morao odmoriti. Ništa nisam mogao, ništa. Zadnjih deset godina nisam zavezao cipele. Bio sam kao panj, nikud nigdje.

Problem s kilažom je imao odmalena, ali po završetku srednje škole je sve izmicalo kontroli, a kulminiralo je kad mu je umro otac.

– U zadnjih pet godina sam nabio više od 30 kila.

Teško mu je točno reći brojke jer se, kaže, nije vagao od srednje škole pa do ulaska u „Život na vagi“.

– Kad smo bili na pregledu za vojsku imao sam 97 kilograma i dosad nisam stao na vagu. Pokušavali su me izvagati u raznim poliklinikama, ali nisu mogli. Uređaj me nije mjerio.

Zbog svega toga ovaj izuzetno vedar i pozitivan momak i danas se umalo ne rasplače kad se sjeti svojeg šoka kad je na finalnom vaganju vidio da je smršavio ogromnih 70 kilograma, težinu prosječnog muškarca višeg od njega samoga.

Cure oprez: Sinke je na tržištu

Kilaža je utjecala na sva polja njegovog života pa, jasno, i na onaj ljubavni. Njega nije sram o tome pričati. Štoviše, namjera mu je reći sva grozna i depresivna iskustva s kojima se susretao u najboljim godinama mladosti, kako bi upozorio druge da pripaze:

– Nisam imao samopouzdanja uopće približiti se curama. Bio sam siguran da će me odbiti. I tako zadnjih deset godina.

A sad?

– Sad one prilaze meni – smije se i veli neka im poručimo da je Sinke na tržištu.

Koliko god se šali kad veli da cure prilaze njemu, zapravo je istina da ga ljudi neprestano zaustavljaju, čestitaju i požele se fotografirati s njim za uspomenu.

Jedan od dirljivih susreta je bio sa umirovljenom medicinskom sestrom, koja je nekoć radila u Domu zdravlja u Cestici pa iz prve ruke zna što je prekomjerna težina činila za Sinišino zdravlje. Presretna ga je izljubila i pitala nekoliko dobrih savjeta za zdraviji život.

Tri mjeseca u RTL-ovoj kući su, kaže, bila definitivno najteža, ali najljepša u njegovom životu.

– Vratio sam se u život, vratio zdravlje i samopouzdanje.

Siniša kao pravi znalac sad veli da treba jesti sve, ali ne sa zaprškama, ako se jede tijesto neka bude integralno kao i kruh, nikako šećer , gazirano…

– Ništa mi ne fali. Bio sam uvjeren da će mi biti grozno teško. Ispočetka u kući sam znao misliti kako bih rado pojeo pomfrit, o kojemu sam bio ovisnik, imao sam fetiš na to i gazirana pića. Sad se sam sebi čudim. Sto puta sam imao priliku uzeti to ali nisam pao u iskušenje niti neću. Ne privlači me.

Sveto Trojstvo

Nekome tko ima problema sa kilogramima, a još je k tome tri mjeseca proveo u izolaciji, blagdani bi mogli predstavljati pravo iskušenje. Međutim, Siniša misli drukčije:

– Baš je ovo dobro vrijeme da vidimo jesmo li karakteri. Kad sam došao doma, moji su pripremili doček pa sam poželio popiti pivo. Prije bih ju popio za nekoliko minuta, sad mi je trebalo 45 i nisam popio do kraja. Jednostavno ne ide, želudac više neće. Nisam mogao gutati.

Siniša danas jede više puta dnevno, prvi put obavezo u roku sat vremena nakon ustajanja, na tanjuru je raznolika hrana i veli da općenito jede puno zanimljivije nego ranije. Trenira dvaput dnevno, kalorije više ne broji jer „one su mu već u glavi“, obavezno prvo pojede salatu i zadnje jede dva sata prije odlaska na spavanje. Voće ne jede poslijepodne i navečer zbog šećera. Priznaje da je skuplje hraniti se zdravo, ali trošak nije ništa veći jer se štedi  na gazirana pića, alkohol, pizze…Drži se, veli, Svetog Trojstva kod svakog glavnog obroka:

– Na tanjuru moraju biti bjelančevine, proteini i zdrave masti.

Klasičan “seljober”

Siniša Pšak je danas ponosan čovjek.

– Nimalo nisam vjerovao u sebe ranije, sad bi mi bilo jako čudno živjeti kao ranije. Onako žderati pa sjediti po birtijama… bio sam klasični seljober , a sad sam normalan čovjek.

Što to ranije nije mogao, jako je želio, a težina ga je sprečavala?

– Igra s petogodišnji nećakom Leom. Zvao me je da se dođem igrati, a ja sam si onako mlitav mislio „a joj ne“, a sad on odustaje. Vodio sam ga na šetnju jedan dan i rekao da više neću jer ne može toliko hodati pa ga moram nositi. Čudno me gledao kad sam došao doma i šutio dok nisam progovorio. Kao da je tek tad skužio tko sam. Prije me volio, a sad me obožava. Baka ima 90 godina i samo plače od kad sam se vratio. Sretna je. Mislim da me niti ona nije prepoznala kao niti nećak. Stariji ljudi i mala djeca idu pod ruku – sretan je Siniša, koji ne govori kao njegovi sumještani, nego tečnim književnim hrvatskim jezikom.

– Kad sam tek došao, sve sam morao ponavljati. Dosadilo mi je pa sam probao književni i tako mi je ostalo. Doma pričam „normalno“ pa sam sad poliglota.

Iako ima 70 kilograma manje, Sinišu prijatelji i dalje zovu Kuglica. Oni su mu bili vjerna podrška pa sve i da hoće, veli, ne smije iznevjeriti njih niti sve ljude koji mu prilaze s čestitkama i oduševljenjem.

Ali njemu ne da pada na pamet odustati, nego je spreman za dalje.

Nakon što dođe do, prema liječnicima, normalne kilaže, Siniša se, kako veli, „sprema pod nož“. Jako mu smeta koža ispod želuca, koja laiku samo izgleda čudno, ali njemu zadaje velike probleme.

– Ne daj Bože da se nakon treninga ne istuširam u roku desetak minuta, odmah se pali. Pudram se kao malo dijete. Tu imam dvadesetak kilograma kože, ok i malo masnoće okolo…Tako da planiram otići  na operaciju uklanjanja tog viška jer je to drukčije nemoguće. Dok majice nosim XL, hlače moram kupovati 3XL zbog te kože pa su mi u nogama prevelike.

Do rođendana na 100 kila

Ono što je u cijeloj priči oko Siniše još više zadivljuje je da on nakon izlaska iz kuće nije posustao. Štoviše, doma je smršavio 23,8 kilograma. Na izlasku je remen zakopčao u prvu rupicu, a neki dan je morao probušiti nove. Njemu mršavljenje ide jednako iako je to teže jer, kako kaže, moraš sam sebe motivirati.

U tome mu pomaže trener Luka Hrman, na kojega smo, baš prikladno, naletjeli u šetnji Varaždinom.

– Dva puta dnevno treniramo u teretani Sportskog – fitness centra Babić u Cestici.  Siniša je došao u dobroj formi i znao je kako trenirati, a jako je uporan što je najvažnije. Sad ćemo smanjiti na jedan trening dnevno. Kilogrami će još ići dolje. Samo je važno da mu motivacija ne padne, a to ne vjerujem.

Siniša ima, što se tiče kilaže jedan cilj: do rođendana, 17. travnja, doći do 100 kilograma.

One koji se sjećaju njegovih ciljeva kad je ušao u kuću pa onda nakon polovice boravka… i koji znaju da je to završilo i za njega nevjerojatnim iznenađenjem sa 70 kilograma manjka, ne bi čudilo da to na kraju bude i 80 kilograma.

Jer, Siniša Pšak je od početka bio skromniji od željama i podcijenio je svoju moć volje.

Ljudima, kaže, može poručiti jedno:

– Ne odustati od sebe. Ja sam odustao, dignuo ruke od sebe i to nije bilo dobro. Treba vjerovati u sebe, truditi se i raditi. Uspjeh, sigurno neće izostati.

Kad ovo veli Siniša Pšak, čovjek koji je prije 150 dana imao 191 kilogram, a danas ima 70 manje, ne preostaje drugo nego vjerovati mu.

Zna on o čemu govori.

Izvor: Foto: Marta Konjačić