Povežite se s nama

Kolumne

Gdje je opet Z. Milanović?

Objavljeno:

- dana

Art/media

U četvrtak u 19 sati u Knjižnici ćemo predstaviti knjigu pjesama Željka Funde pod intrigantnim naslovom „Gdje je danas Jadranka Kosor“. O tom, stoga, potom; a mene sada zanima – gdje je (opet) Zoran Milanović?

Bez obzira na stranačke simpatije, svakom premijeru trebamo željeti da bude dobar i uspješan. Kao što smo to trebali željeti Jaci Kosor, sada trebamo isto željeti i Milanoviću. Jer ako je premijer dobar i uspješan, tada će i svima nama biti – bolje!

Na žalost, Milanović kao da se opet izgubio. Ne mislim pritom toliko na reizbor na čelo SDP-a bez protukandidata (jer i to je demokracija, iako loša), niti na katastrofalno ukidanje pokroviteljstva Sabora nad Bleiburgom (što jednu demokratski uspostavljenu tradiciju vraća u političku divljinu). 
 
Premijer je djelovao „svoj na svome“ samo 1. svibnja, kada je, potpuno pogrešno, umjesto na proslavu Bljeska (s koje je mogao stići i na maksimirski cirkus, gdje mu je političke bodove oteo Bandić), otišao na stranački skup u Ronjge. Tamo se osjećao dobro, jer je bio okružen isključivo – obožavateljima. 
 
Bio je i u Mađarskoj. Djelovao je silno umorno, kao da mu je strašan štrapac otići 200 km izvan Zagreba. A toliko su od Zagreba udaljeni i Ronjgi. Mogao se u Pešti barem nasmiješiti, pa tako privući još koju mađarsku turisticu na Jadran. Zašto ne? Zgodan je on čovjek, a mudri političari to znaju koristiti. Pa tko će privući Mađare na Jadran? Unatoč šarmu i sposobnostima, to sigurno neće biti Čačić. Znamo i zašto. 
A strane turiste, bez obzira na to kako igrali, neće nam privući ni naši nogometaši. Čak će nam pritom i odmoći. Jer će uskoro, navodno, cijelu Europu – baciti na koljena!
 
Šalu na stranu. Premijer se doima umorno, potrošeno, čak i beznadno, a time šalje loš signal napaćenom narodu, kojemu više nego ikada treba – optimizam!

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje