– Smatram da sam odabrala zanimanje svog života jer učitelji i nastavnici mogu mijenjati svijet. Mi smo ti, koji uz roditelje, učenike pripremamo za život, što često i nije lako, ali svoj posao ne bih mijenjala – rekla je Ljerka Klarić, nastavnica savjetnica poljoprivredne skupine predmeta iz Srednje škole „Arboretum Opeka“ iz Marčana, a koja je nakon 41 godine radnog staža otišla u mirovinu.

S njom se složila i pedagoginja u Drugoj osnovnoj školi Varaždin Pavica Kocijan koja je također nakon 41 godine radnog staža otišla u zasluženu mirovinu.

– Suradnja s djecom, roditeljima i učiteljima ostat će mi u najljepšem sjećanju. Posao pedagoga, posebice kad radite u školi s velikim brojem učenika je izazovan, ponekad i težak, ali kada volite taj svoj posao, onda vam ništa nije teško – izjavila je Pavica Kocijan.

One su u utorak, 3. listopada zajedno s još 61 djelatnikom osnovnih i srednjih škola, kao i dječjih vrtića koji su otišli u mirovinu u školskoj godini 2022./23., primile zahvalnice Varaždinske županije za dugogodišnji rad, predanost te doprinos odgoju i obrazovanju uz Svjetski dan učitelja, koji se obilježava 5. listopada.

Moglo bi Vas zanimati:

Brojne povijesne postrojbe uveličale ovogodišnju Čiselsku nedelu v Maruševcu

Kuburaška udruga Maruševec i Općina Maruševec i ove su godine organizacijom prigodnih programa obilježili blagdan Čiselske nedele. Uz Jurjevo i...

Uz župana Varaždinske županije Anđelka Stričaka, zahvalnice sada već bivšim djelatnicima škola i vrtića uručio je i pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport dr. sc. Miroslav Huđek.

Samozatajni varaždinski urbani vrtlar i ekolog Dario Kocbek ne miruje ni kada jesen pokuca na vrata. Stoga je ovih dana odlučio dodatno proširiti svoj atraktivni japanski vrt s tri jezerca, koji privlači svojom ljepotom u svako godišnje doba.

Kao u Kyotu

Podsjećamo, Dario Kocbek više od dva desetljeća marljivo uređuje svoju zelenu oazu koja ne mu je pružila spokoj i priskrbila priznanja struke. Ljubav i strast prema vrtlarenju kod Darija je počela 1996. godine kada nakon 5 godina provedenih na ratištu, u mirnodopskim uvjetima izlazi iz profesionalnog sastava 7. gardijske brigade. To je bila logična odluka mladog nadnarednika, prekaljenog bojovnika koji je s kolegama – dočasnicima tijekom Domovinskog rata bio doslovno kičma hrvatske vojske. Međutim, ostale su mu posljedice trauma s kojima će se poput tisuća branitelja uskoro morati suočiti.

– S obzirom na to da je moja majka u to vrijeme išla u mirovinu, ponudila je da izaberem između obiteljskog posla i vojne karijere. Odlučio sam se za ugostiteljstvo i potom još 13 godina rukovodim poslovanjem popularnog Strniščaka. Nakon epizode s ugostiteljstvom i odlaska u vojnu mirovinu imao sam vremena surfati internetom. Srećom, naišao sam na stranicu koja je detaljno prezentirala predivne japanske vrtove u Kyotu od kojih mnogi okružuju tamošnje budističke hramove. Supruzi Nevenki obećao sam da ćemo imati takav jedan vrt. Naravno da me gledala s nevjericom jer dvorište je bilo “okupirano” gospodarskim zgradama. Međutim, uklonio sam sve objekte koji se nisu uklapali u moju viziju i prvo je pod mojim rukama nastalo jezerce. U toj najvećoj “bari” već 23 godine uživa i naša kornjača Biba – ističe Kocbek od kojeg doznajemo da mu je godinama velika podrška u borbi s posttraumatskim stresnim poremećajem bio prim. dr. sc. Ivan Krpan.

Riječ je o iznimno stručnom psihijatru koji je dobro razumio kakve su ratne strahote proživjeli hrvatski branitelji.

Moglo bi Vas zanimati:

U Ludbregu izložba plakata “Dječji pogled” uz besplatne popratne projekcije filmova za mlade

U petak, 15. rujna, u 18 sati u holu kinodvorane Centra za kulturu i informiranje Dragutin Novak" bit će otvorena...

– Pokraj mene je na različitim terenima u Domovinskom ratu poginulo 12 kolega i razumljivo je da su ostale velike traume. U mojem slučaju, između ostalog rezultirale su nesanicom pa i danas jako malo spavam. No, nisam si dozvolio da medikamenti od mene naprave nekakvog “zombija” i stoga već više od dva desetljeća svo slobodno vrijeme posvećujem brizi o ukrasnom grmlju i cvijeću – objasnio je objasnio je ovaj 56-godišnjak koji je nakon prvog, brzopotezno uredio još jedno manjeg jezerca kojeg danas u dvorištu više nema.

Prava uživancija

Preostalima je raznolikim sadnicama ukrasnog patuljastog grmlja i drveća ukrasio obale, dok u jezercima plutaju lopoči i rase različito vodeno bilje.

– Japanske vrtove je nemoguće urediti za godinu dana. To si mogu priuštiti samo tajkuni koji mogu platiti bezbroj vrijednih ruku – kroz smijeh kaže naš sugovornik koji svim znatiželjnicima rado savjetuje kako vrtlarenjem osigurati bijeg od gradske vreve.

Otkrio nam je da u vrtu ima posađene ukrasne kovrčave vrbe, magnolije, borove, javore, bijeli hibiskus, rododendrone, azaleje, žutiku, ukrasne trave, hostu, tise, hamaciperise i bezbroj različitih trajnica. Štoviše, kod njega u Turčinu iznenađujuće dobro uspijeva i šimšir koji je posađen oko cvjetnih lijeha.

– Buxus je dosta osjetljiv na bolesti, a napada ga i šimširov moljac. Nažalost, od travnja do listopada potrebno ga je svaka dva tjedna prskati insekticidima ili mu nema spasa. Posadio sam dosta juniperusa, tuja, a okućnicom s ulične strane dominiraju soliterno posađen čileanski bor (Araucaria araucana) te topiary – veli umirovljeni branitelj zlatnih ruku.
Iznimno je vješt u orezivanju i oblikovanju ukrasnog drveća, a baš taj segment vrtlarenja neizostavan je u tzv. “pravocrtnim” francuskim vrtovima.
– U japanskom vrtu prisutno je puno raznolikosti, dok su francuski – renesansni vrtovi uređeni “kao po špagi”. Imao sam dovoljno mjesta za uređenje dva tematska vrta u kojima ne nedostaje žubor vode. Ti minijaturni vodoskoci daju poseban užitak te pridonose atmosferi koja opušta i sve naše goste – govori naš domaćin o vrtu u kojem se pretapaju svjetlo i sjena.
Našlo se u njemu mjesta za ukrasnu ljesku i bonsai o kojem vodi brigu 10 godina. Nažalost, potonji je usamljen jer Dario svoju zbirku patuljastog drveća, koje se uzgaja prema japanskim metodama, poklonio prijateljima.

Bez alata nema zanata

Zavirili smo i u njegovo spremište alata prepuno motika, lopata, grablji, vrtlarskih škara…
– Više cijenim klasične škare, jer bez njih nema uspjeha kod oblikovanja ukrasnog drveća i grmlja. Motorne škare ubrzavaju proces, ali tada izostaje preciznost. Iako imam akumulatorske, u poslu oblikovanja ukrasnog drveća i grmlja ostao sam “tradicionalist” – rezolutan je Kocbek.

Dodajmo da njegova obitelj obožava roštiljati i objedovati u vrtnoj nadstrešnici koja ima i funkciju pergole. Pritom im se pruža pogled na prekrasne japanske lanterne različitih veličina iz kućne radinosti. Sve su mobilne i premještaju ih po potrebi radi osebujnog noćnog ugođaja.
– Ograničen sam prostorom te namjeravam srušiti dio spremišta za alat. Uredit ću i mali vrt za meditaciju, a više detalja o tom projektu zasad vam neću otkrivati. Posjetite me iduće godine, dotad će i metalna dvorišna ograda nestati. Naime, zamijenit će je osebujna konstrukcija od čvrstih bambusovih štapova… – zaključio je Dario Kocbek.