Povežite se s nama

Kolumne

General Lee, ili: Još malo o spomenicima

Objavljeno:

- dana

KOLUMNA DENISA PERIČIĆA

Čim načuh da se u SAD-u govori o zabrani zastave Konfederacije, pomislih: Bit će svašta! I dogodilo se: Amerika je na rubu rasnog rata.

Nitko civiliziran ne brani ropstvo i rasizam, kao ni nasilje u Charlottesvilleu povodom uklanjanja spomenika južnjačkom generalu Robertu E. Leeju, ali to nije jednoznačna tema. Neki su tim povodom usporedili SAD i Hrvatsku, no mislim da to ne stoji. Koliko sam za uklanjanje titoističkog naslijeđa, toliko sam i protiv veličanja ustaških čelnika, ali, za razliku od Slavena Letice, ne vjerujem da se mogu uspoređivati Lee i Tito. Tito jest “izgubio bitku” s vlastitom prošlošću, ali američki Jug nije.

Američki Sjever i Jug izmiču kategorijama komunizma i fašizma. Jer ono što se zbivalo u 19. stoljeću ne može imati konotacije modernih totalitarističkih režima. Amerika nije imala takva iskustva, Amerika ne razumije povijest, Amerika voli pojednostavljenja, zanemarujući, u ime različitosti, upravo dramatične različitosti unutar sebe same i vlastito kompleksno nasljeđe. Dovoljno je samo (opet) pročitati ili pogledati američki klasik “Prohujalo s vihorom”.

Povjesničar James Oliver Horton utvrdio je da su od 18 prvih predsjednika SAD-a njih 12 bili robovlasnici: Washington, Jefferson, Madison, Monroe, Jackson, Van Buren, Harrison, Tyler, Polk, Tylor, Johnson, pa čak i Ulysses S. Grant, kasniji sjevernjački pobjednik nad Leejem. Treba li svima njima ukloniti spomenike?

Robovlasnici su bili i američki heroji Kolumbo, Simón Bolívar, Benjamin Franklin, Lafayette, ali i Platon, Magellan, prorok Muhamed… Tek je Bečkim kongresom 1814. zabranjena trgovina robovima u europskim zemljama. Ukidanje ropstva 1416. u Dubrovačkoj Republici svijetao je, ali posve izdvojen primjer.
Tzv. “politička korektnost” ponekad je dvosjekli mač – kao i onaj u ruci generala Leeja.
 

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje